Desnica u SAD-u ima svoje specifičnosti te se u mnogočemu razlikuje od one u Europi, no, neke karakteristike koje postaju sve izraženije mogu se komparirati i s europskom desnicom. Vidljiv je snažan trend distanciranja od "mainstream" desnog centra, naročito u bazičnoj tzv. "grassroots" domeni. Govorimo o odbacivanju politike Republikanske Stranke, tj. njenog centralnog stava, dok jačaju pojedine frakcije i novi pokreti.To nimalo ne iznenađuje pošto je politika Republikanske Stranke do danas "evoluirala" do iste točke gdje se nalaze i njeni, navodno, glavni suparnici, Demokrati.
Obje vodeće, zapravo de-facto jedine, američke stranke danas su uvelike samo glasnogovornici sekcija krupnog kapitala (a pošto je riječ o SAD-u, kada kažemo "krupni" zapravo mislimo "gigantski"), a često čak ni ta diferencijacija više nije vidljiva pa tako imamo velike korporacije koje "igraju na sigurno" na način da podjednako doniraju novcem obje opcije.
Uzmemo li pritom u obzir i činjenicu kako je ekonomska kriza u SAD-u, unatoč svim "friziranim" statistikama koje govore o navodnom oporavku, i dalje snažna, baš kao i u Europi, dolazi do sve većih tenzija na obje strane političkog kompasa. Dakako, pritom treba imati na umu kako je i američka ljevica i desnica retorički znatno drugačija od one europske na koju smo navikli, no u esenciji "politički kompas", unatoč svim kritikama, i dalje je pokazatelj nekih osnovnih tendencija.
Američka ljevica je prva stupila na scenu nakon izbijanja krize. Pokret Occupy Wall Street bio je izuzetno važan događaj koji se zemljom proširio munjevitom brzinom. Mogli bismo reći kako je ovaj pokret izuzetno uspješno savladao onaj često najteži dio, organizacijski, no u koraku implementacije teorije (a neku strogo definiranu teoriju nije imao) sve je stalo i urušilo se. Ipak, ovo je bio pravi "grassroots" ljevičarski američki pokret, s jasno definiranim problemom (99% protiv 1%), ali to mu je donijelo i probleme - u prvom redu kao autentični pokret ljevičarske predispozicije bio je lišen bilo kakve konkretne (čitaj: financijske) pomoći, a i medijski linč je bio groteskan.
Trajno otpisati koncept Occupy pokreta bilo bi pogrešno. On se svakako može vratiti revitaliziran novim spoznajama i idejama o tome kako krenuti dalje iz točke gdje je "zapelo". Štoviše, svaki pokret koji toliko spontano i toliko točno, čak nehotično, nameće pitanje klasne razlike, nikada ni ne može posve nestati.
No, sada dolazi vrijeme buđenja druge strane političkog kompasa. Američka desnica, u prvom redu desnica razočarana mainstream politikom, sve je snažnija, kompaktnija i spremnija manifestirati svoj utjecaj. Nju polako, ali sigurno, "podgrijava" cijela "vojska" konzervativnih javnih lica, a u SAD se to primarno svodi na utjecajne radijske komentatore. Takav koncept Europi nije toliko poznat, no u Americi, gdje je i medijska scena znatno drugačija (nema snažnih javnih medija), desničarski komentatori ujedno su i glavni "ideolozi".
Mogli bismo na dugo i na široko govoriti o razlikama između Europe i SAD-a te kako sve te razlike utječu na formiranje političkog spektra. Govorimo o različitim utjecajima društva, kulture, religije, nacionalizma, odnosa prema ekonomiji, odnosa prema kapitalizmu, prema ulozi vlastite države na vanjskom i unutarnjem planu itd. Bez da ulazimo u sve pojedinačne segmente, imajmo na umu ovo - američka desnica specifičan je proizvod aktualne klime.
Ideološki gledano američka desnica je široki spektar raznih tendencija koje variraju od umjerenog konzervativizma do krajnje radikalnih pro-fašističkih ideja. "Nova desnica" o kojoj ćemo danas govoriti, ona koja za danas najavljuje veliki marš na Washington, kompleksna je kombinacija cijelog spektra.
Imamo klasične ekonomske tendencije tipične za američku desnicu - inzistiranje na što manjoj ulozi države u korigiranju tržišta, pa sve do radikalnijih desničarskih tendencija poput religijskog fundamentalizma, rasizma i mržnje prema ilegalnim imigrantima. "Alternativni desničarski mainstream" u SAD naporno radi na distanciranju od radikalnijih pogleda, no bilo bi naivno vjerovati kako oni nisu prisutni, kao što bi bilo naivno vjerovati da činjenica kako se na poziciji predsjednika zemlje nalazi crnac ne utječe na jačanje upravo tih radikalnih elemenata.
