U principu, sva oružja (sredstva za postizanje cilja) zamke su za naivne političke životinje. Usko shvaćeno, zamke su stvorene da im se približi i upadne u njih. Zamka je, na primjer, rukovanje s kandidatom. Vidiš tamo dasu kako ide kroz masu i rukuje se s pojedinkama i pojedincima. Odmah znaš – lovac. Njegovom uspjehu svakako će pridonijeti i uključeni električni osmijeh, te pokoja riječ u stilu… mi kad dođemo na vlast, mi ćemo misliti na svoje ljude.. . A ulovljeni naivko kod kuće se hvali svojoj ženi: „Hej, znaš li ti da sam se ja rukovao s našim kandidatom. I nije mu silazio osmijeh s lica. A i rekao mi je da će nam zaposliti sina.“
Kao što se zna u jeku je sezona lova na Brođane s pravom glasa. Vrijeme lovostaja nastupit će tek nakon lokalnih izbora.
Po definiciji sezona lova je razdoblje u kome se zakonski mogu loviti određene vrste životinja. S obzirom da su Brođani ljudi odnosno političke životinje, vrijeme pred izbore može se definirati kao zakonom propisana sezona lova na biračke glave svim dopuštenim sredstvima. A ciljevi lovaca?
– Cilj Prvi odnosno Plijen Prvi: uloviti, shrpiti i prebrojati ulovljene glave.
– Cilj Drugi odnosno Plijen Drugi: s ostalim uspješnim, konkurentskim lovcima, prema unaprijed utvrđenim vagama, podijeliti i eksploatirati stanište. Naime, zna se, pobjednici imaju pravo na pljačku.
Neko može pomisliti da lovci na birače odnosno pripitomljenu divljač pripadaju nekoj drugoj vrsti. Ma jesu, i oni su ljudi, doduše samo u trenucima dok spavaju. U sezoni lova oni su, prije svega, predatori, dio političke elite. U Slavonskom Brodu biti pripadnikom političko-lovačke elite najmanje ovisi o individualnim svojstvima, obrazovanju i socijalnoim položaju. Odlučujuća karakteristka gola je volja da se ostvare ciljevi. Oni kažu: Ja hoću i mogu biti na vrhu, penjati se po hrpi glava sugrađana. Rijetko ih se čuje da govore: ja znam. Brodskoj političkoj eliti posao je umnogome olakšan, s obzirom da političke životinje, birači, glasači, mete… kako god ih nazvali, upravo hrle biti pogođene i ulovljene. Prsima idu na propagandni nož, na organizirano raširene cijevi, cupkaju uz taktove obećanja dok se ne sruše pred noge lovaca.
Lovačka sredstva ugrubo možemo podijeliti u četiri skupine.
Zamke ili omče, petlje, mamci, klopke, stupice
U principu, sva oružja (sredstva za postizanje cilja) zamke su za naivne političke životinje. Usko shvaćeno, zamke su stvorene da im se približi i upadne u njih. Zamka je, na primjer, rukovanje s kandidatom. Vidiš tamo dasu kako ide kroz masu i rukuje se s pojedinkama i pojedincima. Odmah znaš – lovac. Njegovom uspjehu svakako će pridonijeti i uključeni električni osmijeh, te pokoja riječ u stilu… mi kad dođemo na vlast, mi ćemo misliti na svoje ljude.. . A ulovljeni naivko kod kuće se hvali svojoj ženi: „Hej, znaš li ti da sam se ja rukovao s našim kandidatom. I nije mu silazio osmijeh s lica. A i rekao mi je da će nam zaposliti sina.“ Dok se rukuju i opće sa biračima lovci računaju na ranoindijansku psihologiju Brođana, pa pred njih prosipaju bižuteriju, đinđe, ogledalca od blještavih govorancija. Zavode time žrtve, slabe ih.
Lukovi i strijele (samostreli)
Lovci su ozbiljna svojta, oni imaju pripreme, oni su temeljiti poput narodnih liječnika. Spravljaju otrovnu medicinu od prirodnih trava s dotičnog područja. Namaču njima svoje otrovne strijele i odašilju ih u obliku letaka u kasliće političkih životinja. Primatelji ih rastvore, zaraze se i…čiča miča gotova je priča iduće četiri godine. Za svaku životinju ima posebna strijela, a luk lovačke organizacije nemilice ih ispaljuje. Isplati se. Misli, misli na cilj, govore sami sebi dok gledaju životinje kako se pogođene grče od ushita. Primitivno oružje koristi se u vidu konferencija za medije, sučeljavanja s lovcima na istom zadatku. Na konferencijama ima stvarno snalažljivih. Tako poneki love strelicom-pričom da pišu autobiografiju. Pogađaju ravno u zavičajno srce. A zavičajnici upravo su žedni takve izvorske vode što opija. Kasnije se kaže da su zavičajne političke životinje poklonile svoj glas „našem čovjeku“.
Lovačke puške i ostalo dalekometno oružje i oruđe
Novine, radio, televizija, internet. Oružje koje ubija u pojam političke životinje na daljinu. Upotreba medija kao oružja za kasniju upotrebu čovjeka. Vrte se spotovi, pišu se priopćenja, kamere snimaju kako lovci obilaze stare, nemoćne hendikepirane, siromašnoj djeci poklanjaju čokoladu, omladincima grade ukće od sretnih ciglica, ženama poklanjaju karanfile… To je zapravo opaka kombinacija luka i strijele i puške. Životinje izvan direktnog dometa lovačkog naoružanja, i bez remote control-a, padaju ničice, ustrijeljeni isprogramiranim slikama sentimentalnosti koje razaraju zdrav razum. Ubojita sredstva dolaze, poput svih glasina, brže od svjetlosti, ali ne donose brzu predaju glave. Takvi birači umiru na rate. Iz večeri u večer pred nacionalnim i lokalnim dnevnicima, novostima… Vrti se propaganda kao lijeva ruka manipulacije glavom. Umiru političke životinje, a misle da su oživjele.
Tamburice, harmonike i slične navlakuše
Ubojita lovačka sredstao. Dobošarska tradicija. Tam, tam, čujte i počujte. Kad se milozvuci ova dva građanska glazbena instrumenta pomiješaju s pozivima političkim životinjama da se inate, njihove glave ispunjene obnovljenom tradicijom i ljubavlju za rodnu grudu, padaju u lovačke ruksake kao odsječene glave u košaru ispod giljotine. To oružano sredstvo ima svoju himnu koja glasi: „Potraži me u predgrađu.“
Za one životinje koji se opiru, koje su nevoljne dati glavu nezahvalnoj nasilničkoj budali na poklon, većinu nabrojanih oružanih sredstva najbolje je koristiti uz pomoć čeka. Sačekaju lovci plijen na trgu, na uglu, u studiju, na portalu koji promiče ovo te ono, ispred zvučnika, monitora, ekrana… iznenade ga. Tu su i lovački psi. No, oni zaslužuju poseban prostor.
Ne mora se dati svoja glava, treba izbjegavati lovišta s čekama, ali ako se već mora nekako je još najbolje uz pomoć rukovanja. Znate, pljune se u dlana… kao kad se proda krava, svinja…
sbperiskop
