Postoje vrlo zanimljive teze u vezi s pitanjem na temu "Mislite li da je sve ovo s koronavirusom dio globalne zavjere?"
Vjerujem da je za mnoge vlade cijela ova priča došla kao iznenađenje, piše ruski vojni stručnjak Boris Rožin. Ča i ako odbacimo mogućnost pogreške, zato što je njegova uža specijalnost rat, daje prilično jasan opis situacije koji ne ostavlja prostora za nevjerojatne tvrdnje, koje nisu čak ni hipoteze, već obične izmišljotine, kao one iz uratka „Pad kabale“ i slične.
Očito, ako uzmemo Rusku Federaciju, prema planovima Moskve su se trebali pokušati progurati ustavni amandmani koji su trebali odrediti „budućnosti Rusije“. Potom je zakazana velika proslava 9. svibnja, na koju su bile pozvane svjetske vođe, a Rusija je vodila snažnu informativnu kampanju o ključnoj ulozi Sovjetskog Saveza u pobjedi nad nacističkom Njemačkom. No, nije se uspjelo pa je prvo otkazalo glasanje, a potom parada. Zašto su otkazani ovi događaji?
„Po mom mišljenju, kada su se počeli procjenjivati posljedice i s punim pravom smatrati da bi se Rusija suočila s talijanskom ili ekvadorskom verzijom, gdje bi bilo više slučajeva zaraze i leševa, vlasti su se fokusirale na živote građana, a ne na novi Ustav Ruske Federacije ili vojnu paradu za Dan pobjede“, piše Boris Rožin.
Mjere suzbijanja koronavirusa također ne izgledaju potpuno isplanirano i promišljeno, već su se odluke donosile ovisno o situaciji, što je slučaj gotovo i cijelom svijetu, osim, možda, Kine, iako je i Peking u početku oklijevao tjedan do deset dana prije uvođenja željezne karantene u pokrajini Hubei.
Otuda i zahtjev za „samoizolacijom“, koji ne djeluje onako kako bi trebao ili uopće ne djeluje. Moglo bi se reći da je za čovjeka prirodno da se buni protiv autoriteta i nametnutih obaveza. No kod nekih naroda, posebno na Istoku, je lakše uvjeriti stanovništvo što je to „društveno odgovorno ponašanje“. To ne mora nužno biti Kina ili Sjeverna Koreja. Isto postupaju i ljudi u Južnoj Koreji, na Tajvanu ili Japanu.
Međutim, društva u kojima se godinama kultivirao neoliberalni individualizam, teško je računati na kolektivnu svijest. Zato dio populacije sjedi kod kuće, dio se kreće, a dio se uopće ne pridržava nikakvih mjera. Onda se postavlja pitanje zašto „slobodni pojedinci“ bježe od liječnika, a državna propaganda s jedne strane govori o važnosti samoizolacije, dok drugi pozivaju na roštilj u prirodu. Ovo su vjerojatnije manifestacije tradicionalnog domaćeg nereda nego odraz nečijih zlobnih planova.
Što se tiče tema zavjere na globalnoj razini, postoje sljedeće naracije:
- Virus se pojavio prirodno, jer netko pojeo zaraženog šišmiša i zapravo nitko nije kriv. Što ćete, sr*nja se događaju i tu se ne može ništa napraviti.
- Virus dolazi iz laboratorija i proizvod je ljudske aktivnosti. Kod ovog narativa, koliko god se okolišalo s Billom Gatesom i ostalim vratolomijama, na kraju se sve svodi na napad na Kinu, uključujući nobelovca Luca Montagniera, koji kaže „da bi to najvjerojatnije mogao biti hibrid koronavirusa i HIV-a i da je slučajno izašao iz laboratorija“. Nemoguće da francuski virolog nije bio svjestan težine svoje izjave, koja je kao eksplozija odjeknula svijetom. Ali gdje su dokazi ili bilo što da potkrijepi ovu tvrdnju? Nema ničega. Apsolutna nula, osim njegovog „akademskog autoriteta“. I to bi trebao biti „dokaz“?
