JA ..., ljevičarka, sestra, majka, kćerka, supruga, baka, svekrva, punica, prijateljica, feministica, susjeda, kuma, žena s invaliditetom , nudistica, radna kolegica, ljubavnica, volonterka, junakinja, vrtlarica, planinarka, vozačica, klizačica, kuharica, dadilja, slikarica, hraniteljica, rekreativka, samohrana majka, sakupljačica, pacijentica, blagajnica, spremačica, restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica ..
Došla je na red uloga koju živim od rođenja a čini mi se da ću najteže pronaći riječi opisujući kontinuirane promjene koja me kroz ulogu kćerke, svakoga dana preobražava (još od vremena kada toga procesa nisam bila niti svjesna). Budem li se doticala uloge „tatine kćeri“, djevojčica i djevojaka koje rastu bez majki, kćerki oboljelih od mentalnih & fizičkih poremećaja ili onih čija duša želi napustiti ovaj život puno prije „puta po dogovoru“ s Tvorcem, tada moram napisat podeblju knjigu o ljubavi & ispunjenosti & praznini & neispunjenim očekivanjima i čežnji nas kćerki. Nastojat ću biti skroz iskrena jer u protivnom, napisane riječi mogu povrijediti moju majku. Sigurna sam da će se skoro sve čitateljice prisjetiti kako su i same bezbroj puta pomislile i na glas rekle:“Ja ovo nikada neću raditi svojoj djeci“, a onda – nakon nekoliko godina počele spoznavati koliko svakim danom sve više i više liče na svoje majke izgovarajući iste rečenice! Evidentnu slojevitosti ove ozbiljne, ali rijetko spominjane teme, upotpunjuje i dodatno obogaćuje prisutnost naših kćeri koja su i sama majke pa ova priča dobiva oblik trokuta, pa i četverokuta.
Uvijek naglašavam koliko je bogatstva u različitosti naših osobnosti pa na sreću djeca manje svestranih i snažnih majki ipak izrastu u osobe koje točno znaju što žele u svom životu. Odgojimo tako kćerke koje se snalaze i postižu svoje artikulirane ciljeve osnažene razinom postignutog obrazovanja i životnog iskustva stečenog na ulici i među prijateljima. Postoje i one kojima je nisko samopoštovanje uvjetovano i predodređeno „horoskopom“ & neželjenošću & zapuštenošću pa životne odabire čine uronjeni u svoju nesigurnost i strah. Takvi izbori ih redovito spajaju sa osobama „sa margine“ (koje ih nikada ne bi privukle da imaju spoznaju o samo vrijednosti i samopouzdanje) i među njima pronađu prijatelje i buduće supružnike po sistemu „kaki' zašo' – tak'u našo'!“ Za predvidjeti je da će odnos između majke i kćerke biti opterećen problemima od ranije kako se životne okolnosti počnu umnožavati dolaskom djece, kvalitetom brakom ili financijskim teškoćama. Majčina potreba da štiti svoje dijete najčešće bude protumačena kao miješanje a savjeti kao kritika koja u konačnici dodatno ruši kćerkino od ranije nisko samopouzdanje. To je situacija kada uzaludno očekujemo kako će to naše dijete odlaskom iz kuće u novim životnim ulogama supruge, snahe, majke i radnice nekom čarolijom postati mudra, samouvjerena i snažna mlada žena! Život ipak ne funkcionira tako jer da je naša kćerka imala sve te osobine, nikada ne bi u svoj život privukla i zaljubila se u manipulatora, primitivca, nasilnika, alkoholičara, lijenčinu ili ovisnika. Istovremeno, kćerka ne razumije majčinu tjeskobu & zabrinutosti a sumnju u vlastitu sreću osjeća kao roditeljsku razočaranost zbog njezine nesposobnosti za život u svojim novim životnim ulogama. Majke čije kćerke se samostalno i uspješno snalaze u izboru partnera, posla & stanovanja nemaju briga kao one čija djeca nisu bila pripremljena za život. Ovo nije kritika ni majkama ni kćerkama! Sigurno bi struka analizom pronašla razloge kako to da dvije & tri rođene sestre, od istih roditelja, iz iste kuće, odrastu u skroz različite osobe, skroz različitog međusobnog odnosa, različitih kriterija i sklonosti, različitog odnosa prema majci i bakama!!! Ipak, ta pripremljenost za život mi se čini ključnom za cijeli osobni razvoj majki i kćerki. Koliko je „pozitivno“ protekao proces odgajanja ovisi o puno faktora i ako je bio „zdrav“ imamo kćerku i majku koje jedna drugoj mogu reći „ne“ kao odgovor na neki zahtjev. Tada izostaje grižnja savjest izazvana „emocionalnim ucjenama“ jer smo naučile poštovati sebe, potrebe svoje djece, muževa, posla i ostalih svakodnevnih obaveza ... Na drugoj strani, ako majka ima osjećaj vlastite vrijednosti i svoj stav, kćerkino odbijanje neće prouzročiti sukob i obostrane frustracije. To je ravnopravnost dvije odrasle žene istih životnih uloga – obje su majke i kćerke ALI!? Svaka bi onoj drugoj trebala načinom života pokazati i dokazati svoju sposobnost za samostalni život i time eliminirati potrebu pretjerane brige jedne za drugu. Iste situacije mogu dovesti do uvrijeđenosti kod postupka prema baki ili ako je neka od njih bolesna. Po nekada se dogodi situacija gdje je evidentno pomanjkanje poštovanja i suosjećanja npr moje unuke prema mojoj majci što dodatno rastužuje i frustrira sada već četiri generacije kćerki! Bespomoćnost radi starosti ili bolesti jedne od majki & kćerki iziskuje dodatne vještine i logiku u koju osobno još nisam proniknula. Tada odgovor NE bude na „staklenim nogama“ i teško sakupimo hrabrosti za odbiti zahtjev ili želju svojoj majci pa u slučaju izostanka iskrenosti & samokritičnosti imamo frustriranost i obostranu ljutnju. Jedino i samo ljubav nam pomažu da svako bolno iskustvo iskoristimo za bolje razumijevanje osobe čije su nas riječi ili postupci povrijedili pa bila to i rođena majka ili kćerka. Sve organizirane religije nas uče kako jedino ljubavlju i suosjećanjem podižemo prag tolerancije neizostavan za kvalitetniji život svake obitelji. Ovaj proces ima tendenciju trajanja i učenja iznova novih lekcija suosjećanja i provjere odnosa ljubavi & Ega na relaciji kćerka – majka – kćerka, uz opomenu kako je preostalo vrijeme za ovu ulogu skroz limitirano! Svatko ima svoju istinu a meni su odnosi između dvoje ljudi „sveto područje“! Odnosi kćerke i majke su doslovno najsvetiji od svih jer o njihovoj kvaliteti ovisi sreća i duhovni rast svake obitelji.
