‘Ako netko treba platiti zato što će Hrvatska morati vratiti pet milijardi eura, to je Nina Obuljen’

‘Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek najodgovornija je za skandal zbog kojeg će Hrvatska Europskoj komisiji morati vratiti 5 milijardi eura jer nije potrošila novac iz Fonda solidarnosti za obnovu oštećenih javnih zgrada i kulturne baštine nakon potresa. Međutim, ona se i ovaj put uspjela izvući iz afere i ponaša se kao da to nema veze s njom i kao da je sve u savršenom redu. Horvata su razapeli u medijima i sva je krivnja prebačena na njega, a najveći dio je maslo Nine Obuljen jer je kroz njezino ministarstvo išao najveći dio nenamjenskih sredstava iz tog Fonda. Plenković je spreman maknuti Horvata, ali Ninu Obuljen ne bi dao. Zato se pokušalo maknuti težište s nje, ali ako netko treba ‘platiti glavom’, to bi trebala biti Nina Obuljen, a ne samo Darko Horvat”, tvrdi to izvor blizak vrhu HDZ-a koji je upozorio da bi se razmjeri tog skandala mogli vidjeti tek u lipnju, kad Hrvatskoj ističe rok za isplatu, odnosno povrat neiskorištenih sredstava iz Fonda solidarnosti. Slučajno, taj rok ističe baš 17. lipnja, na 33. godišnjicu osnivanja HDZ-a.

Međutim, drugi izvor blizak vladajućim strukturama i izvrsno upoznat s načinom funkcioniranja EU fondova tvrdi da veliku odgovornost za neiskorištavanje sredstava snosi i premijer Andrej Plenković.

“Još prije sedam, osam mjeseci Plenković i ministri upozoreni su da se novac neće moći potrošiti na ovakav način. Riječ je bila o sredstvima koja su se mogla trošiti isključivo namjenski za obnovu u Gradu Zagrebu, a Nina Obuljen je dijelila pare diljem Hrvatske, za obnovu spomeničke baštine i tako dalje, ali sve ćemo to morati vratiti. Tolika razina neznanja, egoizma i bezobrazluka je dosad neviđena. U pitanju je 5 milijardi kuna, a 17. lipnja je zadnji dan kada moramo vratiti taj novac. Nema odgode, nema pregovaranja”, ističe taj izvor.

Vijest o tome da je Europska komisija uputila Vladi pismo u kojem traži detaljni izvještaj o trošenju novca iz Fonda solidarnosti i daje rok za povrat tog novca, objavio je prije dva tjedna Jutarnji list, pismo Europske komisije u međuvremenu je došlo i do Nacionala, a kao faksimil ga je objavio i portal Telegram.

Nacionalovi izvori bliski Vladi tvrde da je zbog tog pisma nastala ogromna panika u Vladi i da je bliska premijerova suradnica Tena Mišetić, zamjenica predstojnika Ureda premijera Zvonimira Frka-Petešića, panično nazivala nadležna ministarstva koja su dobila to pismo, kako bi provjerila koje sve osobe s njim raspolažu i pokušala sve zataškati.

Odgovornost za propust s trošenjem tih sredstava, prema navodima Nacionalovih izvora, snose Ministarstvo kulture i medija na čelu s ministricom Ninom Obuljen Koržinek i Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine na čelu s ministrom Darkom Horvatom. Međutim, odluku o tome da u najvećem dijelu upravo ta dva ministarstva raspolažu s 5,1 milijardu eura iz Fonda solidarnosti donio je osobno premijer Andrej Plenković.

Da je to tako, vidljivo je iz odluke koju je Vlada Republike Hrvatske donijela na sjednici održanoj 12. studenoga 2020. a u kojoj stoji:

“Ovom Odlukom utvrđuje se način raspodjele bespovratnih financijskih sredstava iz Fonda solidarnosti Europske unije odobrenih za financiranje sanacije šteta od potresa na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije u iznosu od 683.740.523,22 eura, tijela odgovorna za koordinaciju provedbe ove Odluke, tijela odgovorna za provedbu financijskog doprinosa i neovisno revizorsko tijelo te njihova zaduženja. (…) Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine određuje se za nacionalno koordinacijsko tijelo za provedbu ove Odluke, sa zaduženjima iskazanim u Prilogu II. koji je sastavni dio ove Odluke.