Prva verzija otvara određena pitanja jer je s jedne strane, službeno, epidemija počela u Wuhanu u zimu 2019.-2020. U isto vrijeme, postoji niz publikacija i izjava koji ukazuju na to da je virus mogao kružiti ranije, u Kini ali i Sjedinjenim Državama, gdje se greškom zamijenio za običnu gripu ili SARS i gdje je povećana smrtnost od gripe ili su ljudima protutijela otkrivena nakon bolesti, iako im tada nije dijagnosticiran koronavirus jer nisu znali da su ga imali.
U ovom je slučaju nemoguće shvatiti odakle je došao i nema garancije da je nulti pacijent zaista bio iz Wuhana.
Druga verzija podrazumijeva da su krivi ili Kina ili SAD, koji su slučajno ili namjerno pustili virus, za što su dvije strane službeno optužile jedna drugu. Sama činjenica da postoje takve optužbe teoriju da postoji zavjera između svih globalnih aktera čine malo vjerojatnom, jer imamo dva najmoćnija aktera koji se međusobno optužuju i prijete jedan drugome s posljedicama.
Naravno, možemo reći da je sve ovo predstava za „plebs“, ali u stvari su se Kina i SAD u potpunosti složile po tom pitanju. No čini se da je to vrlo malo vjerojatno, prije svega zbog čitavog konteksta američko-kineskih odnosa koji se nezaustavljivo kotrljaju na tračnicama novog „Hladnog rata“.
Naravno, Kina nema nikakvog razloga da namjerno pusti virus kod sebe, jer će prva nastradati, čak i ako pretpostavimo da je „zlokobni plan“ bio pustiti virus u Hong Kongu. U isto vrijeme, verzija da bi virus iz laboratorija u Wuhanu mogao slučajno pobjeći ima osnove, jer Kinezi su eksperimentirali s koronavirusom kod šišmiša.
Ali s druge strane, u ovom su laboratoriju radili i američki stručnjaci, uključujući baš na koronavirusu šišmiša, a članci o identičnim virusima i čak identičnim scenarijima širenja pojavili su se nekoliko godina prije epidemije. Prema tome, Amerikanci su također mogli slučajno pustiti virus na slobodu.
U aspektu ove verzije, šanse su 50 prema 50, ili su pogriješili Kinezi ili Amerikanci. Ako razmotrimo verziju zlonamjerne akcije, vjerojatnost da su SAD to učinile u Kini je, po mom mišljenju, veća od vjerojatnosti da su to učinili Kinezi. Ali to vrijedi samo za verziju ako je epidemija zaista započela u Wuhanu, a ne ranije, kad je greškom bila zamijenjena za druge bolesti.
Stoga u tajni dogovor Sjedinjenih Država i Kine o organizaciji pandemije iskreno ne vjerujem. Ako je netko kriv, onda su to ili Sjedinjene Države ili Kina. Bez obzira na to je li izbijanje koronavirusa bilo slučajno ili namjerno, jedine dvije vlade u ovom scenariju su vlade Kine i Sjedinjenih Država, ali treba reći da SAD definitivno nisu bile spremne za pandemiju i mnogo slabije zemlje su se pokazale kao primjerom reda i organizacije u odnosu na šizofreni pristup problemu od strane Trumpove uprave, što sada vrišti većina američkog tiska.
Po mom mišljenju, događaji će se razvijati na takav način da neće biti posebno važno je li virus slučajno ili namjerno pušten. Kina će optuživati SAD, a Sjedinjene Države će optuživati Kinu. I naravno, još uvijek ima idiota koji će za sve optuživati Rusiju.
U logici informacijskog ratovanja, ove će se priče ispreplitati i jedna će drugu pobijeditu u pokušaju da se „odgonetne što se tamo stvarno dogodilo“. Ali u pozadini zasebnih pokušaja otkrivanja, ideološke sklonosti i vojno-politički interesi diktirat će tko će podržavati Kinu, a tko SAD.
I tako imamo činjenicu da je prva žrtva rata postala istina, što je općepoznato i poznata bez koronavirusa.
Istovremeno se u potpunosti slažem s tim da neke vlade, suočene s ovom situacijom, pandemiju mogu iskoristiti za svoje interese, budući da koronavirusna histerija omogućava da se pod krinkom borbe protiv Covida-19 proguraju razne inicijative, koje je mnogo teže provesti u uobičajenim vremenima.
