Agrospor

Idući tjedan navršit će se šest godina od donošenja Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, poznatijeg kao Lex Agrokor. U srijedu, tjedan dana prije godišnjice, Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu proglasilo je nezakonitim dokazom financijsko vještačenje na kojem se zasniva optužnica Državnog odvjetništva protiv Ivice Todorića i još četrnaestero osumnjičenih. Čime je dosad, pored promjene imena u Fortenova, rezultirala Vladina duboka intervencija u vlasničku sliku i poslovanje ponajvećeg domaćeg i regionalnog prehrambeno-trgovačkog koncerna, intervencija s kojom se onomad bio suglasio i tadašnji vlasnik, koji – otkako je Državno odvjetništvo protiv njega pokrenulo kaznene istrage – tvrdi da je njegov potpis iznuđen prijetnjama i ucjenama? Kakve su današnje pozicije glavnih protagonista, od kojih neki više nemaju nikakve veze s pričom na koju su bitno utjecali, neki su se uključili naknadno, odnosno relativno nedavno, dok su premijer Andrej Plenković i Ivica Todorić jedini konstantno prisutni? Tko je profitirao, a tko izgubio? Tko danas gospodari Fortenovom te kakvi su poslovni izgledi kompanije s vrlo visokom razinom zaduženosti i s nesređenom vlasničkom situacijom?

Dinko Cvitan i Sani Ljubičić

Cvitan je bio glavni državni odvjetnik u vrijeme kad je započelo tužiteljsko istraživanje – još uvijek navodnih – kriminalnih poslova u kojima su Todorić i četrnaestero suosumnjičenika oštetili Agrokor za više oko 160 milijuna eura, a Ljubičić je bila državna odvjetnica izravno nadležna za taj slučaj. Vlada je za tu istragu odobrila oko 700 hiljada eura povrh redovnog budžeta Državnog odvjetništva, a ishod smo, premda još uvijek nepravomoćan, doznali u srijedu. Tome je tako jer je DORH utemeljio svoju optužnicu na financijskom vještačenju koje je potpisao Ismet Kamal, partner u tvrtki KPMG Poljska, čovjek koji niti je što vještačio niti je kompetentan za tako složene poslove iz područja financijske forenzike. Vještačenje je, ako se to može nazvati vještačenjem, uglavnom sačinila hrvatska podružnica KPMG-a koja je radila i za Todorićevu i za izvanrednu upravu Agrokora, što je očiti sukob interesa: Cvitan i Ljubičić nisu se, međutim, obazirali na te sitnice, već su uporno ustrajavali na tome da baš KPMG napravi vještački nalaz i da se baš toj firmi iskrcaju one specijalno izdvojene pare iz državnog proračuna. Zaboravljeni Cvitan i dalje je zaposlen u Državnom odvjetništvu, a Sani Ljubičić prešla je u Ured europskog javnog tužitelja.

Bivši glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

Dražen Jelenić i Zlata Hrvoj-Šipek

Cvitanovi nasljednici na položaju glavnog državnog odvjetnika nastavili su inzistirati na tome da KPMG odradi ključni dio posla u slaganju optužnice protiv Todorića i njegovih suradnika, iako su bili i javno upozoravani da je KPMG Hrvatska, čiji su zaposlenici vještačili financijske transakcije unutar Agrokora, u interesnom konfliktu te da bi njihov nalaz mogao pasti na sudu, što bi značilo bacanje novca u vjetar i rastezanje postupka za najmanje godinu-dvije-tri. Zašto je Državnom odvjetništvu bilo toliko stalo da vještačenje napravi baš ova tvrtka kao da je jedina na svijetu? Ako zanemarimo teorijsku mogućnost da je riječ o korupcijskom pogodovanju, nema drugog objašnjenja doli da je DORH povjerio posao firmi za koju je bio siguran da će isporučiti ono što se politički očekuje, odnosno materijal za pravosudni alibi političkoj intervenciji u Todorićevom koncernu. I nitko ni na koji način neće odgovarati zbog uzalud potrošenog javnog novca i zbog izgubljenog vremena, a netko bi morao odgovarati jer se ovdje ne radi o slučajnoj pogrešci ili o nehotičnom propustu nego o tvrdoglavom ustrajavanju na nečemu za što je odavno bilo jasno da je pravno neodrživo.