No, esencija ovog pokreta nije utemeljena na krajnostima, mada će postojanje tih krajnosti biti glavno oružje protiv njega u procesu medijske diskreditacije. Glavni motiv koji se već godinama provlači kroz sve istaknutiju "novu desnicu" je svakako pitanje američkog Ustava. Za nove američke desničare Ustav postaje gotovo mitska svetinja, temelj iz kojeg se formira kompletan njihov stav sukoba prema vladajućim Demokratima, ali i znatnom dijelu oporbene Republikanske Stranke.
Primjerice, pitanje o pravu na nošenje oružja postalo je izuzetno aktualno pitanje. Desničari u SAD-u su danas uvjereni kako im vlasti, tj. "mrska država", želi oduzeti oružje te upravo po toj liniji pružaju ogroman otpor. Jesu li u pravu? Sigurno je da tu postoji mnogo pretjerivanja i da je paranoja već poprilično uzela maha (mnogi desničari drže kako su masakri u SAD-u, primjerice pokolj djece u Sandy Hook školi, zapravo bili orkestrirani potezi koja bi imali za cilj oduzeti im oružje. Neki idu i korak dalje te tvrde kako se masakr čak nije niti desio). Vlada također ima neke argumente na svojoj strani, činjenica jest kako u SAD-u velik broj ljudi gine zbog masovnog posjedovanja vatrenog oružja.
Da li američke vlasti imaju za cilj razoružati vlastitu populaciju? Svakako. Nema govora kako se borba vlasti protiv oružanog lobija vodi isključivo s plemenitim idejama zaštite stanovništva od "lošeg rukovanja" vatrenim oružjem. Populacija pod oružjem je neminovno opasna za vladajuću klasu, bilo bi naivno smatrati da ta ista vladajuća klasa toga nije svjesna i da aktivno ne radi s ciljem uklanjanja te opasnosti. Koliko je pak dobro/loše da se to oružje nalazi u rukama raznih paranoidnih desničara, to je sada već jedno sasvim drugo pitanje kojem možemo pristupiti na razne načine.
Desničari svakako nisu jedini u povijesti koji su zagovarali naoružavanje. Zasigurno najistaknutiji ljevičar, Karl Marx, rekao je 1850. u Londonu za vrijeme govora pred Centralnim Komitetom Komunističke Lige: "Radnici moraju biti naoružani i organizirani. Cijeli proletarijat mora se odmah naoružati mušketama, puškama, topovima i municijom... U niti jednom slučaju se oružje ni municija ne smiju predati. Svaki pokušaj razoružanja radnika mora se spriječiti, ako treba i silom".
Dakako, ono čemu svjedočimo danas u SAD-u svakako nije "organizirani proletarijat", no poanta ovog citata je pokazati kako je ova debata znatno šira od aktualne današnje.
Današnji američki desničari polako prelaze Rubikon te sve otvorenije govore kako gomilaju oružje ne za obranu svojih nekretnina od provalnika, već za direktno "obranu od države". Njihovi kritičari, pa i među njihovim redovima, ističu kako je svo to nagomilano oružje zapravo beskorisno te kako, realno gledajući, nemaju nikakve šanse protiv državnih sigurnosnih i represivnih aparata.
Dakako, kada govorimo o SAD-u, zemlji koja je prije par mjeseci u jednom Kijevu strogo branila vlastima uporabu "sile" protiv "mirnih prosvjednika", svaki pokušaj bilo kakve oružane pobune bio bi ugušen silom u kratko roku, a operacija bi se vjerojatno opravdala "borbom protiv domaćih terorista".
Ipak, činjenica jest kako se oružje u SAD-u gomila s obje strane. Desničari se naoružavaju, kao i organi snaga sigurnosti koji se sve više fokusiraju na pripremu za upravo takve eventualnosti. Uporaba dronova iznad američkog neba samo je još jedan pokazatelj već znatne nervoze unutar sistema, kao što je i masovna špijunaža vlastitog stanovništva putem NSA programa.
Postoje određeni predstavnici političke klase kojima i ova "grassroots" desnica još uvijek vjeruje. To su u prvom redu predstavnici libertarijanske opcije jer ona gotovo savršeno izlazi u susret njihovim zahtjevima, bilo da se radi o zaštiti Ustava, ekonomiji, pa čak i po pitanju vanjske politike. Upravo to pitanje vanjske politike izuzetno je zanimljivo - neki kritičari tvrde kako se radi o pokušaju američkog "izolacionizma", no ova struja ne gleda na to na takav način.
