Za apsolutne početnike uranjanja u virtualne svijetove Majke svih mreža, psihologija internetskih komentatora učini se složenijom je od dizajna perzijskih ćilima. Ali, nakon što se u ćilimarstvu dokuče tehnike tkanja i uoči nadsumativna povezanost ukrasa u geometrijsku cjelinu, prvotna se fascinantna kompliciranost svede na lakoshvatljivu kućnu radinost koju pokreće poriv za tumačenjem svijeta. Tako se i poslije početničkog suočavanja s iznesenim brutalnim objašnjenjima smisla teksta i motivima autora,od strane svih koji na lak način kupuju ulaznicu za sudjelovanje u svijetu komentiranja, s vremenom shvati da se radi o jednom obliku njihove samoaktualizacije i samoportretiranja odnosno da je riječ o tumačenju svijeta u njima i njih u svijetu.
Komentirati ispod postova objavljenih na portalima znači prihvatiti otvorenu demokratsku mogućnost koja proizlazi iz biti internetskog medija, njegovog istovremenog postojanja s realnim događajima, i njegovom dvosmjernom komunikacijom. Mogućnost se bez krzmanja uzima i s obzirom na ničim uvjetovanu anonimnost koja razara odgovornost.
Prema Hrvatskom jezičnom portalu, riječ komèntār ima slijedeća značenja:
– objašnjenje ili tumačenje nekog teksta
– osvrt na neki tekst, događaj ili osobu; primjedba
– tekst u kojem autor izražava svoje mišljenje, ocjenu o nekom političkom, kulturnom, ekonomskom ili općenito društvenom događaju, kretanju, stanju, pojavi
U tom smislu, komentirati, znači, izreći/izricati svoje mišljenje o čemu.
Na internetu komentiranje kao osvrtanje, kao ocjenjivanje teksta i konteksta izaziva trenutnu rekaciju komentiranja, sve do iscrpljivanja osobne energije i motiviranosti, a koja nipošto nije zanemariva i lako potrošiva. Taj se proces dokazivanja, osvrtanja na osvrtanje može nazvati produženim trajanjem leta leptira od riječi, perpetuiranjem diskusije do samoproglašenja pobjede.
Jedan od načina pronalaska razloga za život – upuštanje je u komentiranje. U doba početaka muškog udovoljavanja ženama jedan muškarac napisao je 1753. godine: „Mi muškarci iz Genove previše smo zaposleni, dok naše žene nemaju dovoljno posla da bi bile zadovoljne bez društva. Stoga im je potreban udvarač, pas ili majmun“. Danas bi ova simpatična muška, šovinistička svinja dodala …“ i internet da bi mogle komentirati na facebooku ili ispod tekstova autora na sbperiskopu“. Samo, mogu li, brinu se psiholozi, bujice riječi smanjiti njihovu tugu?
Podizanje teksta u zonu vidljivosti i izloženosti kritičkom prevrednjavanju, podsjeća na sudski proces. U virtualnoj sudnici sjedi optuženi, pored njega su tužitelji, odvjetnici, publika i administrativni čuvari reda. Samo nema sudaca i nema presude. Zato je nizanje komentara sudnica okruglog stola. Na internetu nijedan autor i članak (tema) nisu nevini. Uvijek su optuženi za nešto ili ih uvijek netko brani. Naime, snaga i vrijednost autorskih tekstova je u originalnosi, u vrijednosnim sudovima, u načinu iznošenja, u hrabrosti da se napišu. To može čitateljima imponirati, ali može ih iritirati.
Grubom podjelom komentatore možemo svrsti u:
A) Čiste negatore i negatore s protuprimjerima, koji svojim sudovima negiraju (ali i afirmiraju)
– autora teksta (ali, koji može afirmirati druge ili drukčije),
– način na koji je tema obrađenja (ali koji ukazuje na bolje načine),
– motive autora (ali koji može isticati suprotne),
– aktere i događaje koji se u tekstu spominju (ali koji ističe protuprimjere);
Većina negatora koristi se uvredama, riječima kojima se vrijeđa, nanosi nepravda ili sramota, kojima se pogađa dostojanstvo drugoga. Skloni su pametovanju, pljuvanju, ponižavanju, nezgrapnosti, bezobrazluku, nepažljivosti, opakosti, prijetnjama, mržnji, zlobi, ucjenjivanju, gnjevnom preziru, destrukciji…
B) Potpune afirmatore i afirmatore s protuprimjerima, koji svojim sudovima afirmiraju (ali i negiraju)
– autora teksta (ali, koji mogu negirati druge i drukčije),
– način na koji je tema obrađena (ali, koji potcrtavaju svoj sud isticanjem loših primjera),
– motive autora (ali, koji dovode u pitanje motiva drugih i drukčijih),
– aktere i događaje koji su u tekstu spomenuti (ali koji navode suprotne primjere).