Zlata Hrvoj-Šipek (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

Martina Dalić i Ante Ramljak

Tadašnja potpredsjednica Vlade bila je glavni politički operativac u tzv. spašavanju Agrokora, a Ramljak – šef izvanredne uprave Agrokora – bio je centralni terenski igrač pod kontrolom Martine Dalić. Njih dvoje, uz Plenkovićev blagoslov, u tajnosti su okupili ekipu odvjetnika i financijskih konzultanata koji su osmislili zakonski model izbacivanja Todorića iz kompanije koju je stvorio, kao i malih dioničara i mirovinskih fondova, te istovremeno model ulaska i zarade jednog američkog "strvinarskog" fonda. Isti ljudi koji su kreirali zakon u skladu s politički zadanim parametrima – pripadnici grupe Borg – potom su postali savjetnici prinudnog državnog upravitelja Ramljaka i na tome u kratkom razdoblju ubrali ogromne iznose. Premda je morala otići iz Vlade upravo zbog afere Borg, Martina Dalić naknadno je nagrađena mjestom predsjednice Uprave Podravke, dok se Ante Ramljak sklonio podalje od javnosti i uživa u egzistencijalnoj bezbrižnosti koju mu je donijelo onih nekoliko intenzivnih mjeseci na mjestu izvanrednog upravitelja Agrokora. I on i mentorica mu Dalić konkretno su zadužili toliko ljudi da do kraja života ne moraju strahovati da će im ičega zafaliti.

Nagrađena je mjestom predsjednice Uprave Podravke – Martina Dalić i Andrej Plenković (Foto: Igor Šoban/PIXSELL)

Andrej Plenković

Predsjednik HDZ-a i Vlade bez prestanka ponavlja da bi Agrokor krahirao bez Vladine intervencije u travnju 2017., da bi tisuće zaposlenih ostale na ulici, da bi propale stotine velikih i malih dobavljača, da bi državni proračun višestruko nastradao... Nikad nećemo saznati da li bi baš tako izgledala alternativa Vladinoj intervenciji, ali danas znamo što je proizišlo iz tog zahvata i znamo da je osnovni smisao operacije bio u tome da se Todorića izbaci iz Agrokora e da bi jedan domaći poslovno-politički krug zaradio ozbiljan novac te konačno uzvratio Todoriću za svu aroganciju i ponižavajući tretman u dotadašnjim poslovnim odnosima. Plenković je najodgovorniji neovisno o tome tko je sve to smislio i tko se sve obogatio: on je bio visoki pokrovitelj. O tome svjedoči njegov odnos prema Martini Dalić nakon što je morala otići iz Vlade, ali i njegova javna ljutnja na one koji su blokirali ulazak četiri hrvatska mirovinska fonda u Fortenovu umjesto ruske Sberbanke, što bi Fortenovu em zadržalo u statusu paradržavne kompanije, em bi pasalo Pavlu Vujnovcu, novom-starom HDZ-ovom favoritu među tajkunima.

