Američki trgovinski deficit u razmjeni s partnerima iz ostatka svijeta se povećava već drugi mjesec za redom i dosegao je najveću razinu od veljače, a uvoz u srpnju je dosegnuo najveću stopu u povijesti, prenosi američko Ministarstvo trgovine.
Trgovinski deficit u robnoj razmjeni s Kinom i Europskom unijom također obara sve rekorde, što znači da s Trumpovom politikom carina nešto nije u redu.
Ministarstvo trgovine je u srijedu priopćilo kako je deficit u trgovinskoj razmjeni roba i usluga porastao i u srpnju je iznosio 50,1 milijardu dolara, dok je u lipnju bio 45,7 milijardi dolara.
Izvoz je porastao za 1 posto i dosegao vrijednost 211,1 milijardu dolara, a uvoz je porastao za 0,9 posto i zabilježio vrijednost od rekordnih 261,2 milijarde dolara. Primjetno je veliko povećanje uvoznih kamiona i računala.
Unatoč nastojanjima predsjednika Donalda Trumpa da ga preoblikovanjem trgovinskih sporazuma i nametanjem carina na uvoz, trgovinski deficit i dalje raste.
Sjedinjene Američke Države su već nametnule carine na 50 milijardi dolara kineskog uvoza i spore se s Pekingom zbog potkopavanja američke tehnološke dominacije. Oporezuje se uvozni čelik i aluminij, a sljedeći proizvodi predviđeni za nametanje novih carina su automobili, što će dovesti do raskida dobrih odnosa s Europskom unijom.
Trump je također zaprijetio Kanadi isključivanjem iz revidiranog sporazuma o slobodnoj trgovini na području Sjeverne Amerike, citirajući podatke Ministarstva trgovine prenosi ABC News,
Sudeći prema službenim podacima, agresivna politika predsjednika Trumpa do sada nije značajno utjecala na trgovinske brojke.
Trgovinski deficit s Kinom je porastao za deset posto i u srpnju dosegao rekordnih 36,8 milijardi dolara.
Nevjerojatno, ali je deficit s Europskom unijom porastao za 50 posto i govoreći o vrijednosti je zabilježio rekord od 17,6 milijardi dolara. S Kanadom je deficit bio veći za gotovo 58 posto i iznosio 3,1 milijardu dolara. Srpanjski deficit s Meksikom se povećao za 25 posto i popeo na 5,5 milijardi dolara.
U odnosu na isto razdoblje prošle godine, od siječnja do srpnja je trgovinski deficit Sjedinjenih Država porastao za 7 posto.
Trump deficit u trgovinskoj razmjeni vidi kao znak ekonomske slabosti, posljedicu loših trgovinskih sporazuma i zlonamjernim ponašanjem američkih trgovinskih partnera, prije svega Kine.
Glavni ekonomisti u zemlji za trajni američki trgovinski deficit krivi gospodarsku stvarnost koju trgovinska politika ne može puno promijeniti. Naime, Amerikanci troše više nego što proizvode, a uvozom popunjavaju prazninu. Jaka američka ekonomija također potiče Amerikance da kupuju više inozemnih proizvoda.
“Glavna priča ovdje je da snažna domaća potražnja povećava uvoz. Trgovinski deficit će vjerojatno biti isti ili sličan i narednih nekoliko mjeseci”, napisao je Ian Shepherdson, glavni ekonomist Pantheon Economicsa.
Treba pogledati i strukturu samog deficita. Naime, Sjedinjene Države su u srpnju ostvarile deficit od 73,1 milijarde dolara u uvozu i izvozu roba kao što su automobili i strojevi, ali su zabilježile suficit od 23 milijarde dolara u uslugama poput obrazovanja i bankarstva.
Trumpova vizija ekonomske i financijske politike je jednostrana. SAD uvoze više nego što izvoze i borba protiv ogromnog trgovinskog deficita se pokazuje kao borba protiv vjetrenjača. Čak i kaznene carine, što govore podaci američkog Ministarstva financija za srpanj.
Iako je Trump vjerovao u suprotno i da će carinama smanjiti deficit, situacija je gora upravo zbog same strukture američke ekonomije. Na temelju trenutnih financijskih mjera, MMF procjenjuje da će se tekući američki deficit, koji se sastoji uglavnom od trgovinskog deficita, 2020. godine povećati na 3,6 posto bruto domaćeg proizvoda, dok je 2017. iznosio 2,4 posto BDP-a.