Najčešće se služe pohvalom, javnim iskazivanjem zadovoljstva tekstom i autorom, javnim isticanje vrijednosti teksta i autora; izricanjem priznja da se radi o vrijednim doprinosima. Skloni su metodama negatora, ali u daleko manjoj mjeri.
C) Objektivne kritičare
– autora teksta,
– način na koji je tema obrađena,
– motive autora,
– aktere i događaje koji su u tekstu spomenuti.
Nepristranim pristupom oni nastavljaju tekst, daju doprinos raspravi kao metodi spoznaje. Socijalno su pristojni, odgojeni i strpljivi i jezično precizni, jer smatraju istinitom finsku poslovicu koja kaže: „Jedna riječ je dovoljna da naastane puno nevolja“. Komentiranje vide kao meditativnu potragu za smislom postojanja.
Pripadnici negatora i afirmatora često su frustrirani i prijetvorni (govore da jesu ono što nisu i da nisu ono što jesu). Bez obzira jesu li priučeni intelektualci opće prakse ili eksperti – robovi su svojih naravi i to ne mogu zatomiti.
Svi tri grupe komentatora imaju sklonost davati prijedloge, uvrštavati linkove, biti duhoviti. Svi su do određene mjere narcisoidni, uvjereni u veličanstvenost vlastitog iskustva i umijeće pisanja.
Kombinacijom motiva komentatora s njihovim znanjem i tekstovima okidačima može se dobiti najmanje dvadeset podvrsta onih koji reagiraju na tekst i koji reagiraju na reagiranje na tekst. Znam, vi koji ovo čitate posebna ste podvrsta, još nezabilježena, možda onaj sudac u sudnici okruglog stola. No, treba znati, komentiranje na internetu je razgovor koji zahtjeva ravnopravnost među sudionicima, i on je uistinu jedan od najvažnijih načina uspostavljanja jednakosti. Zato komentirajte!
sbperiskop
Komentirati ispod postova objavljenih na portalima znači prihvatiti otvorenu demokratsku mogućnost koja proizlazi iz biti internetskog medija, njegovog istovremenog postojanja s realnim događajima, i njegovom dvosmjernom komunikacijom. Mogućnost se bez krzmanja uzima i s obzirom na ničim uvjetovanu anonimnost koja razara odgovornost.
Komentar: osvrt na osvrt na osvrt…
Prema Hrvatskom jezičnom portalu, riječ komèntār ima slijedeća značenja:
– objašnjenje ili tumačenje nekog teksta
– osvrt na neki tekst, događaj ili osobu; primjedba
– tekst u kojem autor izražava svoje mišljenje, ocjenu o nekom političkom, kulturnom, ekonomskom ili općenito društvenom događaju, kretanju, stanju, pojavi
U tom smislu, komentirati, znači, izreći/izricati svoje mišljenje o čemu.
Na internetu komentiranje kao osvrtanje, kao ocjenjivanje teksta i konteksta izaziva trenutnu rekaciju komentiranja, sve do iscrpljivanja osobne energije i motiviranosti, a koja nipošto nije zanemariva i lako potrošiva. Taj se proces dokazivanja, osvrtanja na osvrtanje može nazvati produženim trajanjem leta leptira od riječi, perpetuiranjem diskusije do samoproglašenja pobjede.
Jedan od načina pronalaska razloga za život – upuštanje je u komentiranje. U doba početaka muškog udovoljavanja ženama jedan muškarac napisao je 1753. godine: „Mi muškarci iz Genove previše smo zaposleni, dok naše žene nemaju dovoljno posla da bi bile zadovoljne bez društva. Stoga im je potreban udvarač, pas ili majmun“. Danas bi ova simpatična muška, šovinistička svinja dodala …“ i internet da bi mogle komentirati na facebooku ili ispod tekstova autora na sbperiskopu“. Samo, mogu li, brinu se psiholozi, bujice riječi smanjiti njihovu tugu?
