Biskup (apostolski vikar*) Aleppa, monsignor Giuseppe Nazzaro, koji se u Siriji nalazi još od vremena Hafeza Al-Assada, te koji je od samih početaka pobune u Siriji žestoki kritičar politike koju protiv Damaska vode SAD, Europa i njihovi saveznici na Bliskom Istoku, prije dva tjedna je dao intervju u kojem razotkriva većinu laži u 'Sirijskom proljeću'.

Mons. Nazzaro, koji nikada nije napustio Aleppo, pita se: "Razumije li ta Europa uopće što radi? Uništiti će nas kršćane i cijelu Siriju. Kakvu igru igraju kada tu takozvanu 'demokraciju' od cijelog Bliskog Istoka 'izvozi' samo u Siriju?", te "kako su prije dvije godine prosvjednici u Damsku plaćani deset dolara svaki put kada bi izašli na ulice i trgove, a za svakog slijedećeg prosvjednika koga dovedu, dobivali su po još deset dolara i na taj način znali zaraditi i po stotine dolara dnevno". Za predsjednika Assada tvrdi kako 'ne postoji u svijetu narod u kojem svi obožavaju svoju vladu, pa tako ni u Siriji, ali je neupitno da Assad ima podršku većeg dijela stanovništva'.

Aleppo - Sirija / Intervju Davida Malacarie s alepskim biskupom, monsignorom Giseppeom Nazzarom

Davide Malacaria: Monsignor Nazzaro, recite nam nešto o aktualnoj situaciji u Siriji.

Mons. Giuseppe Nazzaro: U Siriji imate gradove koji su relativno mirni i one u kojima bijesni rat. U Aleppu se ratuje danonoćno. Nedostaje benzina, vode i struje. Bogati su odavno napustili zemlju, ali i mnogi siromašni, koji su sve izgubili. Na stotine tisuća ljudi je raseljeno, van ili unutar granica Sirije. Mi pokušavamo biti što bliže ljudima. Naša kuhinja dnevno podijeli 8,000 obroka. Svaka kršćanska zajednica pokušava učiniti nešto da pomogne narodu bez obzira na vjeroispovijest, naravno. To uspijevamo zahvaljujući pomoći koja nam stiže sa svih strana. I muslimani nam šalju pomoć kako bi uspjeli pomagati ljudima. Osjeti se veliko bratstvo među ljudima i ne gleda se tko je koje vjeroispovijesti. To je karakteristika ove zemlje.

D.M.: Mnogi su govorili o sretnom suživotu u ovoj zemlji prije izbijanja sukoba.

Mons. G.N.: I dobro su govorili. Davno prije, kada je još na vlasti bio otac Bashara Al.-Assada, uvijek mi je tajna policija bila za petama. Kada sam napustio zemlju, otišli su ispitivati časne sestre kako bi saznali na koji sam način napustio Siriju. Kada sam se vratio sve se promijenilo. Do kasno u noć se moglo ostajati na ulici bez ikakvih problema. Siriju sam mogao prolaziti uzduž i poprijeko, a da mi to nitko nije branio. Postojala je sloboda i uzajamno poštivanje. U mjesecu svibnju mi bi organizirali procesije po ulicama Aleppa na koje bi muslimani gledali s poštivanjem i radoznalošću. Za Božić i Uskrs su muslimanske vjerske vođe dolazile k nama kako bi nam čestitali, a mi bi i uzvraćali za vrijeme Ramazana. Susretali smo se često, a ne samo za vrijeme blagdana. Svi smo imali ista prava. Vlada je čak imenovala ministre kršćane. I sada je ministar obrane kršćanin.

D.M.: Tada je započela pobuna…?

Mons G.N.: Tako je, i to potaknuta 'arapskim proljećem' koje je razorilo mnoge zemlje. U Siriji je tada svakom prosvjedniku, koji je bio spreman urlati protiv Assada, davano deset dolara. Za svakog prosvjednika kojega bi doveo sa sobom, dobivao bi po još deset dolara. Ako bi netko doveo 20 ljudi, zaradio bi taj dan 200 dolara, što je prosječna mjesečna plaća u Siriji.

