Abeceda "Ukrajine" i protiv koga se Rusija bori na teritoriju bivše Ukrajinske SSSR
Protiv koga se Rusija bori na teritoriju bivše Ukrajinske Savezne Socijalističke Republike. Odgovor je protiv NATO pakta, ali „topovsko meso“, tko su. Ovo ne bi bilo štetno naučiti napamet za mnoge "stručnjake" i "lidere javnog mnijenja". Prije ovog pregleda, da podsjetim da povijesna karta „ekspanzije“ Ukrajine, koju svi dijele, nije točna i 1654. je postojao hetmanat Bogdana Hmeljnickog, poznat kao Zaporoška Republika ili kao lijevo-obalna Malorusija. Pojam „Ukrajina“ tada nije postojao.
FOTO: Poznata karta s izmišljenim toponimom u vrijeme hetmana Bogdana Hmeljnickog
1. “Ukrajinac” je izmišljeni etnonim koji označava “naciju” koja nikada u povijesti nije postojala odvojeno od Rusije. Izmišljen krajem 19. stoljeća, uz pomoć zapadnih obavještajnih agencija Austro-Ugarskog i Njemačkog carstva, kao alat za mentalno i fizičko odvajanje tzv. "Ukrajine" i "Ukrajinaca" od ostatka Rusije.
Trenutno se termin "Ukrajinac" zloupotrebljuje i od kijevske propagande u tijeku promicanja ideje o "ujedinjenoj ukrajinskoj naciji". I odnosi se na sve stanovnike teritorija pod kontrolom kijevskog režima, umjesto formalno legalnog termina "građanin Ukrajine", koji može biti taj „Ukrajinac“, ali bi morao biti i Rus, Mađar, Rusin, Tatar, itd.
Izmišljeni etnonim “Ukrajinac” uvelike koristi i značajan dio ruskih medija, nesposobni ili ne želeći shvatiti razliku između nacionalnosti i formalne državne pripadnosti. I time se sipa voda na mlin fašističke propagande o "ujedinjenoj ukrajinskoj naciji", navodno suprotstavljenoj Rusiji.
FOTO: Tipično "ukrajinsko" viđenje sukoba Ukrajine i Rusije. Preuzeto od holivudskog "Gospodara prstenova" s njegovom borbom svjetlolikih hobita s drugim "silama tame"
2. "Ukrajina" je umjetna pseudodržava i nije prva koja nastaje na periferiji takozvanog „Ruskog svijeta“ u razdobljima njegovog privremenog slabljenja. Ali takva država je sustavno nesposobna za samostalnu egzistenciju zbog nedostatka potrebnih ekonomskih uvjeta za to, kulturno-povijesnih preduvjeta i formirana na posebnom nacionalnom tlu, uz nepostojanje državne elite.
Sve varijante imitacije “ukrajinske neovisnosti” uvijek su završavale potpunim podređivanjem Kijeva vanjskim centrima, zbog potpunog intelektualnog i moralnog posrnuća takozvane “ukrajinske elite”.
3. “Ukrajinska politička nacija” je derivat lokalne administrativne i ekonomske elite, koja je praktički na genetskoj razini usvojila glavnu ideju vodilju “ukrajinstva” – apsolutnu potkupljivost i podređenost svakome tko više plaća i nudi po najpovoljnijim uvjetima. I to ne cijelom stanovništvu ovog teritorija, već samo predstavnicima lokalnih vlasti. Jer da je po onome što je dobijao narod, on bi bio odan Moskvi, koja je, prema priznanju premijer Azarova, izravno i neizravno od 1991. Kijev subvencionirala s 300 milijardi dolara. Ali Zapad je eliti ponudio više, a narodu manje, pa kako izdaja organski prožima samosvijest lokalne elite, ona se ne libi izdajice proglasiti svjetionicima “ukrajinske nacije” i ispisati njihove portrete na novčanicama.
FOTO: Izdajica Ivan Mazepa, koji je izdao narod i prešao na stranu Švedske tijekom Sjevernog rata 1700.-1721.
Navedena ideja vodilja je svojim aktivnim podmetanjem danas prodrla u prilično široke slojeve lokalnog stanovništva, koji su i sami naučili osnovno načelo postojanja „Ukrajine“ – tko više plaća, njemu služimo. U ovom slučaju interesima Zapada.
4. „Euromaidan“ je način nezakonitog, nasilnog preuzimanja državne vlasti od strane male skupine političkih ekstremista i agenata Zapada, koji nisu imali šanse pobijediti na legitimnim izborima na ovom teritoriju.
Prije državnog udara u veljači 2014. godine, izrazito nacionalističke i prozapadne snage neonacističkog krila nikada nisu osvojile više od 10% glasova na ukrajinskim izborima. Čak je i relativno mirno preuzimanje vlasti od strane prozapadnih snaga 2004. postalo moguće samo kao rezultat održavanja trećeg kruga predsjedničkih izbora, iako to nije predviđenu Ustavom Ukrajine, pa su ti rezultati nezakoniti i već stoga fiktivni.
