Prije nešto manje od dva tjedna u američkome je Zastupničkom domu iniciran parlamentarni istražni proces utvrđivanja odgovornosti predsjednika Donalda Trumpa. Radi se o prvome koraku instituta anglosaksonskoga prava poznatoga pod nazivom impeachment. To je tužba koju pokreće zakonodavno tijelo protiv visokoga dužnosnika u slučaju opravdane sumnje na zlouporabu položaja.
Impeachment je kvazisudski proces jer donji dom Kongresa, tj. Zastupnički dom, putem nadležnih odbora piše optužnicu, a gornji dom, Senat, provodi sâmo sudovanje, uz predsjedanje predsjednika Vrhovnoga suda. Premda su na ovaj način neki savezni suci u Sjedinjenim Državama lišeni svoje dužnosti, niti jedan predsjednik do sada nije ovim putem maknut iz Bijele kuće. Andrewa Jacksona 1868. te Billa Clintona 1998. godine od gubitka predsjedničkoga položaja spasila je činjenica da nije bila postignuta dvotrećinska većina u Senatu koja bi se potvrdno izjasnila o točkama optužnice. Richard Nixon je pak 1974. godine sačuvao obraz tako što je dao ostavku prije nego li je pokrenut sâm postupak.
Prerano je reći kako će završiti pokušaj impeachmenta Donalda Trumpa, osim što valja naglasiti da je Republikanska stranka i dalje uvelike lojalna predsjedniku iz svojih redova, čime postizanje dvotrećinske većine u korist točaka optužnice u Senatu, u kojemu je trenutno 53 republikanskih senatora (od ukupno sto), postaje malo vjerojatnim. Ako imamo na umu krajnje polarizirano javno mnijenje i dinamiku stranačkoga natjecanja s druge strane Velike bare, možemo očekivati mučno i naelektrizirano razdoblje koje bi moglo imati posljedice što će se osjetiti i izvan američkih granica.
POGLEDAJTE VIDEO:
Neuspjeh impeachmenta može se pretvoriti u veliku Trumpovu pobjedu i ojačati njegovu tvrdnju kako su se 'mediji i demokrati od prvoga dana urotili protiv njega' te 'opstruiraju njegovo predsjednikovanje'. Ako bi pak impeachment uspio, bio bi to presedan koji bi dodatno raskolio američko društvo (sâm Trump je na Twitteru takav scenarij bio usporedio sa stanjem iz vremena Građanskoga rata, dodavši time dodatno ulje na vatru) te stubokom promijenio politiku u ovoj zemlji koja se diči vladavinom prava, ali i dugotrajnošću i stabilnošću svojih središnjih političkih institucija.
Famozni članak 105. Ustava
Kako se utvrđuje odgovornost na razini hrvatskih, odnosno europskih institucija? Hrvatski ustav predviđa jasan postupak kojim je moguće, ako se steknu uvjeti, a nadamo se da nikada neće doći do takve situacije, pokrenuti pitanje odgovornosti predsjednice Republike. Prema članku 105. Ustava, Sabor dvotrećinskom većinom pokreće postupak utvrđivanja posebne odgovornosti predsjednice na temelju osnovane sumnje da je povrijedila slovo i duh Ustava. Potom predmet dolazi na Ustavni sud, a on u trideset dana od zaprimanja zahtjeva mora donijeti odluku. Ponovno, dvotrećinska je većina potrebna da bi se potvrdila saborska odluka i doista državnoga poglavara po sili Ustava lišilo dužnosti.
S prvim danom studenoga trebao je početi s radom i novi kolegij Europske komisije, pod vodstvom Ursule von der Leyen. Međutim dio predloženika za mjesta povjerenika u njezinu kolegiju nije prošao proces saslušanja u Europskome parlamentu, tako da postojeći sastav Komisije i dalje obavlja dužnost, sve dok države članice ne predlože nove kandidate i oni prođu parlamentarno preispitivanje te u konačnici cijeli kolegij bude potvrđen pred Europskim parlamentom. Europarlamentarci su odbili predloženike iz Francuske, Mađarske i Rumunjske zbog utvrđenog sukoba interesa. Također, vlada Borisa Johnsona nije nikoga predložila za britanskoga povjerenika, računajući sa što skorim izlaskom te zemlje iz Europske unije.
Povjerenici za koje Europski sud presudi da su prekoračili ovlasti, odnosno prekršili svoje ugovorima određene obaveze, moraju se povući na prijedlog Vijeća Europske unije ili pak sâme Komisije.
Dio je hrvatske javnosti bio možda pomalo razočaran time što povjerenica iz Hrvatske Dubravka Šuica, koju su mnogi optuživali da ima nerazmjer između imovine i primanja, na saslušanju pred Europskim parlamentom nije bila adekvatnije 'roštiljana' (što je zasigurno dobrim dijelom zasluga provedbe Opće uredbe o zaštiti podataka, GDPR). Pa ipak, ako Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) naknadno utvrdi nešto zbog čega bi ona ili bilo koja druga članica Komisije trebale napustiti dužnost, predsjednica Komisije može ju smijeniti ili se mora sâma povući.