D.M.: Monsignore, govori se kako u Siriji vlada veliko nezadovoljstvo među narodom. Da li je to istina?

Mons G.N.: U svim zemljama su ljudi nezadovoljni s vladama. Nije li tako i u Italiji? I u Siriji su ljudi bili nezadovoljni, ali veći dio ljudi je bio na strani Assada, kao što je i sad. Moram reći kako su izmišljane mnoge laži o Siriji. Na zapadu se govori kako je u Siriji uveden prijeki sud, kako je režim ograničio slobode pravdajući to stanjem u zemlji. Sve same izmišljotine. Postoje stari zakoni, ali nikad nigdje nisu primijenjeni. Ovdje to nitko nije vidio.

D.M.: Monsignore, što kažete na vanjska uplitanja?

Alepski biskup monsignor Giuseppe NazzaroMons G.N.: Uplitanja. Da!? U Saudijskoj Arabiji imami pozivaju na sveti rat protiv Assada. Onda imamo mrežu Al-Qaede koja novači ljude u zonama koje su već zahvaćene ratnim sukobima, kao npr. Afganistan, Libija, Irak… Na kraju imamo zapad koji želi donijeti 'demokraciju' u Siriju. Koju demokraciju? Ima li u Italiji demokracije? Ili negdje drugdje? Što je to demokracija? Počeli su s ratom u Afganistanu, pa je na red došao Irak, pa Libija. Gdje je to procvjetala ta njihova 'demokracija'?
Čini mi se kako je posljedica tog 'aktivizma izvoženja demokracije' razaranje, ali i nestajanje kršćana na Bliskom Istoku. Nakon ovih ratova kršćani, nakon stoljeća suživota na ovim prostorima, praktično nestaju u arapskim zemljama. Za pobunjenike u Siriji su alaviti i kršćani jedno te isto: neprijatelj kojega treba uništiti. Pitam se samo da li zapad to razumije ili ne razumije?

D.M.: Režim je dozvolio slobodne izbore.

Mons G.N.: Treba činiti korak po korak. Demokracija mora sazrijevati polako i to unutar zemlje. Ne smije biti nametnuta izvana. Znate, nekada, kada su bili izbori u Egiptu, Mubarak je pobjeđivao s 99% glasova, a da nitko na zapadu nije uputio ni jednu jedinu riječ kritike.

D.M.: Govori se o ratu između šiita i sunita. Da li je to istina?

Mons. G.N.: Saudijska Arabija, Katar i sunitske zemlje pokušavaju srušiti Assada i oslabiti Iran. No, vratimo se na 'demokraciju'. U Bahreinu sunitska manjina vlada nad šiitskom većinom, koja je praktično bez ikakvih prava. Već duže vremena u toj zemlji traju sukobi, a vlada provodi brutalnu represiju. Zašto nitko o tome ne govori? Zatim imate Saudijsku Arabiju gdje šiiti i kršćani nemaju nikakva prava. Ne može se sagraditi jedna crkva, održati misa, a imate i vjersku policiju koja je spremna reagirati na najmanju naznaku kršenja njihovih pravila. Koji je onda razlog da se ta 'demokracija' izvozi samo u Siriju?

D.M.: Monsignore, Vaš je grad u središtu oružanih sukoba…

Mons G.N.: Na početku je bilo mirno, a onda, nakon osam ili devet mjeseci, sukob je 'došao' i kod nas. Znate li zašto? Zato jer u Aleppu ljudi nisu izašli na ulice kako bi prosvjedovali protiv Assada. Sada ljudi prosvjeduju, ali protiv jedne i druge strane. Traže da ih se ostavi na miru. Već duže vremena u Aleppu ljudi naprosto nestaju. Otmice su svakodnevna pojava. Otimaju sirotinju i traže velike otkupnine. Tada stanovnici prikupljaju novac među sobom i skupi se koliko se uspije. Tada se s otmičarima pregovara o cijeni slobode. Iako se time bave i obični kriminalci, na taj kriminalan način pobunjenici dolaze do novca.
Mons. Nazzaro: 'Nekada primjer suživota i zajedništva, Aleppo, strane sile su uništile jer ljudi nisu htjeli prosvjedovati protiv Assada'
D.M.: Postoji li mogućnost da se pokrenu pregovori?