Boris Rožin podsjeća na to kako je živi primjer Ukrajina, gdje se zakon o prodaji poljoprivrednog zemljišta provukao upravo nakon uvođenja karantene, kršeći sve zamislive procedure i norme, jer su u Kijevu znali da bi se u „normalnim uvjetima“, ako je u Ukrajini išta normalno, organizirali prosvjedni skupovi i druge aktivnosti, koje je u kontekstu režima samoizolacije mnogo teže provesti.
Na isti način se u Ukrajini zaustavljaju nuklearne elektrane samo kako bi zaradile novac za Rinata Ahmetova. Ni ovdje se ne mogu očekivati posebni prosvjedi. Motivi ovdje često nisu samo politički, već čisto merkantilni, jer pod krinkom epidemije gospoda žele dodatno zaraditi.
Možete pogledati i Rusiju i Kinu, koje su učinkovito iskoristile katastrofu talijanske medicine kako bi organizirale veliku propagandnu kampanju, čak i ako je pomoć poslana Rimu bila stvarna i prijeko potrebna. Ali Moskva i Peking nisu pomogli samo Talijanima, već čak mnogim drugim zemljama u svijetu, čak i Americi, što je izazvalo pravu histeriju u globalističkim medijima, koji su zadobili neočekivani udarac i dugo nisu znali što činiti, budući da su Kina i Rusija za sitan novac minirali dugogodišnje napore u demonizaciji tih zemalja u Europi.
Sada na ovu temu već rade zapadne obavještajne agencije i svi smo vidjeli karakterističan element kašnjenja reakcije na neočekivani potez u okviru pojačanih mogućnosti. Istina, humanizam je humanizam, ali nitko nije zaboravio na političke interese i nigdje ne postoji zabrana korištenja teme koronavirusa za postizanje drugih ciljeva osim liječenja. Tako ni Moskva i Peking nisu dužni dati pomoć i to skrivati, ako mogu od toga napraviti dobar PR.
Priča o „digitalnom gulagu“
Što se tiče "digitalnog gulaga" i pogoršanja situacije s globalnim nadzorom, ovo je opći trend i tu nitko nije iznimka, čak ni zemlje poput Rusije ili Irana.
Ali ovdje imamo slučaj da se uzbuna diže kada je „šteta“ već davno učinjena, a da se nitko nije bunio.
Na primjer, London je odavno cijeli pokriven s video kamerama, a razmještanje video kamera u Moskvi je prošlo i bez koronavirusa, dok su u svim zemljama svijeta svi mailovi, poruke i društvene mreže već odavno pod paskom raznih obavještajnih službi. Kažu da se bez sudskog naloga ne smije presretati privatna komunikacija. Stvarno?
Ako žele, vašu prepisku može pročitati BND, CIA, FSB, NSA, Mossad, MI-6, bilo tko a da ne traži nikakav nalog ni od kakvog suca. To što se tako dobiven materijal ne može koristiti na sudu, to je druga stvar. Postoje osobe koje se prate sa svim metodama nadzora odjednom, neke „upadnu“ u sustav nadzor kao kolateralne žrtve, a većina je potpuno nevažna sustavima za praćenje i nadzor, a za reklamne svrhe je kompanijama dovoljno ono što dobiju od Facebooka i Twittera, na primjer.
Tako da je panika oko „digitalnog gulaga“ prilično zakašnjela i mnogi grade glupe teorije zavjere o navodnoj kontroli koja će se uspostaviti, iako ona već postoji.
Vlasnici usluga na kojima uzalud pokušavate izgraditi vaše mrežne privatnosti spremno će prenijeti ili prodati ključ vaših "internetskih vrata". Ponekad će čak dobiti i službeno dopuštenje da vas špijuniraju. Ponekad, iako za to morate biti sumnjivi kao “subverzivni element“, iako je ta definicija prilično rastezljiva.
Digitalna privatnost u sadašnjem stupnju razvoja civilizacije čest je mit kojim se pokušava prikriti neugodna istinu o kojoj je razina nadzora nad virtualnih životima građana tijekom posljednjih 10 godina mnogostruko porasla, do razine o kojem nije sanjao nijedan "totalitarni režim XX stoljeća". Osobne podatke ne koriste samo tajne službe, već i velike korporacije, preprodavajući vašu privatnost onome za koga smatraju da mu je neophodna.