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo kulture i medija, Ministarstvo obrane, Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Krapinsko-zagorska županija i Fond za obnovu Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije određuju se kao tijela odgovorna za provedbu financijskog doprinosa, prema zaduženjima iskazanim u Prilogu II.”

Iz tog je priloga vidljivo da je Vlada za mjere zaštite kulturne baštine osigurala čak 116 milijuna eura, a još 6,5 milijuna eura za osiguravanje preventivne infrastrukture kulturne baštine.

No, velik dio iznosa, čak 285 milijuna eura, bio je predviđen i za vraćanje u ispravno radno stanje infrastrukture i pogona u području obrazovanja, za vraćanje u ispravno radno stanje infrastrukture i pogona u području zdravstva predviđeno je 140,95 milijuna eura, a za vraćanje u ispravno radno stanje infrastrukture i pogona u području prijevoza 109,59 milijuna eura, za što su odgovorna druga ministarstva poput Ministarstva znanosti i obrazovanja i Ministarstva zdravstva.

Međutim, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, Ministarstvo kulture i medija rezerviralo je puno više sredstava nego što im je im je prvotno bilo namijenjeno:

“Kultura je umjesto 870 milijuna kuna, to jest 116 milijuna eura ugovorila 3,6 milijardi. Dakle, uzela je drugima, a ne može potrošiti ni 800 milijuna jer troškovi obnove kulturne baštine nisu prihvatljivi. To je laž od početka jer Europska komisija ne priznaje tu trošak nikakvih konzervatorskih radova, već samo postavljanje skela da se zgrada ne urušava, zaštitne ograde, uklanjanja dijelova zgrade koji predstavljaju opasnost i slične troškove. Sredstva su se mogla potrošiti i na vraćanje u uporabljivo stanje infrastrukture i energetskih postrojenja, vode i otpadnih voda, telekomunikacija, prijevoza, zdravlja i obrazovanja, a svako ministarstvo je imalo obvezu realizirati dio koji im je pripao prema Odluci Vlade.”

Ako sva ta sredstva propadnu, a mogla su se iskoristiti za obnovu, to jest stavljanje u funkciju ključne javne infrastrukture oštećene u potresu, bit će to ogromna sramota za Plenkovićevu vladu – zbog koje bi se moglo potegnuti i pitanje odgovornosti samog premijera.

Nacionalov izvor tvrdi: “Plenković je svojom odlukom delegirao ta sredstva kod ministra Horvata i svoje miljenice, ministrice Obuljen jer nije želio da to ide preko Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Vjerojatno je imao neke svoje razloge za to. Međutim, sada je Plenković u panici jer je postao svjestan da novac mora vratiti, a obnova nije napravljena. Dosad smo potrošili oko 300 milijuna kuna. Od 5,1 milijardu, koliko smo dobili, samo 300 milijuna je potrošeno. Nina Obuljen je na prezentaciji rekla da će na kulturnu baštinu do 17. lipnja potrošiti iznos od 2,9 milijardi kuna, ali to je nemoguće. Nema šanse. Osim toga, ona taj novac smije potrošiti samo na kulturnu baštinu koja je oštećena u potresu, a ona je navodno dijelila pare i po Dubrovniku i svugdje. Da se počelo na vrijeme raditi i da znaju što rade, taj novac bi bio potrošen. Međutim, Plenković je štiti jer je ona njegov osobni odabir i njegova je poveznica s medijima. Sada ministrica Obuljen naziva redom sve resore, od gospodarstva do prometa, da smisle bilo kakve troškove u Gradu Zagrebu, što god, od toplovoda do mostova i cesta, i da to provedu kroz Fond solidarnosti. Doslovno se sada izmišljaju troškovi. Tražili su i od Grada Zagreba, ali ovi su to navodno odbili.”