Libertarijanci, kao što su Ron Paul i Rand Paul, tvrde kako američko uplitanje u unutarnja pitanja drugih zemalja stvara samo probleme, i za SAD i za svijet. Mnogi danas simpatiziraju ovakve stavove te odbacuju Obamin agresivni intervencionizam, kao i agresivnost prethodnog predsjednika Busha.
Ako se vodimo idejom da se u svakom pokretu valja pokušati pronaći nešto dobro, onda je ovo svakako najbolja karakteristika američke nove desnice, jer ona žestoko odbacuje agresivnu politiku raznih demokratskih i republikanskih "jastrebova". To ne znači da bi ih se samo zbog tog segmenta danas trebalo zdušno podržavati, no nemoguće je ne prepoznati kako je ovaj segment izuzetno važan jer kada bi isti, pretpostavimo, bio implementiran kao službena američka vanjska politika, to bi svakako imalo stabilizacijski efekt na cijeli svijet. No, ova jedna dobra stvar suočena je s pravom lavinom paranoidne i ekstremne retorike koja "krasi" novu američku desnicu.
Kada govorimo o američkoj "grassroots" ili "novoj" desnici, pokretima koji gravitiraju oko Tea Party-a i sličnih organizacija, moramo imati na umu kako ona - naročito kada zagovara slabljenje države i jačanje tržišta - odgovara pojedinim pripadnicima krupnog kapitala. Dakako, ne svima, jer - kao što i znamo - američki kapitalizam je poprilično licemjeran ekonomski model: kada su banke počele propadati 2008. u njihovu sanaciju, tj. spašavanje, uskočila je upravo država. Da je u SAD-u zaista na snazi "čisti" kapitalizam, ove banke bi morale biti puštene da propadnu, to je najzad esencija teorije kapitalizma i slobodnog tržišta. No, mnogima je jasno, a krpanje banaka novcem poreznih obveznika je bio zadnji potrebni dokaz, kako američki model (kao i europski) više naginje plutokraciji nego slobodnom tržištu.
Drugim riječima, "slobodno tržište" vrijedi za one manje, za male poduzetnike, inovatore, one kojima se SAD "diči" kao esencijom američkog sna ("svatko može uspjeti" mantra), dok ista pravila ne vrijede za gospodare plutokracije, ultra-bogatašku klasu koja je do sada postala toliko moćna da može državi zapovjediti ovakvu - u teoriji zapravo protukapitalističku - intervenciju od strane administracije Baracka Obame.
Jedan segment krupnog kapitala ipak će podržati desnicu, ali ključna podrška stići će, što je sasvim logično, iz redova srednje i sitne oportunističke buržoazije koja je spremna na sve radikalnije mjere kako bi spasila svoju sve nesigurniju egzistenciju u eri mrvljenja svih "među-klasa". Možda im se pridruže i pojedini radnici, ali teško, čak i u SAD-u gdje je klasna svijest brutalno ugnjetava svom silom medijske propagande, radnici ipak shvaćaju da desničarske manifestacije ne zastupaju njihove interese.
Marš na Washington
Jedna frakcija ove desnice - poprilično ekstremna i lišena doticaja sa stvarnošću - danas će krenuti s konkretnim "potezima". Naime, za danas je najavljen "marš na Washington", a pokret se naziva "Operacija: Američko Proljeće". Pokret predvodi umirovljeni pukovnik američke vojske, Harry Riley. Iz pokreta ističu kako dolaze "svrgnuti" Obamu, ali i Republikance, te uspostaviti vladavinu svog "tribunala". U javnom proglasu ne pozivaju na nasilje te tvrde kako očekuju da će vlasti "same podnijeti ostavku".
Koliko će ovo zaista biti napeta situacija, a koliko još jedan "show", teško je reći, no sve upućuje na to da se radi o popriličnom bizarnoj organizaciji. Teško je očekivati neko masovnije okupljanje iz gotovo relativne anonimnosti, no s druge strane Riley i njegovi pristaše tvrde kako danas očekuju "između 10 milijuna i 30 milijuna" ljudi na skupu (!).Zvuči poprilično nerealno, izuzetno nerealno, no predvodnici "Američkog Proljeća" tvrde kako su vrlo ozbiljni te kako će ta masovnost "prisiliti na ostavku" cijelu političku klasu.