Mons. G.N.: Da bi se došlo do mira treba pokrenuti pregovore bez postavljanja preduvjeta. U ovom trenutku svi postavljaju uvjete koji za onu drugu stranu nisu prihvatljivi. Na taj se način neće ništa postići. Mora se sjesti za stol i pregovarati. Mir je previše važan…

D.M.: Vi ćete u ovakvim okolnostima ipak ostati u Siriji?

Mons G.N.: Da. Tome se čude i moji vjernici. Ja sam stranac i mogao bi slobodno otići. Ma Gospodin nam nije odredio da se odmaramo. Ja sam ovdje kako bi vršio svoje poslanje. San Francesco je govorio: 'Nemojte ići uokolo i govoriti više no što je potrebno, nego posvjedočite svoju vjeru djelima i jednostavnošću'. Biti sa svojim narodom, to je najveće svjedočanstvo Kristu u ovom trenutku.

Biskup Aleppa: 'Nekada smo živjeli dobro i u miru, a svjetski moćnici su nam donijeli bratoubilački rat!'

Ovo je samo posljednji u nizu intervijua alepskog biskupa, mons. Giuseppea Nazzara. On je još u svibnju prošle godine tvrdio kako su kako su strane sile te koje su krive za sukobe i stradanja u Siriji. A iz intervjua kojega je za jedan od brojnih vatikanskih portala dao početkom siječnja 2013. izdvojiti ću kratki dio koji dovoljno govori o čovjeku za kojega se sa sigurnošću može reći da ne pripada onom dijelu klera koji samo deklaratavno 'živi' evanđelje.

Nakon izvješća UN-a u kojemu se govorilo o broju stradalih, te u kojemu su se patnje sirijskog naroda svele na puku statistiku, ali i jednostranu osudu vlasti u Damasku, na pitanje 'što ima reći na činjenicu da su se ljudi u Europi počeli navikavati na statistike iz Sirije', mons. Nazzaro je odgovorio:
"Mene boli to što Europa dobro zna tko je kriv za ono što se događa u Siriji i na cijelom Bliskom Istoku. Ovo je trgovački rat. Svjedoci smo nove kolonizacije, koju možemo prevesti na slijedeći način: 'Mi ćemo vam dati oružje, vi ćete se uništiti sami, a potom ćemo doći mi kako bi sve opet iznova sagradili'. Međutim te njihove planove plaćamo mi sa našim životima".

U istom intervjuu, na upit novinara da li želi uputiti apel za ukidanje sankcija Siriji, mons Nazzaro je odgovorio:
'Ja apeliram ne samo za ukidanje sankcija, nego za sve ono što smo primorani živjeti u Siriji. Svjetski moćnici su uzrokovali ovaj rat i oni su ti koji moraju učiniti sve da on prestane. Mi smo živjeli odlično. Živjeli smo u miru. Donijeli su nam rat koji se pretvorio u bratoubilački. Ova, nekada predivna i bogata zemlja, sa svojom poviješću i civilizacijom, sada je uništena. I to se uvijek iznova ponavlja na cijelom Bliskom istoku'.

Brojni intervjui koje talijanskim katoličkim portalima daje alepski biskup mons. Giuseppe Navarro rijetko se objavljuju u svjetskim medijima. Kao odličan poznavalac Sirije, te čovjek koji nije napustio zemlju, sigurno je vjerodostojniji izvor informacija od Sirijskog opservatorija za ljudska prava iz Londona. No, kako mons. Nazzaro ne štedi riječi kritike na račun zapada i pobunjeničke oporbe, njegove apele, izlaganja i intervjue ćete naći samo ako slučajno "zalutate" na talijanske portale.

* Apostolski vikar - Biskup na čelu biskupije koja nema dovoljno vjernika da bi se i službeno mogao koristiti tom titulom