Dakle, sve se napravilo u strogoj diskreciji, ne znamo iz kojeg razloga, ali pretpostavljamo: nema ništa  čime bi se pohvalili, nema posla ni ugovora...Ovo nepozivanje javnosti, ignoriranje javnosti, dovoljno govori samo za sebe... Toliko o otvorenosti nove uprave kojoj treba i direktorica komunikacija! 

Na renoviranoj stranici Đure Đakovića čitamo da „prošli tjedan je obilježena 92. godina postojanja i rada Đuro Đaković grupe povodom koje su se okupili rukovodeći ljudi grupe, predstavnici sindikata, te udruge branitelja.“  Indikativno je da se u novostima ne spominje već legendarni datum – 17. veljače – jer na taj dan 1921. godine osnovana je Prva jugoslavenska tvornica vagona. Ne spominje se budući da je obilježavanje 92. godine postojanja i rada Đure, obavljeno kasnije, pretpostavljamo, 22. veljače. Naime, 17. veljače pao je u nedjelju. Ali, prema dobrim običajima, kad se dogodi takav slučaj s datumom, onda se ritual obavi dan-dva ranije.

Upućeni su proslijedili informaciju o tome da su se svečanost obilježavanja velike godišnjice i polaganje vijenaca poginulima u Domovinskom ratu obavili kasnije stoga što su gospoda bila u Abu Dhabiju, na svjetskom sajmu vojne opreme. Proslijedili su nam informaciju, ali i pitanje s kojim učinkom su bili na sajmu. I s kojim ciljem? Kao i u Kataru ? Navodno išlo se u Abu Dhabi kako bi se popravio propust u Kataru.

No, vratimo se mi sedamnestom veljače. Nekada, dok je Đuro bio div jugoslavensku metalske industrije, respektabilni brend, za taj dan zvalo se i nekoga iz šire zajednice, pa došao bi netko i iz Zagreba, pa bi obvezno bili pozvani i mediji. Ove godine od svega toga nije bilo ništa. Nisu čak pozvali ni naše političke prvake Marušića i Dusparu. No, taj propust Đurine Uprave razumijemo i ne doživljavamo ga kao propust. Naime, od takve svete vodice niš koristi. Dakle, sve se napravilo u strogoj diskreciji, ne znamo iz kojeg razloga, ali pretpostavljamo: nema ništa  čime bi se pohvalili, nema posla ni ugovora...Ovo nepozivanje javnosti, ignoriranje javnosti, dovoljno govori samo za sebe... Toliko o otvorenosti nove uprave kojoj treba i direktorica komunikacija!

Revoltirani Brođani i Đurinci kažu: ima toga još ako vezano uz Đuru Đaković i njihove odnose s vanjskim svijetom. Riječ je o društvenoj odgovornosti. Kao nema se za obilježavanje te velike godišnjice postojanja, za sponozoriranje nekakvog koncerta, izložbe, afirmiranje mladih umjetnika i sličnog, a imaju se milijuni kuna za sponzorstvo u Košarkaškom klubu koji je lani čak i promijeno ime iz Brod Svjetlost u Đuro Đaković i koji je na silu uguran da se natječe u Balkanskoj ligi (Izrael, Bugarska, Crna Gora, Srbija, Makedonija...) Efekt: nula bodova! Iispali su iz borbe za vodeće pozicije, pa sad igraju za neka utješna mjesta. Zbog te lige im je propao i nastup u domaćoj ligi u kojoj po prvi puta nakon više godina neće biti u prilici igrati u Ligi za prvaka, među osam najboljih hrvatskih ekipa, što je najlošiji rezultat u zadnjih desetak sezona. Čista katastrofa!