JA ..., ljevičarka, sestra, majka, kćerka, supruga,baka, svekrva, punica, prijateljica, feministica, susjeda, kuma, žena s invaliditetom, nudistica, radna kolegica, ljubavnica, volonterka, junakinja, vrtlarica, udomiteljica, planinarka, vozačica, klizačica, kuharica, dadilja, slikarica, hraniteljica, rekreativka, samohrana majka, prostitutka, sakupljačica, pacijentica, blagajnica, spremačica, restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica ..
Danas pokušavam na svoje noge obuti štikle od 12 cm s platformama, one koje malo koja osoba, koja poštuje vlastiti intelekt, sebe i svoje tijelo, može izabrati za obuću u kojoj treba boraviti neko vrijeme. Okidač je bio razgovor s mojim dragim prijateljem i rođakom koji je u neznanju preda mnom spomenuo legalizaciju prostitucije. Tko god feministici izrekne takvu nebulozu, mora biti svjestan posljedice u obliku lavine argumenata, povišenih tonova, pa i psovki u slučaju pokušaja suprotstavljanja razjarenoj sugovornici, a pogotovo meni! Vidim da ste nakon ovako žestokog uvoda odlučili do kraja pročitati ovu opservaciju na temu prostitucija!
Prva prostitutka koju sam upoznala bila je mršava djevojka iz nekog sela u Bosni gdje je imala malog sina i roditelje koji su se o njemu brinuli. Mi smo kao srednjoškoljke, ljeti zarađivale džeparac brišući vjetrobranska stakla, dok bi vozači na Ini točili gorivo vozeći se auto-putom Bratstvo & Jedinstvo. Nije ona bila puno starija po godinama od nas i sjećam se okolnosti kada smo počele razgovarati. U restoran na „Servisu“ nahrupila je velika grupa putnika iz autobusa i kada su otišli, Mara je na glavi imala crvenu kapu sa šiltom. Dala mi je tu kapu jer sam nosila upravo takve kako bih skupila svoju dugačku kosu. Toga ljeta mi je nekoliko puta platila porciju pomfrija i davala poklonjena ili iskamčena pakovanja duhana Samson. Tri, četiri puta me zamolila da joj u gradu kupim rublje i neke sitnice. Kada bi ju neki kamiondžija odvezao, nije se pojavljivala nekoliko dana pa mi je znala ostaviti vrećicu sa svojim prnjama i novac na čuvanje do njezinog povratka. Jednom je tako otišla u smjeru Slavonske Požege i nakon par dana se vratila poderana i premlaćena da sam ju jedva prepoznala. Takve žene su zvali kurve i nije bilo poželjno družiti se sa njima.
Poslije nekog vremena, ispunjavam na pošti uplatnicu kad mi netko lagano počne vući torbicu sa stola na kojem sam pisala. Okrenem se, ono Mara s nekim muškarcem, lijepo obučena, nasmijana,.. Zagrlim ju i izljubim a njoj neugodno. Odguruje me i tiho kaže: „Daj, što me grliš, vidjet će te netko sa mnom ...!" Draga moja Maro, tako te se često sjetim - tebe su ženo zvali kurva a ja pamtim da si bila dobar drug. Netko ti je s 15 godina napravio dijete iz ljubavi ili na silu, izdao te i postala si kurva da bi othranila svoje dijete. Želim vjerovati da si ipak pronašla život dostojan takve heroine i da te poštuje tvoj sin.
Prije dvadesetak godina, NVO su progovorile na ovu temu kampanjom koju promovira projekcija dokumentarnog filma o ženi iz Dalmatinske zagore koja je spletom nesretnih okolnosti završila u stranoj zemlji kao prostitutka, nakon čega se bezuspješno pokušavala vratiti svojoj obitelji. Da imate priliku pogledati tu potresnu priču, sigurno ni uz najbolju volju ne biste mogli zauzeti stav promatrača/ce oslobođenih potrebe komentirati, osuđivati i pametariti se zapažanjima kako bi vi postupili prije i poslije.
Europa financira projekte iz kojih se osiguravaju SOS linije i Mreža Skloništa u zemljama ex YU za žrtve trgovanja ženama i djevojčicama. Daju novac kako bi „prvom linijom obrane“ na Balkanu smanjili zlo trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja na ulicama njihovih metropola. Više od desetljeća NVO-e povlače sredstva da bi educirali djelatnike policije, carinske službenike, aktiviste i volontere na SOS linijama i u Skloništima. Ciljana skupina su čak i korisnici seksualnih usluga koji bi mogli prepoznati radi li se o žrtvi trgovanja ljudima kod „njegove prostitutke“, te joj ponuditi pomoć i mogućnost da nazove policiju (ako prevlada strah od sumnje u namještaljku i podvalu svog makroa). Neki zakonski prijedlozi idu u smjeru kriminaliziranja i korisnika usluga koje pružaju prostitutke pa ta „ciljana skupina“ nije od velike pomoći. Statistike govore o velikom postotku pokušaja samoubojstva među prostitutkama (oko 80 % ih je barem jednom pokušalo samoubojstvo) što je znak da taj posao nije lak niti blagoslovljen Evo sam naišla na riječ koja nema muški rod! Zanimljivo! Prostitutka znači može biti samo žena!.