Vaše “digitalno ja”, poput crnaca, može se ukrcati na jedrenjak koji iz ureda jedne tajne službe plovi u drugi, tako da u najboljem slučaju možete biti žrtva ciljanog oglašavanja, a u najgorem slučaju ćete saznati da vaša kreditna kartica već dugo nije vaša, a osobne fotografije vaše supruge s Appleovom "zaštićenim oblakom" šetaju na porno stranicama, a sve to dok vi tražite reklamnu knjižicu s "10 stupnjeva zaštite privatnosti".
Slučaj „Cambridge Analytics“ savršeno je pokazao da su sve priče o tome da "totalitarni režimi tlače ljude, a na blagoslovljenom demokratskom zapadu je privatni život svet" u suštini banalne gluposti. Da ne govorimo o programima za prisluškivanje koje je NSA u interesu globalne kontrole uvela još '90-ih i mnoge druge. Onima koji u ovo nisu vjerovali, sve su razumljivo pokazali Snowden i Assange.
Stoga je jačanje kontrole nad internetom i vašim mrežnim životom bilo, jest i bit će izum "carstva dobra" i onda završava s "totalitarnom Kinom". Bože sačuvaj Rusku Federaciju, koju je ta sudbina zaobišla.
A priča s koronavirusom, ako na neki način utječe na sve to, samo je brzina implementacije mehanizama kontrole informacija i sposobnosti praćenja svakodnevnog života građana, kako u pogledu povećanja hardverskih resursa, tako i kroz uvođenje inovacija, poput povezivanja ključnih mreža za unakrsnu obradu baza podataka što će dugoročno ukloniti jedan od glavnih problema tajnih službi cijelog svijeta, koje čak i a dostupnim sredstvima prikupljanja podataka o svojim i drugim građanima prikupljaju mnogo više podataka nego što mogu analizirati. No, tehnologija može dovesti do stvaranja otoka duhovne privatnosti, gdje oko „Velikog digitalnog brata“ još uvijek nije doseglo.
Po mom mišljenju, koronavirus nema nikakve veze s tim, mada je u nekoliko aspekata tome očigledno pomogao, jer svaka država, na primjer, može stvoriti bazu "Covid-19 disidenta", kao nepodobnih, i koristiti je u budućnosti.
Ili, na primjer, u uvjetima bliske borbe, čisto s vojne točke gledišta, aktualna situacija raznim armijama pruža način da provjere mogućnosti blokiranja pojedinih gradova ili čitavih regija, "za svaki slučaj". Borba protiv koronavirusa uopće ne sprječava državu u rješavanju drugih zadataka, uključujući i zadaće nadzora društva ili informacija. Ovi problemi su riješeni prije koronavirusa, rješavani su tijekom koronavirusne krize i bit će riješeni nakon pojavljivanja ili ne cjepiva. Je li to dobro ili loše? Žao mi je, ali odgovor je: takav je svijet XXI stoljeća. Hoćemo li se vratiti u kameno doba? Nećemo. Hoćemo li tražiti od vlada da usvoje zakone? Možemo, ali će te zakone, kao što je već slučaj, tajne službe i IT kompanije učinkovito zaobilaziti i povremeno netko može platiti nekakvu kaznu, ili će netko biti smijenjen s nekog položaja, ali se kurs neće promijeniti. Za takvo što treba postići globalni konsenzus u uništenju postojeće tehnologije, a to znači da vi ovo ili druge sadržaje nećete čitati. I to je samo dio „odricanja“. Popis svega je predugačak i sami ga dopunite po vlastitom izboru.
Glupe tvrdnje o „Donaldu i Vladimiru koji se bore protiv globalista i Billa Gatesa“
Što se tiče planova globalista i Billa Gatesa. Naravno, oni su u svemu što se događa vidjeli kao priliku za ponovno oživljavanje globalističkih ideja koje su posljednjih godina u potpunosti diskreditirane, uključujući i zahvaljujući agentu Donaldu Trumpu.
Oni koji misle da Donny djeluje izvan sustava i sanjaju kako on i Vladimir Putin imaju tajni dogovor da unište globalističku elitu imaju ozbiljnih problema s obradom dostupnih informacija. Ne samo aktualnih, već i onih iz mandata Donalda Trumpa i prethodnih uprava. Ovakvo razmišljanje se može razumjeti ili „pravdati“ strahom i željom da dvi snažna čovjeka“ zaista naprave takav savez, ali tog saveza nema, niti ga može biti.
