Sad je vrijeme da i oni najbogatiji, s najvećim profitima, malo dignu ručnu
Među deset trendova koji bi mogli zavladati u svijetu 2023. godine, prema pisanju ne bilo koga, nego New York Timesa, među ostalim jest i udobna moda za hibridni rad od kuće, na cipelama nema vezica kako bi što više podsjećale na papuče, a u modu se vraća i maslac, kao old school hrana koja je svakome pri ruci u hladnjaku. Tu je i trend antiinfluencera, dakle običnih i prirodnih ljudi koji mogu živjeti i bez smartphonea i dekadentnog naslikavanja na smrtonosnim liticama dalekih destinacija, a ultimativni hit su »uradi sam vještine«, moderno nazvane DIY. Ništa ekstravagantno, ništa skupo, u skladu s globalnom krizom i recesijom u dolasku.
Trendovi štednje i skromnoga čak idu toliko daleko da velike i skupe marke počinju skrivati svoje logotipe, koji su dugo bili u modi, pa se čak i rugaju sami sebi, tako da se Gucci primjerice sam oglašava kao Guccy, aludirajući na lažnjake koji preplavljuju tržište. Vintage odjeća iz druge ruke je must have. Taj trend, očekivano, prate i izbori ljepote: nova Miss Universe je Teksašanka filipinskog porijekla koja je po zanimanju – instruktorica šivanja. U prijevodu, osoba koja popravlja staru odjeću.
Jasno je da će 2023. godina biti godina štednje, jer će recesija pokucati na vrata i najsnažnijim državama, od Amerike do Njemačke. Pretjerivanje i razmetanje novcima više nije u modi, i veliki magovi poput Bezosa, Muska ili Gatesa više nisu u prvom planu. Šef Amazona Jeff Bezos bavi se svojim privatnim životom, Elon Musk je ušutio nakon poraza s preuzimanjem Twittera, a Bill Gates ako radi, radi u tišini. Svi su oni zadnjih godina morali, odnosno preciznije rečeno odlučili, otpustiti na tisuće ljudi, i ta činjenica da »srednja klasa« radnika sad uvelike sjedi kući bez posla, više nije nimalo seksi. Tu masu ljudi netko ipak mora nahraniti, kako ne bi došlo do globalnih socijalnih fraktura, da citiramo hrvatskog premijera.
U takvim okolnostima postalo je demode hvaliti se brojkama o čistoj dobiti ili smanjenju rashoda koji su zasnovani na smanjenju broja zaposlenih. Stoga ne čudi da oni koji često diktiraju trendove, poput velikih telekom-kompanija, dosta tiho objavljuju svoje ekstraprofite. A nije da ih nema. Primjerice, HT je u Hrvatskoj prošle godine u devet mjeseci ostvario preko dvije milijarde kuna dobiti, a pritom je dobar dio te dobiti ostvaren rezanjem rashoda, ili u prijevodu smanjenjem broja zaposlenih, i to za čak 4,5 posto. Drugi veliki igrač, A1, je također na preko milijardu kuna dobiti.
No, to ih ne sprečava da najavljuju daljnja poskupljenja za korisnike, to jest kako kažu, usklađivanje s rastom inflacije do maksimalno deset posto. Dakle, ako inflacija ostane 13 do 20 posto, zapravo će biti prikazano kako je poskupljenje od 10 posto – dobra vijest. Čeka se da u utorak Državni zavod za statistiku izađe s novim podacima o inflaciji, a onda se čeka da se vidi kako će reagirati HT i A1, i hoće li ipak povećavati cijene.
Pritom u Vladi vode razgovore s njima, te apeliraju da u nova poskupljenja ne idu, a sve je dodatno argumentirano činjenicom da čak i tako velike i moćne kompanije uživaju beneficije od strane države, i povlaštenu cijenu struje. Doista izgleda besmisleno da oni imaju istu linearnu razinu subvencija kao neki mali poduzetnici s dva zaposlena, a da je pritom njihov profit mjerljiv u milijardama. Čini se da će morati birati hoće li subvenciju države za energente, ili će radije nastaviti dizati cijene i plaćati novi porez na ekstraprofit.
Riječju, ista je situacija kao i s ostalima u sektoru trgovine i usluga koji su dizali cijene nakon uvođenja eura – ili će nastaviti uživati potpore, ili će sami snositi nova porezna opterećenja, ali i novu razinu društvene odgovornosti tijekom ove »serije kriza«, kako to političari vole reći.
No, istina je da nakon pandemije i rata u Ukrajini više ništa nije kao prije. Građani potrošači to osjećaju na svojoj koži, a sad je vrijeme da i oni najbogatiji, s najvećim profitima, malo dignu ručnu. To je rizik poslovanja. I upravo to jest tržište, ono što svi u velikom biznisu uvijek zazivaju, osuđujući politiku državne intervencije. Tko ne zna, neka se podsjeti Miltona Friedmana, odrekne se subvencija i okrene samom tržištu. I višim porezima za tu svoju dobit.
