Akademska zona sumraka

Senat Sveučilišta u Zagrebu, kao što smo predvidjeli na H-Alteru, uoči izbora za rektora u sljedećem mandatnom razdoblju, nije bio na visini izazova: ponovnim izborom starog rektora Damira Borasa i odbacivanjem protukandidata s PMF-a Damira Bakića ostavio je Almu mater u zoni akademskog sumraka. Borasove četiri godine netransparentnosti, samodopadnog/"osebujnog" načina upravljanja u kojem se navodno i kršilo zakon, konzervativnog oponiranja naprednim razvojnim zamislima mlađeg dijela akademske zajednice te izrazitog neprijateljstva s medijima, itsl., dakle, nisu preferencije zbog kojih se vjerodostojno osvaja drugi rektorski mandat. Tim više, jer je protukandidat Bakić, za razliku od rektora Borasa, predizborno komunicirao svoj rektorski projekt i Senatu, i sveučilišnim sastavnicama posebno, i studentima i široj javnosti izjavama i medijskim intervjuima.

Nije pomoglo. Mudre senatske glave odlučile su već u prvom krugu s 54-15 glasova za Damira Borasa i jednim nevažećim uvjerljivo otpisati imenjaka mu Bakića i novu viziju razvoja najstarijeg (1669.), najvećeg (više od 73.000 studenata) i najvažnijeg sveučilišta u visokoškolskoj lepezi RH. Odlučiti se za status quo u kritičnom trenutku ne samo za ulogu znanstveno-nastavne djelatnosti u posrnulom društvu nego i RH u međunarodnoj zajednici dokaz je intelektualne impotencije u akademskoj zajednici za uhvatiti korak s razvijenijim sveučilišnim svijetom. Do 1990-ih godina, zagrebačko je Sveučilište imalo međunarodni ugled koji je u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj sveden na krhotine. Akademsko središte u Zagrebu bilo je vodeće u SFR Jugoslaviji, a danas teleskopom gleda u leđa i Beogradu i Ljubljani, unutar RH i - Splitu.

Sveučilište u Zagrebu se našlo na renomiranoj Šangajskoj listi 500 najboljih u svijetu tek 2011. godine, i to na samom dnu - između 400. i 500. mjesta - te zadržalo rejting i sljedeće dvije godine. Godine 2014. je ispalo s liste sveučilišta koja nešto znače na globusu, da bi se vratilo 2016. opet na rejtinški rep: 401 do 500, od 500 registriranih. Rangiranje (po šest bitnih kriterija) Academic Ranking of World Universities (ARWU) provodi se od 2003. godine među 1200 registriranih sveučilišta, i jedno je od najprestižnijih u svijetu. Na ljestvici za razdoblje 2016.-2017. još nije ni bilo Sveučilišta u Splitu. Na ljestvici Times Higher Education svjetskih sveučilišta za 2018. godinu, pak, pojavilo se prvi put Sveučilište u Splitu, rangirano između 501. i 600. mjesta od 1000 valoriziranih. Zagrebačko se plasiralo u posljednju skupinu: od 800. do 1000. mjesta.

Sveučilišta susjednih zemalja na zapadnom Balkanu, Srbije i Slovenije - s kojima loši hrvatski politikanti svako malo voajerski uspoređuju RH - visokoškolski su cjenjenija od zagrebačkog. Osim Beograda daleko ispred Zagreba, univerze u Ljubljani i Mariboru pozicionirane su između 600. i 800. mjesta ranking-niše. Sveučilište u Splitu kvalitativno tuče Borasov feud za 300-400 mjesta, ima više nego trostruko manje studenata (20.817), ali dvostruko opterećenije profesore (jedan na 31 studenta, a zagrebačko jednog na 17 studenata) te trostruko bolju znanstvenu citiranost (60 od mogućih 100 bodova po tom kriteriju, a Sveučilište u Zagrebu tek 20 bodova). Rektor ispada smiješan kad javno kuka zbog nedostatnog financiranja Sveučilišta, jer to nije argument za kvalitativno zaostajanje u odnosu na Univerzitet u Beogradu.