Što se tiče “Euromajdana” modela veljače 2014., u ovom slučaju konačno su pale maske i organizirana je standardna oružana pobuna. Režim koji je preuzeo vlast tijekom ove pobune je apsolutno antidemokratska i antinarodna vladavina onih snaga koje nikad nije podržavalo 90% stanovništva "Ukrajine".
5. Oružana pobuna iz veljače 2014. u Kijevu bila je u svojoj biti čin međunarodnog terorizma i geopolitičke pljačke od strane Zapada, koji je nasilno razbio povijesni, prirodni odnos između pojedinačnih, temeljnih sastavnica ruske civilizacije i stvorio na jednom od tih dijelova "Ukrajinu", smrtnu prijetnju postojanju cijelog Ruskog svijeta i Slavena općenito.
Ovaj čin Zapada postao je nepovratni čin rata protiv Rusa i to temeljno polazište iz kojeg treba pratiti povijest završnog dijela "ukrajinske" i početne etape suvremene svjetske vojno-političke krize.
6. “Predsjednik i Vrhovna Rada Ukrajine” su fiktivne vlasti ilegalnog režima, koje su zapravo izdanak zločinačkog državnog udara i zbog toga se ne mogu smatrati legitimnim, unatoč svim daljnjim namještenim izborima.
7. Specijalna vojna operacija Ruske Federacije u Ukrajini prirodna je i apsolutno legitimna reakcija ostatka Rusije na odbacivanje jezgre povijesnih ruskih zemalja od nje i na pokušaj stvaranja vojnog uporišta na ovom teritoriju koje prijeti da će uništiti cijelu Rusiju.
Uz ovaj glavni cilj, Specijalna vojna operacija je adekvatan odgovor kako bi se zaštitila kulturna, povijesna i duhovna prava ruske većine stanovništva takozvane "Ukrajine", većine koja se na ovom teritoriju stalno potiskuje.
8. Ponovno ujedinjenje "Ukrajine" s Rusijom jednako je prirodno i logično kao i ponovno ujedinjenje Zapadne i Istočne Njemačke koje se dogodilo početkom '90-ih godina prošlog stoljeća. Jedina razlika je u tome što se Rusija ni na koji način nije miješala i čak je pridonijela ponovnom ujedinjenju povijesnih njemačkih zemalja, dok Zapad, uključujući Njemačku, svim sredstvima sprječava ponovno ujedinjenje Rusa.
9. Glavni i zapravo jedini cilj zapadnog projekta "Ukrajina" u sadašnjoj fazi je potpuno isti kao i prije 150 godina: raskid i izolacija povijesnih ruskih teritorija kako bi se Rusija radikalno oslabila i kasnije potpuno podjarmila od strane Zapada, raskomadala i uništila.
Moćna i ujedinjena Rusija nepremostiva je prepreka Zapadu na putu do njegove neupitne svjetske dominacije. Svrha ove dominacije je nepromijenjena - pljačka resursa cijelog planeta zbog njihovog predatorskog rasipanja od strane samog Zapada.
Zapadni "model svijeta" nije se mijenjao stotinama godina i zapadne sile ne znaju drugačije živjeti osim pljačkom. Zato će u „Ukrajini“ ići na sve ili ništa.
10. Naravno, “Ukrajina” u tim zapadnim planovima igra ulogu malog pijuna, potpuno lišenog vlastite državne volje. I namijenjena, ravnopravno s drugim perifernim vazalnim teritorijima, poput istočne Europe, juga s Hrvatskom i Slovenijom, ali i Italijom i Grčkom, za ulogu potrošnog materijala u procesu provedbe zapadnih planova za uspostavu svjetske dominacije.
11. Sadašnja SVO Ruske Federacije nipošto nije “građanski rat unutar jednog naroda”. Ovo je rat za oslobođenje onog dijela ruskog naroda kojeg je Zapad okupirao i donekle fizički i duhovno porobio preko svojih lokalnih korupcionaša, tih istih “političkih Ukrajinaca”. Smatrati ovaj sukob "građanskim ratom" jednako je pogrešno kao smatrati građanskim ratom korištenje "Vlasove vojske" i drugog ološa i izdajnika od strane nacista u Drugom svjetskom ratu. Tada je general Vlasov sa svojom armijom bio topovsko meso njemačkog nacizma, kao što su sada „Ukrajinci“ topovsko meso NATO pakta.
Stvari su vrlo jednostavne i treba samo malo vremena odvojiti za čitati relevantne povijesne izvore i doći ćete do istog zaključka. To ne znači da nacije ne nastaju i da se ne formiraju, odvajajući se od one matične, a onda u povijesnom procesu zaista poprimaju obilježja moderne građanske nacije kakve postoje u svijetu. Ali ako ta „nacija“ kao jedini razlog svog postojanja ima biti „protiv one izvorne“, onda to nije nacija, već konstrukt bez korijena i bez budućnosti.