Organizatori očekuju dolazak raznih skupina, među njima su i skupine koje bismo mogli komotno nazvati paramilitarnim organizacijama. Tvrde kako planiraju "zauzeti" Washington po uzoru na Occupy pokret, drugim riječima imaju u planu ostati na ulicama ili u kampovima sve dok se njihovi zahtjevi ne ispune.
A koji su zahtjevi u pitanju? Riley pojašnjava: "Tražimo da odu Barack Obama, Joe Biden, Harry Reid, Mitch McConnell, John Boehner, Nancy Pelosi i Eric Holder - to će biti početak ustavne obnove. Svi oni su napustili američki Ustav i nisu dostojni zadržati poziciju koja poziva na status služenja".
Po pitanju današnjeg skupa rekao je: "To će biti masovni, gigantski napor kao zadnji korak prije nego Amerika krene u još goru situaciju. Već više od pet godina, mi narod, pišemo, zovemo, šaljemo faksove Kongresu, medijima. Vrištimo u gradskim vijećnicama, marširamo, okupljamo se, prosvjedujemo, šaljemo peticije... sve bez učinka. Svaka grana vlade gleda na nas, narod, narodu kojem su se obvezali služiti, kao na nekakve štetočine koje su upliću u njihovu političku agendu, ometaju njihovu samovlast i njihovu pohlepu. Više nemamo vjere u izborne kutije jer mnogi vjeruju kako je sveta tajna kutija do sada već kompromitirana".
Riley je jak na riječima i iz njegove priče bi se moglo zaključiti kako se SAD nalazi u pred-revolucionarnom stanju. No, prethodne situacije nam pokazuju kako to često nije tako. Podsjetimo, prošle jeseni slične skupine najavile su ogromnu akciju u Washingtonu ističući kako će u glavni grad SAD-a stići "10,000 vozača kamiona" koji će u potpunosti blokirati grad i time baciti Obaminu administraciju na koljena. U konačnici su se kamioni zaista pojavili, no došlo ih je svega 30-ak.
Očekivati da Riley sada izvede na ulice gotovo jednu desetinu stanovnika SAD-a zvuči itekako suludo, no koliko će ih se u konačnici pojaviti u Waashingtonu vidjeti ćemo danas, tj. večeras, pošto je Washington DC 8 sati iza našeg vremena.
Neki njegovi pristaše počeli su već sinoć stizati u Washington iz raznih dijelova zemlje. Informacije na službenim stranicama organizacije "Operacija Američko Proljeće" govore kako će se sudionici okupiti na nacionalnog groblju Arlington te kako će od tamo marširati prema centru Washingtona.
Nadalje, na stranicama se ističe: "Jedan milijun ili više od okupljenih 10 milijuna ljudi mora biti spreman ostati u DC-u sve dok se ove ne izbaci iz ureda. Moramo dovesti američke patriote da zaustave Bijelu kuću i Kongres u procesu potpunog uništenja SAD-a. Sada ili nikada, neka nam je Bog na pomoći".
Sama činjenica da ova skupina barata ovakvim brojkama, pokazuje kako je poprilično lišena doticaja sa stvarnošću. Bilo bi iznenađujuće da Riley i njegovi sljedbenici okupe i 100,000, pa čak i 10,000, ali priče o milijunima jednostavno nemaju nikakvog uporišta u stvarnosti.
Čak i njihov video "poziv" na okupljanje u Washingtonu, koji je postavljen na njihovu službenu YouTube stranicu 1. svibnja, do sada je skupio svega 11,000 pregleda.
VIDEO: poziv na "Operaciju Američko Proljeće"
Američka desnica jest sve snažnija, no očito njome dominiraju skupine koje su još uvijek predmet medijskog kurioziteta, a ne prave prijetnje za američke vlasti. Ova konkretna skupina tvrdi kako imaju za cilj srušiti "socijalističku-fašističku-marksističku diktaturu i tiranijski sistem", a kao svoje nove lidere vide neke od radikalnijih predstavnika današnje Republikanske stranke i nekadašnjih članova kao što su Ted Cruz, Allen West i slični.
"Milicije diljem zemlje se mobiliziraju", ističe Riley, no tvrdi kako u Washington neće doći naoružani. Religiozna retorika je također prisutna, pa Riley također navodi: "Božji vjetar je uz nas, ovo je nešto što on želi od nas. Mislim da Bog stoji iza ovoga. On će nam dati čisti put prema Washingtonu".
