JA ... Žena, majka, kćerka, sestra, supruga, radnica, baka, svekrva, punica, prijateljica, feministica, susjeda, kuma, nudistica, radna kolegica, ljubavnica, volonterka, junakinja, vrtlarica, planinarka, vozačica, klizačica, dadilja, slikarica, hraniteljica, rekreativka, sakupljačica, pacijentica, blagajnica, spremačica, restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica ..
Prošli tjedan sam vidjela poziv na Natječaj za naj radnicu i bez razmišljanja pronašla link s detaljima natječaja, pročitala uvjete i popunila tražene podatke, pa sam u nekoliko rečenica napisala radi čega baš moja imenjakinja, (ima tek 35 godina), vrlo mlada žena, treba ponijeti tu laskavu titulu i postati primjer svima - mladima i starima. Kroz natječaj decidirana su pravila i naputci koje radne i ljudske osobine trebaju krasiti radnicu kako bi među svim ostalim vrijednim prijedlozima bila ocijenjena, izabrana i proglašena naj, naj, naj radnicom u 2018-oj godini. Autori poziva na Natječaj su natuknuli, između ostalog, da treba opisati kako se predložena osoba ponaša prema poslu, prema radnom okruženju, rukovodiocu ... Budući da je uz titulu predviđena i novčana nagrada, a znam da ima bezbroj dobrih i odličnih radnica, sigurna sam da će članovi i članice komisije koji budu čitali i ocjenjivali pristigle elaurate imati pre, pre, pretežak posao.
Moram priznati da mi nikada neće biti jasno kako se mogu usporediti i vrednovati poslovi medicinske sestre na Hitnom prijemu ili rađaoni s poslovima šalterske službenice i vozačice autobusa, ili radnice za strojem i trgovkinje u supermarketu, kuharice u ustanovi za djecu s poteškoćama u razvoju i osobne bankarice, carinice i blagajnice na gradskoj blagajni i da ne nabrajam bezbrojna radna mjesta za koja je dovoljna SSS.
Kaže moja simpatija Đ. Balašević u jednoj svojoj pjesmi „ Ne volem …i košpicu u štrudli od višanja ne volem ..“. Tako smo i mi skloni pričati o negativnostima, o neljubaznim službenicama/cima koji nas šalju „od vrata do vrata“ u potrazi za rješenjem neke administrativne zavrzlame, na bolničkom šalteru kada nam gurnu hrpu papira sa kojima se teško snalazimo i mi s dovoljno škole, a kamoli starije osobe koje slabije čuju i vide, neki referenti ne znaju ili nisu zainteresirani objašnjavati nam i pomoći da shvatimo .. i ne želim više nabrajati, jer mi je jedna prijateljica rekla da joj se ne da čitati kada nabrajam.
Suprotnost svemu što sam do sada opisala je ljubazna službenica koja vas ponudi da sjednete, objasni vam sve što vam nije jasno, pomogne riješiti problem i gdje je greška, ako je do nje došlo (tko radi, taj i griješi) pa vas uputi kamo dalje s tim papirima, ili vam bolnička službenica – ako je potrebno i ustane sa svoje stolice i papir po papir ljubazno objasni kamo i kuda dalje, referent/ca vam se posveti i razgovara sa vama kao sa ljudskim bićem sebi ravnim, što i jesmo ali nismo informirani o njezinom/om dijelu posla – zašto bi smo mi građani i trebali znati tumačenje Članka tog i tog, Zakona tog i tog, pa radi toga smo i došli u tu ustanovu!? Veliki je problem što većina službenika i administratora misli kako smo mi tamo radi njih umjesto obrnuto. Mi njih plaćamo i oni su tu radi nas- građana! Suosjećam sa njima, ali nije moj problem što im je dijete bolesno, nemaju uredan seksualni život, boli ih glava ili su gladni i nervozni ..
Eto, sam završila sa uvodom pa mogu napokon reći zašto sam bez razmišljanja svoju radnu kolegicu sa kojom dijelim kancelariju posljednje tri godine predložila za naj radnicu! Kada je na godišnjem odmoru, zavlada nekakva „službena“ tišina i profesionalna ljubaznost. Naravno da su svi inženjeri i kolegice sa srednjom stručnom spremom vrijedni, kulturni i ljubazni, ALI, ona ima nevjerojatnu energiju koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Sve te titule se nekako „istope“ radi njezine neposrednosti, stručnost i odanosti poslu. Najviše me oduševljava način na koji suradnicima i suradnicama ukazuje na eventualnu grešku koja se potkrade naročito kada se mijenjaju programi unutar kojih radimo. Naravno da nitko u svom poslu ne griješi namjerno ali način na koji reagiramo kada grešku uočimo više govori o nama, kakvi smo mi ljudi i stručnjaci, nego o veličini pogreške koja se naravno može ispraviti. Svaki dan imam sreću boraviti u njezinoj blizini gledajući s kolikim žarom drži svoju veliku mušku obitelj (tri sina i bolesni muž) organiziranom i uspješnom. Ona čak i za svoju svekrvu kaže da je najbolja! Budući sam sklona vjerovati da se ništa ne događa slučajno tj, da se sve događa s nekim razlogom, nekom „čarolijom“ baš ona podigne slušalicu i primi poziv nekoga tko mjesecima pa i godinama bezuspješno traga za odgovorom na svoj upit ili rješenje nekog problem. Znate i sami koliko je velika mreža administracije i lako se dogodi „da se neki papiri jednostavno zagube“, a službenici nemaju vremena, često niti dobre volje pomoći. Dakle, ne mogu vam opisati s koliko strasti i volje moja radna kolegica uz svoj posao istražuje i moli ljude sa čijeg područja je problematični-neriješen predmet, da ga pronađu i očituju se. Ako ste ikada bili u sličnim situacijama, možete pretpostaviti kolika je radost osobe (koju niti ne poznajete) kada ju/ga nazove i kaže kamo trebaju otići ili da će za nekoliko dana na kućnu adresu doći dugo očekivani odgovor.
Ne znam ocjenjuju li članovi/ce komisije koja će odabrati „Naj radnicu 201-e godine.“ osobine koje krase moju radnu kolegicu, samo znam da meni i svima u zgradi koristi njezina pozitivna energija, prirodnost i neposrednost kojima eliminira stres i paniku - često prisutnu radi količine posla, hitnosti i rokova koji „stišću“.
Ljudi moji, malo je koristi što nas štiti jedan Ustav kada nas „napada“ više ustanova! Pomažu nam jedino vrijedni i susretljivi službenici i službenice koje sustav još nije samljeo i mislim da ih trebamo stimulirati pohvalama sada, dok su mlađi, jer su oni izvor energije na kojoj se svi napajamo.