Sve teze kako Putinova Rusija i Donaldova Amerika „zajedno rade na zajedničkom cilju“, „samo zajedničkim naporima, na čelu sa Sjedinjenim Državama, Rusije i svijet mogu prevladati infekciju“ i tako dalje su obična glupost.
Globalistička elita i isti taj Bill Gates u koronavirusu vide kao priliku za određene ideološke osvete, pokazujući da globalizam u svom sadašnjem obliku još nije iscrpio sav svoj potencijal, naglašavajući subjektivni ili objektivni neuspjeh jedne ili druge države u borbi protiv koronavirusa i navještavajući da postoji "jedan novi svijet".
Ali čini mi se da ovo nije ništa drugo nego njihova lista želja u očaju zbog ideološkog bankrota. Globalizam u obliku u kojem je promoviran '90-ih sigurno kopni i nestaje, samo što njegovi ideolozi nisu nestali, kao in njihova mašinerija koja ne miruje.
Ovdje možemo izvući analogiju sa Sovjetskim Savezom, kada je s jedne strane sovjetski blok kontrolirao pola svijeta, ali je na kraju svog postojanja ideološki degradirao i prestao se razvijati, da bi kriza tadašnje iteracije komunističkog modela bila popraćena strukturnim uništenjem bipolarnog sustava, iako su sovjetski ideolozi do samog kraja izgovarali poznate teze koje je prekrila prašina, pretvarajući ih u dogmu, a ne u akcijski plan djelovanja, iako je trebalo biti obrnuto.
Sada su Sjedinjene Države i dalje jedina supersila, ali sila s fantomskim bolovima zbog neuspjelog "kraja povijesti" u kojoj su prisiljene živjeti i gledati kako se urušava svjetski poredak pokojnog Washingtona, koji je trebao postati temelj trijumfa globalizma. O tome su sanjali Gates, Soros, Rockefeller, Fukuyama, Attali i drugi, ali im plan nije uspio. Umjesto ujedinjenog globalnog svijeta oko pobjedničke "neoliberalne kapitalističke demokracije" orijentirane na služenje američkim interesima, vidimo suprotan proces i njegovu fragmentaciju. Nacionalizam, protekcionizam, regionalizam, separatizam, uključujući u zemljama „pobjedničkog globalizma“, novi načini razmišljanja, elementi multipolarnog svijeta i druge radosti kolapsa sustava svjetskog poretka su sve snažniji, a hegemon trpi ponižavajuće neuspjehe, unatoč činjenici da još mnogo toga može učiniti.
Kako će koronavirus utjecati na njega? Hoće li ojačati položaj globalista? Po mom mišljenju, ne. Sve će biti obrnuto, jer koronavirus već stvara barijere među državama, pa čak i unutar pojedinih zemalja, dok jača uloga nacionalnih vlada u kontroli stanovništva. To se najbolje vidi u "ujedinjenoj Europi", koja se u trenutku opasnosti odjednom nije pokazala ni jedinstvenom ni solidarnom, iako se činilo da bi uspješan primjer dokazivanja ispravnosti ideja globalista mogao pokazati da je neoliberalna kapitalistička Europa lako pobijedila zarazu,. A kako je EU američki projekt, to bi dovelo do toga da ostatak čovječanstva pobjedi infekciju zahvaljujući Washingtonu.
Ali vidite li vi da je to slučaj, da ne ulazimo u dublje rasprave o ovom pitanju? Vjerojatno ne, osim ako vam je jedini izvor informiranja Huffington Post ili njemački tabloid Bild. Ostalima je očito da umjesto pobjede "zemalja iskonskog globalizma", koje se navodi kao primjer, svijet u kriznoj situaciji vidi njihov neuspjeh, a najefikasnije se pokazala "autoritarna komunistička Kina", protiv koje svi globalisti vode informacijski rat neviđenih razmjera. U tom ratu imamo dva tabora, jedan mainstream koji otvoreno optužuje Kinu za sve nevolje svijeta s političkim i ekonomskim „argumentima“, a drugi je „alternativni“, koji sudjeluje u toj kampanji s raznim teorijama „dokazano kineskoj uroti“ i „kineskom porijeklu virusa“ do „zlokobnih namjera CK KP Kine, koja u suradnji s Billom Gatesom želi uspostaviti globalni nadzor“, iako on odavno funkcionira.