Ivica Todorić

Osokoljen tužiteljskom traljavošću i nesposobnošću te kaosom i nazadovanjem koje su u Fortenovi proizvele Vladine strateške i kadrovske odluke, Todorić se opet odao megalomanskim ambicijama: posljednjih dana otvoreno najavljuje osnivanje političke stranke i borbu za premijersku poziciju. Kad kažemo da se opet odao megalomaniji, mislimo na to da ga je upravo rečena deformacija uvelike dovela u sadašnje okolnosti: zagrizao je više nego što je mogao progutati, jer je mislio da je prevelik i dovoljno moćan da bi ga bilo koja vlast ostavila na cjedilu. Podcijenio je političku snagu grupacije koja je samo čekala naznaku njegove slabosti i simptome gubljenja kontrole da bi poduzela akciju. Todorić nema političkog talenta, ne uživa naročitu popularnost u javnosti i prilično je jasno da nema što tražiti u politici, ali ne može obuzdati poriv da porazi Plenkovića na njegovom – premijerovom – terenu, a ne samo u sudnicama i eventualno na međunarodnim arbitražama.

Još uvijek nema rješenje kako isfinancirati dugove – Pavao Vujnovac (Foto: Luka Stanzl/PIXSELL)

Pavao Vujnovac

Čovjek koji je izgradio poslovno carstvo na unosnoj distribuciji Gazpromovog plina iskoristio je EU-sankcije protiv Rusije da praktično zagospodari Fortenovom, premda mu – zasad? – nije prošao plan da on bude gazda, a da kakvu-takvu financijsku stabilnost osigura ulazak domaćih obaveznih mirovinskih fondova u vlasničku strukturu koncerna. Plan je bio da četiri fonda preuzmu udio sankcionirane ruske Sberbanke od 43 posto, ali sve je propalo u zadnji čas kad je odustao AZ fond, a odustao je po izravnom nalogu minhenske centrale Allianza, jednog od suvlasnika spomenutog mirovinskog fonda. Vujnovac trenutačno obilato koristi činjenicu da je sa svojih 30 posto najveći pojedinačni dioničar Fortenove i da je predsjednik Uprave Fabris Peruško postao samo puki izvršitelj njegovih ideja, a sve uz punu podršku Vlade i premijera Plenkovića. Tako firme iz Vujnovčeve Enna Grupe najednom dobivaju vrlo profitabilne poslove s Fortenovom, Vujnovčevi partneri povoljno kupuju najvrjednije Fortenovine nekretnine, a Vujnovac i krug njegovih bliskih poslovnih kompanjona zapošljavaju u novoosvojenoj kompaniji svoje pouzdanike, prijatelje i rodbinu, među kojima je nezanemariv broj bivših djelatnika tajne službe.

Na visokoj menadžerskoj razini, pak, posljednja akvizicija je Barbara Dorić, dugogodišnja članica Uprave Ine koju je Vlada smijenila nakon što je otkriveno da je Inin srednjerangirani direktor Damir Škugor, uz pomoć dvoje-troje vanjskih suradnika, privatno zaradio više od 100 milijuna eura na trgovini Ininim plinom. Sva je prilika da je Dorić bila povezana s Vujnovčevim krugom cijelo vrijeme svoje karijere na državnim menadžerskim pozicijama. A što je s istragom o poslovnom odnosu Vujnovčeva čovjeka Josipa Jurčevića, nekadašnjeg šefa Personalne službe u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, s Radom Škugor, majkom Damira Škugora? Da podsjetimo, firma gospođe Škugor – s minornim prihodima i bez zaposlenih – otkupila je potraživanja prema zagrebačkoj tvrtki Dalekovod, pa nekoliko dana kasnije preprodala ta potraživanja Jurčevićevoj firmi po dvostruko višoj cijeni.

Pavao Vujnovac, dakle, ne gubi vrijeme, ali još uvijek nema rješenje kako isfinancirati više od milijardu eura dugova koji dolaze na naplatu tokom ove godine. Mislio je da će mirovinski fondovi podnijeti veći dio tog tereta, ali plan mu se, rekosmo, izjalovio u zadnji čas. Valjda računa da Vlada, u čijim su rukama i škare i sukno, neće dopustiti da joj uoči izbora Agrokor doleti u glavu u vidu bumeranga.

portalnovosti