Agonija
Izašao si u kupovinu voća i povrće na tržnicu u agoniji,
opustjelu, bez prijašnje raskoši, komešanja i neumoljivosti.
Napustio si kutijastu tišinu stana u nadi kako nećeš sresti
poznanike, kako ćeš izbjeći zadržavanje iz pristojnosti, jer
dovoljan je samo pozdrav; razgovori su više od potrebnog.
On ti sinoć priča kako je dogovorio viđenje sa zajedničkom
prijateljicom da bi saznao o zdravlju njenog bolesnog sina,
kako je J. odvezla hitna i da mu vjerojatno nema spasa,
kako se prave prave domaće krvavice; priča o srpskim
serijama i miješa Boleta Stošića i Branka Cvejića; prijatelj
ti ponavlja kako je ponavljanje dio agonije tržnice života.
nakon
u zatišju poslije oluje,
ispunjenom prevrnutim brodicama,
vodoravnih jarbola i namočenih jedara,
započinje njihovo ispravljanje.
u miru obustavljenih žestokih strujanja
željeznih izazova, težnji i potreba,
punom savijenih leđa, drhtavih ruku i
natečenih gležnjeva,
započinjenje teglenje prema rezalištu.
prijetnja
mlađi se otuđio,
stariji osamio.
prvi ima djecu
drugi i unuke.
jedan je u brizi zbog valova,
drugog uznemirava podmorje.
mlađeg ometaju vjetar i gliseri,
stari strepi od ježinaca.
sin i otac na istoj plaži od
različitih dijelova prijetnje.
prema nepovratu
ni odgađajući prekidi neumitnog slijeda zbivanja,
poput svlačenja u raskošnim, historijskim dramama,
kao pokreti noža s oštricom otupjelom od upotrebe,
kao tvoje zamuckivanje dok mi lažeš kako si sretna,
ne mogu zaustaviti pad u sunovrat bez povratka.
ipak treba pred izlazak na scenu obući tri kostima,
valja nožem rezati mramor i guliti metalne šipke,
potrebno je ne prekidati isprekidanost tvog govora.
i postojanje će trajati duže, a padanje u nepovrat kraće.