FOTO – Negativan utjecaj carina na robnu razmjenu s Kinom s kojom je deficit blizu povijesnog rekorda u mjesečnom iznosu od 55 mlrd dolara
Drugi problem kojeg će teško moći riješiti ova i druge uprave je manjak od 7000 milijardi dolara u mirovinskim fondovima. Ova je brojka službeno objavljena još 2016. godine, ali se situacija samo pogoršava. Razlog je vrlo jednostavan. Naime, povrat ulaganja sredstava kojima raspolažu mirovinski fondovi je jednostavno je prenizak.
Menadžeri mirovinskih fondova ulažu sva sredstva u različite imovine – dionice, obveznice, nekretnine, itd., nadajući se da će ostvariti sigurne investicijske prinose.
Milijuni američkih umirovljenika računaju da će mirovine morati primati iz sredstava lokalnih vlada, država i savezne vlade. Ali sve više tih mirovinskih fondova je u stečaju, mora ih se dodatno subvencionirati novcem poreznih obveznika, unatoč visokim cijenama financijskih derivata ili nekretnina kojima špekuliraju na tržištima.
Rezultat ove politike je da su već izdana jamstva za 7000 milijardi dolara, koliko novca ovi mirovinski fondovi trebaju da podmire svoje obveze.
Osim toga, oko 1400 privatnih mirovinskih tvrtki imaju manjak od 553 milijarde dolara. Očekuje se da će 25 posto sredstava u tim mirovinskim fondovima u sljedećem desetljeću biti izgubljeno, možda i više, ako dođe do potresa na burzama. Tada bi se gubici mogli brojati tisućama milijardi dolara.
Problem je i što uskoro cjelokupna baby boom generacija odlazi u mirovinu, a novca za sve nema. Prinosi na burzama nisu dovoljni za manjak u mirovinskim fondovima i ne mogu pokriti rastući jaz.
Sjedinjene Države su usred financijske katastrofe koja će pogoditi nekoliko milijuna ljudi, jer stariji neće moći dobiti zaslužene mirovine, a na drugoj strani vrlo malo njih ima ikakve ušteđevine.
U ovom začaranom krugu ne treba biti doktor ekonomskih znanosti za zaključiti da će dodatno osiromašenje velikog broja ljudi negativno utjecati na američko gospodarstvo, a time i na cijene dionica američkih tvrtki, na kraju i na ono što ostane od mirovinskih fondova.
logično
Trgovinski deficit u robnoj razmjeni s Kinom i Europskom unijom također obara sve rekorde, što znači da s Trumpovom politikom carina nešto nije u redu.
Ministarstvo trgovine je u srijedu priopćilo kako je deficit u trgovinskoj razmjeni roba i usluga porastao i u srpnju je iznosio 50,1 milijardu dolara, dok je u lipnju bio 45,7 milijardi dolara.
Izvoz je porastao za 1 posto i dosegao vrijednost 211,1 milijardu dolara, a uvoz je porastao za 0,9 posto i zabilježio vrijednost od rekordnih 261,2 milijarde dolara. Primjetno je veliko povećanje uvoznih kamiona i računala.
Unatoč nastojanjima predsjednika Donalda Trumpa da ga preoblikovanjem trgovinskih sporazuma i nametanjem carina na uvoz, trgovinski deficit i dalje raste.
Sjedinjene Američke Države su već nametnule carine na 50 milijardi dolara kineskog uvoza i spore se s Pekingom zbog potkopavanja američke tehnološke dominacije. Oporezuje se uvozni čelik i aluminij, a sljedeći proizvodi predviđeni za nametanje novih carina su automobili, što će dovesti do raskida dobrih odnosa s Europskom unijom.
Trump je također zaprijetio Kanadi isključivanjem iz revidiranog sporazuma o slobodnoj trgovini na području Sjeverne Amerike, citirajući podatke Ministarstva trgovine prenosi ABC News,
Sudeći prema službenim podacima, agresivna politika predsjednika Trumpa do sada nije značajno utjecala na trgovinske brojke.
Trgovinski deficit s Kinom je porastao za deset posto i u srpnju dosegao rekordnih 36,8 milijardi dolara.
Nevjerojatno, ali je deficit s Europskom unijom porastao za 50 posto i govoreći o vrijednosti je zabilježio rekord od 17,6 milijardi dolara. S Kanadom je deficit bio veći za gotovo 58 posto i iznosio 3,1 milijardu dolara. Srpanjski deficit s Meksikom se povećao za 25 posto i popeo na 5,5 milijardi dolara.
