Intelektualci
…Pravi intelektualci su moralni svjedoci svog vremena. Ne pripadaju nikom, ne odgovaraju ničem, ničemu se ne priklanjaju. Oni pokreću ideje s onu stranu materijalnog probitka i pragmatičnih interesa. Oni su pokret otpora protiv postojećeg stanja i pozivaju na akciju protiv…
…Autentični javni intelektualac neprestano uznemiruje politički poredak time što mu istinu gura u lice. Njegova uloga u skidanju karakternih maski kapitalističkog sustava društvenih nepravdi i kritička dekonstrukcija lupeštva u institucijama i društvu – je kulturalni čin. Kulturalni čin zalaganja za danas vapijuće nedostajuću istinu o gorućim problemima i pitanjima društva i zajednice…
Inteligenti
Inteligenti (od inteligencija), a ne intelektualci, su sol sadašnjeg hrvatskog kulturnog i političkog stanja. Njihov tzv. akademizam je groblje kritičkog mišljenja. To je visoko obrazovni soj koji profesionalno ispunjava dužnosti prenošenja znanja, ali i servisira svaki poredak stvari (moći), slizan je s masovnim ukusom svjetine i njegov je duhovni glasnogovornik. Kulturni život im je banalan, irelevantan i afektiran. Pragma, oportunizam i kaos ulice vlada njihovim glavama.
Kultura
Brodski kulturološki psihogram je bolestan. Uzrok bolesti je strah. Tromi, neobrazovani, primitivni, glupi i zli kulturni establishment je impregniran malignim provincijalnim strahom. Selbstverschtendlich, ne strahom za brodski kulturni habitus, nego poltronskim strahom za mogući ugroz svojih sitnih interesa. U prijevodu: strahom za svoje stražnjice. U tom je brodska kulturna scena čisti derivat političke. Politička demolira brodski društveni identitet, a kulturna uljudbeni, ali i demokratski. Jer kultura, kao nazor i način mišljenja, odlučuje o tipu i karakteru demokracije.
*** Brod je kulturno sazrio za prinudnu upravu. Po svemu i u svemu. On više ni manifestativno nije u stanju obilježiti okrugle godišnjice svojih rijetkih velikana, a kamoli kreativno brinuti za brodsku kulturnu baštinu ili organizirati iz vlastite kulturne nutrine, nešto što je u stanju prijeći lokalne granice. Neki će reći kako Brod piše poeziju i slika. No, kao što sve što se napiše nije literatura, tako ni sve što se spjeva nije poezija, niti je sve što se naslika slikarstvo. Sve su to uglavnom ego-instalacije, dekoraterske folirancije i instant-tvorbe. Uostalom, uzmimo za primjer literaturu. Tko u Brodu piše eseje, novele, romane, drame, komedije itd.? Gotovo nitko. Tko se ozbiljno bavi književnom i likovnom kritikom? Nitko. Pa zašto? Zato što su to žanrovi kojima nema prostog zapisivanja toka svijesti, stihoklepstva i igranja bojama. Za njih treba znanja, discipline, puno rada i talenta i sposobnosti razlučivanja te spremnosti na odabir. A toga je u Brodu sve manje i manje. Posebice onog što može izdržati bilo kakvu ozbiljniju konkurenciju. U tom je smislu Brod sumračna palanka, koja više nije u stanju u sebi proizvesti nekog znamenitog, poznatog ili spomena vrijednog na razini hrvatske kulturne razine. Brod, uglavnom, proizvodi ljude bez svrhe i mjesta. Plankton.
***
Brod je kulturno jedna od najzapuštenijih sredina u Slavoniji, a shodno tome i u ovom dijelu srednje Europe. Štogod ovdje napravite u kulturi – važnija je nogometna utakmica u Starim Perkovcima. Umjesto kulturne politike Brod ima Odjele za društvene djelatnosti u gradskoj i županijskoj upravi. Oni služe da kulturne institucije i kulturni život u Brodu drže mrtvim i taj zadatak vrlo uspješno obavljaju. Komuniciraju s brodskim kulturnjacima, kao svojim terenskim ispostavama i njih povezuju s političarima. Posrednik između brodskih političara i intelektualaca (kad bi ih u Brodu bilo) – ne postoji. Gomila onog što se godišnje iskipa u toj suradnji zovu se plodovi brodske kulture. Nakon toga se i oni malo upućeni u brodsku kulturnu prošlost, pitaju kako je uopće moguće da kulturno prevažne stvari tako iznenada nestanu iz jedne nekada tako talentirane sredine. Za brodsko kulturno mrtvilo zaslužna je politika. Posebice za mrtvilo brodskih kulturnih institucija koje su mrtve prirode brodske politike. O meritumu brodskog kulturnog života više se i ne govori. Govori se o tome može li se ili ne može izvesti ovo ili ono, platiti ovo i ono ili kadrovski uhljebiti ovog ili onog. Kad se govori o kulturi misli se na mrtvu kulturu, na spomenike, a ne na kulturu kao ono što prožima i daje smisao svemu što postoji. Od politike do šekreta i nazad.
***
U razorenom i poseljačenom brodskom kulturnom poretku strše folklorni tradicijski kičeraj i kazanijade kao komunikativni kod i ozbiljan pretendent na glavnu sastavnicu brodskog kulturnog identiteta, a ustanove, institucije i ljudi iz kulture «pletu kotac kao otac», raskomoćuju se u otkriću kako je: «U ovoj ludoj zemlji najbolje ništa ne raditi jer vas tada nitko neće kritizirati i nećete se stalno morati braniti» (dr. Miroslav Radman) ili dozvoljavaju da političari nameću kulturi svoj trećerazredni ukus i pretvaraju Brod u grad bez kulturnog logosa, a brodsku kulturu u brzake i plićake bez dubine.
***
Glavni, najpopularniji i najposjećeniji brodski kulturni programi na početku 21. stoljeća su: kulinijade, čvarkijade, švarglijade, pečenkijade, fišijade, čobancijade, roštiljade, pekmezijade… a seoski zajebanti iz Podvinja i Andrijevaca dodali su još krumpirijade i mladokukuruzijade.
Izvor: Objavljene knjige
sbperiskop
