Avram Noam Chomsky (1928 – ) američki jezikoslovac, filozof, kognitivni znanstvenik, politički aktivist, pisac i predavač, počasni profesor Sveučilišta Arizona te profesor emeritus lingvistike i filozofije na Massachusetts Institute of Technology, jedan je od najznačajnijih intelektualaca suvremenog svijeta.
Chomskog smatraju odgovornim za stvaranje teorije generativne gramatike koja je jedna od najvećih doprinosa lingvistici dvadesetog stoljeća. Osim spomenutog, Chomsky je pomogao započeti kognitivnu revoluciju u psihologiji svojom recenzijom knjige Verbal Behaviour B.F. Skinnera, u kojoj kritizira bihevioristički pristup proučavanju ljudskog ponašanja i jezika dominantnog pedesetih godina prošlog stoljeća.
Njegov naturalistički pristup jeziku utjecao je na filozofiju jezika i uma. Smatra ga se zaslužnim i za Chomskyevu hijerarhiju, klasifikaciju formalnih jezika prema njihovoj generativnoj moći.
U razdoblju od 1980. – 1992. Chomsky je bio citiran više nego bilo koji drugi živući znanstvenik i osmi najcitiraniji znanstvenik bilo kojeg povijesnog razdoblja.
Započevši svojom kritikom Vijetnamskog rata u 60-ima prošlog stoljeća, Chomsky je postao poznatiji, osobito međunarodno, po svojoj kritici medija i politike. Općenito smatra se ključnom intelektualnom figurom unutar ljevice SAD-a.
Chomsky je široko poznat po svojem političkom aktivizmu i kritici vanjske politike SAD-a i ostalih vlada. Objavio je velik broj značajnih knjiga, članaka i eseja o globalnoj politici, povijesti i lingvistici. Među političkim bestselerima su mu knjige “Hegemonija ili opstanak”, “Tko vlada svijetom?” i “Globalno nezadovoljstvo”… Živi u Tucsonu u Arizoni.
Svojevremeno Chomsky je sastavio listu deset najsnažnijih i najučinkovitijih strategija za kojima posežu mediji kako bi se uspostavila manipulacija nad populacijom. Sintetizirao je i izložio ovakvu praksu od koje su neki načini očitiji i sofisticiraniji, ali svi su jednako učinkoviti i s određene točke gledišta, ponižavajući.
Poticanje gluposti, promicanje osjećaja krivnje, promicanje rastresenosti ili stvaranje umjetnih problema i onda ih magično rješavati, samo su neke od tih taktika.
U zadnje vrijeme te taktike sve su očitije i široke mase sve ih više prepoznaju.
Preusmjeravanje pozornosti
Pozornost javnosti preusmjeravati s važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumijevanju svijeta.
Stvoriti problem i ponuditi rješenje
Ova metoda naziva se i “problem – reakcija – rješenje”. Potrebno je stvoriti problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje s namjerom kako bi javnost lakše prihvatila ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države.
Postupnost promjena
Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, potrebno je uvoditi je postupno, “na žličicu”, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle izazvati otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, provodit će se politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama.
Odlaganje
Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, njihovo najavljivanje mnogo ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideju o promjeni. Osim toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvaćanje.
Upotreba dječjeg jezika
Kada se odraslima obraća kao kada se govori djeci, postižu se dva korisna učinka:
– javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude.Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri koristi se i prilikom reklamiranja.
Buđenje emocija
Zloupotreba emocija je klasična tehnika koja se koristi u izazivanju kratkog spoja prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emocionalnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou provesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu ili pak izazvati određena ponašanja.
Neznanje
Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.
Veličanje gluposti
Javnost treba poticati u prihvaćanju prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i znanosti.
Stvaranje osjećaja krivnje
Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću, uslijed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i podcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivnje, odustat će od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.
Zlouporaba znanja
Brzi razvoj znanosti u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste (vladajuće elite).
“Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu.