U tom kontekstu je slika gubitnika, koji su se suočili s krizom, vrlo nezgodna, jer jasnije dokazuje neuspjeh ambicija ovih zemalja za globalnim vodstvom nego sve Gatesove mantre o globalnom svjetskom poretku.
A Rusija Vladimira Putina? Ona bi se, navodno, trebala boriti za Veliku Britaniju i Borisa Johnsona i za SAD Donalda Trumpa, koji su „antiglobalisti“? Zar to netko ozbiljno misli?
Očito je da Zapad želi nešto, ali ne može i ne može. Jednostavno ne ide, a priča o koronavirusu je to još jednom pokazala. Oni su propustili svoju šansu i ako vidimo nešto novo poput „uspona globalizma“, to će se dogoditi bez Gatesa, Sorosa i ostalih bivših ikona i ideologa „novog svjetskog poretka“.
Točno je da se približava drugačiji svijet i on neće biti globalan u smislu kako smo navili definirati taj pojam. Svijet se sada suočava s krizom koja je posljedica pogrešnih akcija i prevelikog pritiska Zapada i pažljivo isplaniranih i strpljivih odgovora Istoka.
Koronavirus s jedne strane stvara mnogo problema, ali je istovremeno stvorio i mnogo šansi. To nije nikakva zavjera, već ciljana upotreba priče o koronavirusu u interesu pojedinih vlada, skupina država, tajnih službi, ekonomskih i vojno-političkih skupina utjecaja. One ne idu u jednom smjeru i natječu se oko izvlačenja očiglednih i konkretnih koristi iz nesvakidašnje situacije, za koju nisu svi bili spremni. Problemi i prilike očituju se unutar jedne ili druge države, ovisno o trenutnim političkim, ekonomskim i socijalnim uvjetima koji vrijede za gotovo sve zemlje, te u vanjskoj politici, što vrijedi za zemlje koje imaju jasnu viziju svoje vanjske politike.
S uništenjem svjetskog poretka Washington, koronavirus i s njim povezane restriktivne mjere koje povećavaju ekonomsku i socijalnu entropiju povećavaju broj varijabli koje su velike i jedine supersile prisiljene uzeti u obzir prilikom razmatranja pitanja koja se odnose na mogućnost proširenja, uništavanja ili urednog rušenja umirućeg svjetskog poretka.
Tko najučinkovitije iskoristi situaciju s koronavirusom, dobit će značajne prednosti u daljnjoj borbi za preraspodjelu tržišta i sfera utjecaja, kao i u formiranju novih i transformaciji ili uništenju starih vojno-političkih i ekonomskih blokova.
Naravno, na kraju priče možemo nagađati da je neka država „namjerno pustila virus zbog svojih vlastitih uskih i osobnih interesa, kako bi postigla prednosti u neprekidnoj borbi za budući svjetski poredak, koja može biti dugoročne prirode. Na primjer, za stvaranje kontroliranog kaosa ili za stvaranje uvjeta za kontrolirano rušenje sustava.
Ali čak ni u ovom slučaju nismo pred globalnom zavjerom, već nekakvom posebnom operacijom, koja je, možda, izvan kontrole. Ali i to se prvo mora dokazati. Do danas nema čvrstih dokaza koji bi nedvosmisleno ukazivali na ulogu Sjedinjenih Država ili Kine. Postoje verbalne optužbe i politički motivirani informativni narativi koji zagušuju informacijski prostor, ostavljajući osobu koja pokušava shvatiti što se događa samu s hrpom informacijskog smeća, ispod kojeg je teško pronaći pravu istinu o onome što se dogodilo u Wuhanu ili gdje se već prije Wuhana pojavio koronavirus Covid-19.
„Ako ne znate što se tamo dogodilo, kako ćete onda znati tko je točno i kakav plan mogao imati o ovome, ako takvi planovi uopće postoje. Stoga, "dok svi arhivi ne budu otvoreni", naravno, imamo pravo na bilo kakve pretpostavke, ali bi bio vrlo oprezan sve što se događa nazvati "globalnom zavjerom", rekao je Boris Rožin, što je pravilno razmišljanje, a sve ostalo su hipoteze koje nitko ne može dokazati, a neki idu tako daleko da na temelju izjava potpuno neupućenih aktera grade čitave teorije, koje se na mogu svrstati u područje loše znanstvene fantastike.