Poznajem oženjene muškarce i žene koji su skloni mijenjati seksualne partnere/ce u diskreciji i na taj način dobiti ono za što su navodno uskraćeni u svome braku ili vezi. Oni sebe ne zovu kurve, kurviši, prostitutke niti muškarci koji se prostituiraju unatoč činjenici da su promijenili više desetaka pa i stotina seksualnih partnera/ca. Budući je ovo katolička zemlja, većina su redoviti u crkvi i valjda ni preljub nije što je nekada bio jer nitko ne baca kamenje na nikoga – osim na druga Titu, NOB, partizane i Jugoslaviju.
Kako nazvati postupke Riječanke Komparić Devčić, Zdravka Ronka, Varge, Milanke Opačić, Sauhe,.. Koja je njihova tarifa za taj akt iliti čin? Kako se i kojom mjernom jedinicom mjeri količina kurvarluka & svodništva jednog Milana Bandića koji osobe naviknute biti „visoko“ nakon pada dočeka kao zvijezde!? O članovima aktualne vlade ne želim niti govoriti! Kojom riječi u ženskom ili muškom rodu opisati punoljetne građane RH koji im daju svoj glas???
Pamtim primjere „kupovine“ u našoj Županijskoj skupštini i uvijek se pitam kako osoba koja izda sebe i svoje stranačke drugove/ce može biti otac svojoj djeci, sin/kći svojim roditeljima, muž svojoj ženi. Susretnem slučajno ženu koja se prodala, pa se zaustavim i prihvatim njezinu ispruženu ruku. Kaže ona: “Mislila sam da me nećeš htjeti pozdraviti ..“ A ja joj odgovorim: “Tko sam ja da ti sudim, sve će ovo proći a kako je tebi živjeti među ljudima koji su te prije poštovali, znate ti i tvoj Bog“. U konačnici, i sama sam bila udana za muškarca čiji je životni moto bio:“Pa što, rek'o pa porek'o!“
U bivšoj državi je svojevremeno Bora Čorba u jednoj pjesmi zapjevao : “ ... Za ideale ginu budale“, pa su se hitno oglasili iz SUBNORa i podsjetili da su ideali važni i vrijedni ljudskih žrtava, jer omogućavaju život u slobodi i miru. Opet se ja sjetim moje poznanice Mare, kurve s auto-puta, koja se mršava i ružna, bez zubi i zavodljivih oblina bavila prostitucijom da prehrani dvogodišnjeg sina. Stidjela se što ju na javnom mjestu pozdravih kao damu i prijateljicu, brinući za moj dobar glas zbog tog zagrljaja.
Koji je smisao Zakletvi, Ugovora, Izjava i Sporazuma? Što danas znači ljudska čast i jesmo li što naučili od povijesti koja nije nježna prema izdajicama. Materijalna egzistencija je važna u životu nas smrtnika, ali živjeti na štiklama od 12 cm s platformama nije lako i nakazno izgledaju svi koji ih obuju i posrćući nastoje hodati u njima! Radi toga predlažem da u hrvatskom jeziku izmislimo novu riječ – pojam koji oslikava osobine muškaraca i žena koji ne drže svoju riječ, nisu pouzdani, skloni su prevarama, mijenjaju mišljenje i svjetonazor, gledaju isključivo svoju korist i nisu osoba od povjerenja a mi ih plaćamo! Pitam se otkuda nam toliki prag tolerancije na bračnu i političku prostituciju? Možda se i sami tako ponašamo unutar zadanih društvenih normi oblikovanih nametnutim „moralnim“ vertikalama koje su znatno ispod Marinih?!
DODATAK:
Neispravna mi klima pa ljeti vozim spuštenih stakala, i tako, ispred Slavonije II u ravnini Konzuma čujem raspjevanog biciklistu dok vozi po kolniku predviđenom za automobile. Urla čovjek na sav glas neki šlager i vidim, poznat mi lik, kad ono, to Jozo Meter, ugledni liječnik - specijalista i bivši gradonačelnik grada Slavonskog Broda. Veselo & glasno pedalira na ponos svoje mnogoljudne obitelji. Čim ga se sjetim, pred oči mi iskoči njegov markantni prijatelj Ivić Pašalić i jednogodišnja rekonstrukcija Korza s početnim zaduženjem od 14 milijuna kuna koje za godinu dana naraste na 26 milijuna kuna. Zanimljivo!!!