Da Zagreb ima renome iole važnijeg znanstveno-nastavnog središta na zapadnom Balkanu - barem na razini na kojoj je bio u Titovoj Jugoslaviji kada su ovamo dolazili studenti iz gotovo cijelog svijeta - na njemu bi studiralo više od jedan posto stranaca. Kao, uostalom, i u Splitu. Beograd i Ljubljana, pa i Maribor, privlačniji su strancima od Zagreba. Čak i Sarajevo, kojeg nema na listama 500 ili 1000 najboljih sveučilišnih središta. Zašto? Negativan odgovor se nameće sam po sebi, ali to je zagrebačkim sveučilišnim senatorima zadnja briga u životu. Tamo daleko bi kazali ne talasaj za to što je Senat reizborom Damira Borasa poručio akademskoj zajednici i javnosti: neće biti nikakvih promjena, Sveučilište ostaje tavoriti u zoni sumraka.

Dekanica Filozofskog fakulteta Vesna Vlahović-Štetić kazala je novinarima nakon senatske odluke iza zatvorenih vrata da Borasovim reizborom ne očekuje nikakve kvalitativne promjene nabolje na Sveučilištu u Zagrebu. Propuštena je jedinstvena prilika za izaći iz akademske zone sumraka izborom protukandidata, koji se natjecao novom/suvremenijom vizijom i potentnijim programom rektorovanja. Vlahović-Štetić, poznata aktivistica pozitivnih studentsko-profesorskih gibanja zadnjih godinu i pol radi demokratskih promjena na Filozofskom fakultetu i Sveučilištu, u utorak je 20. veljače dopustila u najvećoj fakultetskoj predavaonici (D-VII) iznimno aktualan javni razgovor Sveučilište na raskršću, koji je uoči važnog događaja u Senatu za četiri dana imao poslati svojevrsno upozorenje cjelokupnoj društvenoj javnosti o tome da je na kocki izbor između budućnosti RH i pogubnog statusa quo.

Prije godinu dana se na FB-u oglasio agilni Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu pozivajući na jedan od prosvjeda protiv rektora Damira Borasa i tadašnjeg dekana Vlatka Previšića koji je, što se kasnije reći u intervjuu tjedniku Novosti novoizabrana dekanica Vesna Vlahović-Štetić, upravljao tom velikom znanstveno-nastavnom ustanovom kao privatnom kompanijom. "Za dobrobit i bolju budućnost naše djece i svih nas izađimo na ovaj prosvjed i pokažimo da ne želimo da Sveučilištem koje mi financiramo", piše Plenum, "još četiri godine vlada korupcija i klijentelizam. Izađimo i pokažimo da Sveučilište ne pripada šačici moćnika koji ga koriste za svoje privatne interese, nego da ono pripada svima nama. Izađimo i poručimo da Sveučilište mora bolje!" Uvjerljiva je senatska većina u petak - zašto ne u nazočnosti novinara? - rekla kukavičko "ne" boljem, jer s rektorom Damirom Borasom Sveučilište ne može bolje.

Ako je suditi po najnovijoj, također prestižnoj Webometricsovoj ljestvici 1000 najboljih svjetskih sveučilišta (Webometrics Ranking of World Universities), koju u siječnju i srpnju svake godi, ne objavljuje španjolska istraživačka agencija Cybermetrics Lab, zagrebačka je Alma mater u prošle dvije godine Borasovog rektorovanja pala za 300 mjesta: s 386. na 692. mjesto, a lani je u srpnju bila 563. od 1000 valoriziranih. Taj slobodni pad nikom ništa nije značio niti će značiti u društvenom ozračju, koje nema sluha za znanje, savjestan rad i rezultate. Političko licemjerje, klijentelistički i privatni interesi s pozicija moći, profesionalno prostituiranje radi osobnih probitaka, itsl. jači su od svijesti o općem dobru i proklamacija o društvu znanja.

Dok je Sveučilište u Zagrebu 2016. godine rejtingom desetog odzada, na poziciji 401-500 tek primljeno u klub 500 najboljih na svijetu, Univerzitet u Beogradu kočio se u zlatnoj sredini Šangajske liste, na poziciji 201-300., ali i Univerza v Ljubljani za 25 mjesta bolje od Zagreba pozicionirana u skupini 401-500. Statusom sad me vidiš, sad me ne vidiš s fenjerom u ruci i oštrim teleskopom za gledanje u sveučilišna leđa usporedivim zemljama u Europi i svijetu te domaćoj konkurenciji, prošli mandat novog/starog rektora Damira Borasa sve je drugo prije nego dokaz da je taj kadar konzervativnog dijela društva i akademske zajednice sposoban u sljedeće četiri godine unaprijediti Sveučilište do ranga međunarodno respektabilne i na domaćem planu konkurentne, otvorene suvremenim razvojnim izazovima u zemlji i svijetu te s društvom učinkovito povezanog, respektabilnog znanstveno-nastavno središta.