Komentiranje je sudnica okruglog stola
Podizanje teksta u zonu vidljivosti i izloženosti kritičkom prevrednjavanju, podsjeća na sudski proces. U virtualnoj sudnici sjedi optuženi, pored njega su tužitelji, odvjetnici, publika i administrativni čuvari reda. Samo nema sudaca i nema presude. Zato je nizanje komentara sudnica okruglog stola. Na internetu nijedan autor i članak (tema) nisu nevini. Uvijek su optuženi za nešto ili ih uvijek netko brani. Naime, snaga i vrijednost autorskih tekstova je u originalnosi, u vrijednosnim sudovima, u načinu iznošenja, u hrabrosti da se napišu. To može čitateljima imponirati, ali može ih iritirati.
Grubom podjelom komentatore možemo svrsti u:
A) Čiste negatore i negatore s protuprimjerima, koji svojim sudovima negiraju (ali i afirmiraju)
– autora teksta (ali, koji može afirmirati druge ili drukčije),
– način na koji je tema obrađenja (ali koji ukazuje na bolje načine),
– motive autora (ali koji može isticati suprotne),
– aktere i događaje koji se u tekstu spominju (ali koji ističe protuprimjere);
Većina negatora koristi se uvredama, riječima kojima se vrijeđa, nanosi nepravda ili sramota, kojima se pogađa dostojanstvo drugoga. Skloni su pametovanju, pljuvanju, ponižavanju, nezgrapnosti, bezobrazluku, nepažljivosti, opakosti, prijetnjama, mržnji, zlobi, ucjenjivanju, gnjevnom preziru, destrukciji…
B) Potpune afirmatore i afirmatore s protuprimjerima, koji svojim sudovima afirmiraju (ali i negiraju)
– autora teksta (ali, koji mogu negirati druge i drukčije),
– način na koji je tema obrađena (ali, koji potcrtavaju svoj sud isticanjem loših primjera),
– motive autora (ali, koji dovode u pitanje motiva drugih i drukčijih),
– aktere i događaje koji su u tekstu spomenuti (ali koji navode suprotne primjere).
Najčešće se služe pohvalom, javnim iskazivanjem zadovoljstva tekstom i autorom, javnim isticanje vrijednosti teksta i autora; izricanjem priznja da se radi o vrijednim doprinosima. Skloni su metodama negatora, ali u daleko manjoj mjeri.
C) Objektivne kritičare
– autora teksta,
– način na koji je tema obrađena,
– motive autora,
– aktere i događaje koji su u tekstu spomenuti.
Nepristranim pristupom oni nastavljaju tekst, daju doprinos raspravi kao metodi spoznaje. Socijalno su pristojni, odgojeni i strpljivi i jezično precizni, jer smatraju istinitom finsku poslovicu koja kaže: „Jedna riječ je dovoljna da naastane puno nevolja“. Komentiranje vide kao meditativnu potragu za smislom postojanja.
Pripadnici negatora i afirmatora često su frustrirani i prijetvorni (govore da jesu ono što nisu i da nisu ono što jesu). Bez obzira jesu li priučeni intelektualci opće prakse ili eksperti – robovi su svojih naravi i to ne mogu zatomiti.
Svi tri grupe komentatora imaju sklonost davati prijedloge, uvrštavati linkove, biti duhoviti. Svi su do određene mjere narcisoidni, uvjereni u veličanstvenost vlastitog iskustva i umijeće pisanja.
Kombinacijom motiva komentatora s njihovim znanjem i tekstovima okidačima može se dobiti najmanje dvadeset podvrsta onih koji reagiraju na tekst i koji reagiraju na reagiranje na tekst. Znam, vi koji ovo čitate posebna ste podvrsta, još nezabilježena, možda onaj sudac u sudnici okruglog stola. No, treba znati, komentiranje na internetu je razgovor koji zahtjeva ravnopravnost među sudionicima, i on je uistinu jedan od najvažnijih načina uspostavljanja jednakosti. Zato komentirajte!
sbperiskop
