JA ..., ljevičarka, sestra, majka, kćerka, supruga, baka, svekrva, punica, prijateljica, feministica, susjeda, kuma, žena s invaliditetom , nudistica, radna kolegica, ljubavnica, volonterka, junakinja, vrtlarica, udomiteljica, slušateljica, planinarka, vozačica, klizačica, kuharica, dadilja, slikarica, hraniteljica, rekreativka, samohrana majka, sakupljačica, pacijentica, blagajnica, spremačica, restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica ..
Kada muškarac ima nešto za reći, izađe za govornicu pa u ulozi govornika održi svoj pripremljeni govor. Ako je govornik žena, tada za govornicu izađe govornica i govori. Značenje ove riječi određuje kratko uzlazni ili dugosilazni naglasak na samoglasniku „o“ dok hrvatski rječnik za imenicu >govornica> u ženskom rod nudi pojam javna ili telefonska govornica. Publika sluša i svatko od prisutnih govornikovu pojavu & priču čuje, razumje i shvati na svoj način. Isto se događa kod prosječnih građana dok gledamo prilog o nekom događaju ili dnevnik. Mali broj slušatelja točno može prepričati što je spiker/ca kazao jer često „slušamo sa pola uha“ i misli nam lutaju pa koncentracija popusti. Mi u stvari ne znamo slušati ali postoje vježbe i za to. Također, malo ljudi zna da se govorništvo uči i vježba javni nastup. Programske sheme donose Odbori a televizijske i radijske vijesti biraju, uređuju i njihov redoslijed određuju školovani stručnjaci koji su učili i naučili kako se to radi a sve u svrhu manipulacije i sijanja straha. Da bih pojasnila ovu tvrdnju evo jedan brzinski vic: .. pa kaže .. „Došao naš prvi predsjednik „tamo gore“ i susretne Hitlera. Adolf ga oduševljeno pozdravi pa mu veli:“ Dragi prijatelju Franjo, da sam ja imao HRT, njemački narod do danas ne bi saznao da smo izgubili rat!“
Ako mi ne vjerujete, obratite pozornost u kojoj minuti Dnevnika se servira koja vijest, na kojem njezinom dijelu je akcent, koliko traje koji prilog i kakvom dinamikom se izmjenjuju teme. Vozeći se na posao slušam jutarnje radijske vijesti i dok čujem izvješće Fine, nisam ni registrirala brojke a već ide prognoza vremena, vijest o nekoj nesreći & poskupljenju i shvatim da mi je polovica obavijesti „promakla“. Nisam paranoična niti sam žrtva nikakve „teorije zavjere“ nego znam da postoje visoke škole i fakulteti gdje se školuju „majstori manipulacije“ a karijeru grade proizvodeći reklame i političke promidžbe. Shemu televizijskog & radijskog programa državnih & lokalnih frekvencija na želim komentirati jer je većinom ispod intelektualnog nivoa prosječnih gledatelja & slušatelja i radi ogromne količine repriza ih svodim pod zajednički nazivnik :“skicine skice skica“! Poslovni rezultati osoba koje se bave PR (odnosa s javnošću) niti malo nije naivan jer kreiraju zagovaračke kampanje čak i za „potrebe dnevne politike“ i nama građanima režiraju i serviraju događaje po isprobanom receptu „kruha i igara“. Ne želim podsjećati na događaje & skandale & dočeke & ispraćaje & spektakle jer je to čisto gubljenje energije. Meni je ipak među najperverznijim emisijama prijenos izvlačenja Binga kada atraktivna djevojka na pladnju nosi preko nekoliko tisuća kuna sretnom dobitniku/ci graciozno se penjući stepenicama. Cijela scena odzvanja pozivom na klađenje, kocku i igre gdje svi imaju šansu za Sreću, samo dok dođu na red da ga Ona i pomiluje. Jasnu i glasnu poruku odaslanu svim generacijama, većina shvati kao savjet i logički zaključak da ne treba ići svakoga jutra u školu ili na posao kada pola mjesečne plaće dobiješ iz ruke dugonoge, lijepe djevojke – naravno ako kupiš listić.
Eto zašto sam priču o slušanju započela govorništvom. Da bi smo slušali s razumijevanjem što nam govore, trebamo naučiti slušati i razumjeti odaslanu poruku, predvidjeti posljedicu i „čitati između redova“. Kada su vladajući dopustili otvaranje 1000 kladionica, glavni argument je bio „otvaranje“ 2000 radnih mjesta dok je prava istina - legalizacija klađenja - do tada društveno ne prihvatljive i kažnjive rabote. Upornom građanskom šutnjom mi odobravamo odluku GV o radnom vremenu noćnih klubova u kojima nam i maloljetna djeca provode noći a oko svake srednje škole uspješno radi po nekoliko kladionica, pekara i kafića u nizu. Naša šutnja je znak odobravanja vrijednosnoj skali kreiranoj umom kriminalaca, manipulatora i nasilnika. Svojoj smo djeci stvorili okruženje vođeno neprimjerenim ljudima koji ne dijele moje vrijednosti a naši očevi su ih zvali šljam. Ubistvo, krađa, ratno profiterstvo, ratni zločin, lažno svjedočenje, falsificiranje, nasilje, kockanje, šverc, trgovanje drogom ili organiziranje prostitucija su u pristojnim društvima sfera kriminala a oni koji se time bave bivaju osuđeni zatvorskim kaznama i borave iza rešetaka. Sada uz ovisnosti o alkoholu i drogama imamo veliki broj novih ovisnika o igricama, klađenju & kockanju i još veći broj onih koji odlaze iz RH jer svojoj djeci žele omogućiti bolje okruženje.
Danas razmišljam i govorim iz cipela slušateljice kako bih vas podsjetila koliko je tišina životno važna. U vremenu bez buke možemo prepoznati vlastiti Ego, gospodara većine našeg budnog vremena koji je naj sretniji dok živimo kao kuglice u fliperu po principu „akcija & reakcija“. Jedino u tišini čujemo glas naše duše, umorne od strahova koje danonoćno u nas ulijevaju dobro plaćeni kreatori privida i potreba a mi povjerujemo „kako se tu ništa ne može promijeniti, .. jer je to eto tako“! Pouzdano znam da možemo i da jedino mi sami sve i moramo promijeniti! Za početak možemo isključiti uređaje kroz koje se u naše domove salijevaju vijesti koje siju strah. Naravno da je to teška odluka – ugasiti TV, PC, Mobitel i sa ukućanima zaigrati „čovječe ne ljuti se“ prošetati sami, u paru ili sa svojom djecom i prijateljima! Otići pješice do Save, vidjeti labudove, susresti poznanike, porazgovarati i slušati kakvu nam poruku nosu. Svi mi jedni drugima nosimo poruku i / ili odgovor na neko životno pitanje jer nam Tvorac stalno nudi pomoć i sugestije ali ih od buke ne prepoznajemo.