Čista je floskula govoriti kako sveučilište - kao i HAZU i Matica hrvatska uostalom, koji samo voajerski prate katastrofalna zbivanja u zemlji i ne reagira kao esencija nacionalne mudrosti - mora biti i intelektualna i moralna predvodnica, tzv. avangarda društva. Kao što je bila za nekih boljih vremena i sjajnih rektora u prošlosti, recimo Antuna Barca, Zorana Bujasa, Jakova Sirotkovića, Vladimira Stipetića, Ivana Supeka, Ivana Jurkovića, Alekse Bjeliša, i takvih. Nakon što ga se Senat uvjerljivo odrekao, glasajući za ostanak Sveučilišta u akademskoj zoni sumraka, Damir Bakić je ocijenio u HRT-ovoj radijskoj emisiji U mreži Prvog da je "zbog trenutačne situacije na Sveučilištu, nastale velikim dijelom i zbog načina na koji je djelovala sveučilišna uprava na čelu s rektorom Borasom, a posebno zbog njegova načina, Sveučilište u vrlo, vrlo maloj mjeri doživljavano kao mjesto koje se treba pitati ima li savjeta, promišljanja, vizija i stavova o svim društvenim pitanjima".

"Zastupao sam i zastupat ću stav da Sveučilište treba podržavati odgovornost dekana, jer ćemo samo tako imati utjecajno Sveučilište", frazirao je Boras nakon ponovnog izbora, i napadno nacrvenjene kose blistao pred tv-kamerama. "Zalagat ću se za opće vrijednosti, toleranciju, očekujemo da ćemo puno toga zajedno postići. U početku moga mandata bila je dobra suradnja s medijima, a onda je došlo do izvrtanja činjenica. Dogodila s negativna kampanja pa sam smanjio komunikaciju s novinarima. Opraštam svima koji su o meni govorili laži."

S obzirom na naviku tužakanja svih i svakog, pa i predstavnike sedme sile, sudovima i njihovoj cehovskoj udruzi HND-u, jamačno se zaletio sa svojim oprostom. Ili se i prije 1. listopada već vidi u propovjedničkoj haljini na bivšem Trgu maršala Tita, koju valjda ni ne kani skinuti do 1. listopada 2022., kada mu istječe drugi mandat? Naravno, ako mu u međuvremenu - kao što su višekratno pokazali da žele - ne dođu tog mandata gnjevni studenti i dio mlađe akademske zajednice protiv čije volje su 54 člana Senata dala glas Borasovoj rektorskoj revitalizaciji.

"Senat našeg najznačajnijeg sveučilišta, onog u Zagrebu, je danas, nažalost i suprotno očekivanjima svojih studenata i dobrog dijela akademske i šire javnosti, odabrao status quo", priopćili su u petak u Splitu iz političke stranke Pametno, što potpisuju akademik Vlatko Silobrčić, znanstvenik međunarodnog ugleda Ivica Puljak, koji je u CERN-u u Švicarskoj sudjelovao u otkrivanju Higgsovog bozona, tzv. Božje čestice, te znanstvenica s američkim postdoktoratima iz ekonomije Maja Vehovec. "Iako je to za sve one koji poznaju odnose u hrvatskoj akademskoj zajednici očekivani ishod uobičajenih trgovina interesima i položajima, ne možemo nego izraziti svoje razočaranje odsustvom volje za iskorak prema standardima razvijenih zemalja svijeta te izborom ostanka u balkanskoj palanci korupcije, neznanja, nerada i nezakonitosti."

I poslije Damira Borasa - Damir Boras. To nije samo prkosna poruka senatske većine Sveučilišta u Zagrebu svima koji u akademskoj zajednici i izvan nje žele demokratske promjene utemeljene na sposobnosti i znanju, to je zabrinjavajuća dijagnoza jako bolesnog stanja hrvatske države i društva. Akademska zona sumraka.