U odnosu na isto razdoblje prošle godine, od siječnja do srpnja je trgovinski deficit Sjedinjenih Država porastao za 7 posto.
Trump deficit u trgovinskoj razmjeni vidi kao znak ekonomske slabosti, posljedicu loših trgovinskih sporazuma i zlonamjernim ponašanjem američkih trgovinskih partnera, prije svega Kine.
Glavni ekonomisti u zemlji za trajni američki trgovinski deficit krivi gospodarsku stvarnost koju trgovinska politika ne može puno promijeniti. Naime, Amerikanci troše više nego što proizvode, a uvozom popunjavaju prazninu. Jaka američka ekonomija također potiče Amerikance da kupuju više inozemnih proizvoda.
“Glavna priča ovdje je da snažna domaća potražnja povećava uvoz. Trgovinski deficit će vjerojatno biti isti ili sličan i narednih nekoliko mjeseci”, napisao je Ian Shepherdson, glavni ekonomist Pantheon Economicsa.
Treba pogledati i strukturu samog deficita. Naime, Sjedinjene Države su u srpnju ostvarile deficit od 73,1 milijarde dolara u uvozu i izvozu roba kao što su automobili i strojevi, ali su zabilježile suficit od 23 milijarde dolara u uslugama poput obrazovanja i bankarstva.
Trumpova vizija ekonomske i financijske politike je jednostrana. SAD uvoze više nego što izvoze i borba protiv ogromnog trgovinskog deficita se pokazuje kao borba protiv vjetrenjača. Čak i kaznene carine, što govore podaci američkog Ministarstva financija za srpanj.
Iako je Trump vjerovao u suprotno i da će carinama smanjiti deficit, situacija je gora upravo zbog same strukture američke ekonomije. Na temelju trenutnih financijskih mjera, MMF procjenjuje da će se tekući američki deficit, koji se sastoji uglavnom od trgovinskog deficita, 2020. godine povećati na 3,6 posto bruto domaćeg proizvoda, dok je 2017. iznosio 2,4 posto BDP-a.
FOTO – Negativan utjecaj carina na robnu razmjenu s Kinom s kojom je deficit blizu povijesnog rekorda u mjesečnom iznosu od 55 mlrd dolara
Drugi problem kojeg će teško moći riješiti ova i druge uprave je manjak od 7000 milijardi dolara u mirovinskim fondovima. Ova je brojka službeno objavljena još 2016. godine, ali se situacija samo pogoršava. Razlog je vrlo jednostavan. Naime, povrat ulaganja sredstava kojima raspolažu mirovinski fondovi je jednostavno je prenizak.
Menadžeri mirovinskih fondova ulažu sva sredstva u različite imovine – dionice, obveznice, nekretnine, itd., nadajući se da će ostvariti sigurne investicijske prinose.
Milijuni američkih umirovljenika računaju da će mirovine morati primati iz sredstava lokalnih vlada, država i savezne vlade. Ali sve više tih mirovinskih fondova je u stečaju, mora ih se dodatno subvencionirati novcem poreznih obveznika, unatoč visokim cijenama financijskih derivata ili nekretnina kojima špekuliraju na tržištima.
Rezultat ove politike je da su već izdana jamstva za 7000 milijardi dolara, koliko novca ovi mirovinski fondovi trebaju da podmire svoje obveze.
Osim toga, oko 1400 privatnih mirovinskih tvrtki imaju manjak od 553 milijarde dolara. Očekuje se da će 25 posto sredstava u tim mirovinskim fondovima u sljedećem desetljeću biti izgubljeno, možda i više, ako dođe do potresa na burzama. Tada bi se gubici mogli brojati tisućama milijardi dolara.
Problem je i što uskoro cjelokupna baby boom generacija odlazi u mirovinu, a novca za sve nema. Prinosi na burzama nisu dovoljni za manjak u mirovinskim fondovima i ne mogu pokriti rastući jaz.
Sjedinjene Države su usred financijske katastrofe koja će pogoditi nekoliko milijuna ljudi, jer stariji neće moći dobiti zaslužene mirovine, a na drugoj strani vrlo malo njih ima ikakve ušteđevine.
U ovom začaranom krugu ne treba biti doktor ekonomskih znanosti za zaključiti da će dodatno osiromašenje velikog broja ljudi negativno utjecati na američko gospodarstvo, a time i na cijene dionica američkih tvrtki, na kraju i na ono što ostane od mirovinskih fondova.
logično