Plenkoviću i Nini Obuljen Koržinek mogao bi iskrsnuti još jedan problem s Fondom solidarnosti. Nacionalov izvor blizak vrhu HDZ-a tvrdi i da je pitanje na koji se način uopće radila procjena iznosa štete.

“Ne bi me čudilo da su iznosi procjena štete fingirani. Jer iz pisma Europske komisije koje su objavili i mediji vi možete iščitati kako ribaju i ministarstva i premijera. S već otvorenom aferom oko Gabrijele Žalac i europskim istražiteljima, ako mu ovo s Fondom solidarnosti eksplodira, Plenković neće znati što mu se događa. I on je sada sve nervozniji i nervozniji, koliko nas god sve uvjeravao da nije.”

Dok iz Ministarstva pokušavaju prebaciti odgovornost na krajnje korisnike sredstava, tvrdeći da, pored samih provedbenih tijela u sustavu, dinamika korištenja sredstava u najvećoj mjeri ovisi o spremnosti projekata obnove krajnjih korisnika sredstava, koji podnose projektne prijedloge, Nacionalovi izvori tvrde da to nije tako.

Naime, trošenje sredstava iz Fonda solidarnosti striktno je regulirano pa se ta sredstva mogu koristiti samo za hitne intervencije i sanacije na javnoj infrastrukturi, mjere zaštite na kulturnim dobrima i to zaštite od urušavanja i daljnjeg oštećenja, ali ne i na projekte obnove kulturnih dobara.

“Provedbena tijela su jasno navedena, ali evidentno je da je najveći dio sredstava rezerviralo Ministarstvo kulture s 3,5 milijardi ugovorenih troškova, iako su prihvatljivi samo troškovi zaštite tih objekata iz Fonda solidarnosti. Ključno je da to nisu sredstava za obnovu. A dodatni je problem u tome što Europska komisija navodi da se treba raditi i revizija procjene štete. Ako ta revizija pokaže da procjena nije bila dobra, zatražit će se rekalkulacija odobrenog iznosa iz Fonda solidarnosti te i tu može doći do zahtjeva EK za povrat”, objasnio je za Nacional jedan od izvora upoznatih s pravilima i funkcioniranjem EU fondova koji je nakon pisma Europske komisije detaljno analizirao cijelu situaciju.

Kako je 13. siječnja objavio Jutarnji list, u Vladu je stigao dopis Europske komisije iz kojeg je bilo jasno da, prema pravilima Fonda solidarnosti, nema niti razmatranja produljenja roka od 18 mjeseci za iskorištavanje sredstava od dana kada nam je novac isplaćen i kako je krajnji rok za to 17. lipnja. Vlada je do sredine siječnja trebala poslati i akcijski plan korištenja sredstava iz Fonda, koji je trebao sadržavati informacije o tome što je već isplaćeno, plan za isplate s rokovima i potencijalne mjere za otklanjanje nepredviđenih poteškoća. Sugerirano je da se sva tijela za provedbu koriste modalitetima koje je izradilo Ministarstvo kulture.

No umjesto 5,1 milijardu kuna, do trenutka kad je Europska komisija uputila pismo podneseni su zahtjevi tek za iznos od 313 milijuna kuna, a od toga je isplaćeno tek 119 milijuna kuna, odnosno samo 2,3 posto od ukupnih sredstava koja su bila na raspolaganju. Prije pisma Europske komisije, “na papiru” je to izgledalo sasvim drugačije. Kako je objavio Jutarnji list, zaprimljeno je ukupno 545 projekata vrijednosti čak 11,9 milijardi kuna, a sklopljeno je 316 ugovora u vrijednosti 8,4 milijarde kuna. Drugim riječima, ugovoreno je više projekata no što se moglo financirati iz Fonda, ali se ta sredstva ne isplaćuju, a Europska komisija prati samo finalne rezultate, to jest podatke o realiziranim isplatama.