Ako Riley nekim čudom zaista okupi veći broj pristaša, jer ljudi kao što su on itekako postoje diljem SAD-a, te ako zaista počnu stvarati "probleme" u Washingtonu, vlasti bi ih mogle svrstati na popis domaćih terorističkih organizacija, a čitajući njihov službeni program, vjerojatno bi bile i u pravu.
Unatoč gotovo suludim prognozama, programima i idejama kojima se bave Riley i njegovi pristaše, ovaj pokret ipak jasno pokazuje aktualni trend u američkoj desničarskoj "grassroots" politici. Ona postaje sve radikalnija, pa tako i sam Riley između redaka poručuje da ako ovaj pokret "propadne" (valjda ako nekim "čudom" u Washington ne stigne tih 10 milijuna ljudi), nasilni sukob će postati neizbježan.
Možemo zaključiti kako će se situacija u SAD-u i dalje kretati prema sve većoj i opasnijoj radikalizaciji desnice. Ljudi kao što su Riley sve će više dobivati pozornost, što svojim ekstravagantnim najavama, što konkretnim potezima. Bez obzira što je za danas najavljeni marš uvelike proizvod jednog ekscentričnog stava, činjenica jest kako SAD postaje "bure baruta" i kako vlasti još uvijek ne znaju kako s time izaći na kraj.
Paranoidni desničari uvjereni su kako je Obama "komunist" te kako želi pretvoriti SAD u novi SSSR. To pokazuje koliko su ovi ljudi politički nepismeni, ali može se konstatirati kako su baš zbog toga i opasni, naoružani i opasni.
Izvori / reference:
U.S. right wing extremists more deadly than jihadists
http://edition.cnn.com/2014/04/14/opinion/bergen-sterman-kansas-shooting/
Operation American Spring: Militias promise to oust Obama, Boehner, top officials this Friday
http://rt.com/usa/159244-operation-american-spring-washington/
Operation American Spring reveals plan to dismantle Obama’s America, starting Friday
http://www.rawstory.com/rs/2014/05/15/operation-american-spring-reveals-plan-to-dismantle-obamas-america-starting-friday/
Operation American Spring: 5 Things To Know About The Rally To Overthrow http://www.rightwingwatch.org/content/operation-american-spring-5-things-know-about-rally-overthrow-obama
'OPERATION AMERICAN SPRING' TO HIT WASHINGTON DC ON MAY 16TH IN AN ATTEMPT TO OUST OBAMA, BIDEN, BOEHNER, HOLDER
http://www.libertynewsonline.com/article_301_35478.php
How to Manage Expectations for Your Rally to Overthrow the American Government
http://www.thewire.com/politics/2014/05/how-to-manage-expectations-for-your-rally-to-overthrow-the-american-government/370888/
Operation American Spring protest to oust Obama set to hit Washington on Friday
http://www.examiner.com/article/operation-american-spring-protest-to-oust-obama-set-to-hit-washington-on-friday
What is Operation American Spring?
http://www.digitaljournal.com/news/politics/what-is-operation-american-spring/article/383874
Operation American Spring Promises Huge Turnout In DC Friday
http://www.inquisitr.com/1251306/operation-american-spring-promises-huge-turnout-in-dc-friday/
Obje vodeće, zapravo de-facto jedine, američke stranke danas su uvelike samo glasnogovornici sekcija krupnog kapitala (a pošto je riječ o SAD-u, kada kažemo "krupni" zapravo mislimo "gigantski"), a često čak ni ta diferencijacija više nije vidljiva pa tako imamo velike korporacije koje "igraju na sigurno" na način da podjednako doniraju novcem obje opcije.
Uzmemo li pritom u obzir i činjenicu kako je ekonomska kriza u SAD-u, unatoč svim "friziranim" statistikama koje govore o navodnom oporavku, i dalje snažna, baš kao i u Europi, dolazi do sve većih tenzija na obje strane političkog kompasa. Dakako, pritom treba imati na umu kako je i američka ljevica i desnica retorički znatno drugačija od one europske na koju smo navikli, no u esenciji "politički kompas", unatoč svim kritikama, i dalje je pokazatelj nekih osnovnih tendencija.
Američka ljevica je prva stupila na scenu nakon izbijanja krize. Pokret Occupy Wall Street bio je izuzetno važan događaj koji se zemljom proširio munjevitom brzinom. Mogli bismo reći kako je ovaj pokret izuzetno uspješno savladao onaj često najteži dio, organizacijski, no u koraku implementacije teorije (a neku strogo definiranu teoriju nije imao) sve je stalo i urušilo se. Ipak, ovo je bio pravi "grassroots" ljevičarski američki pokret, s jasno definiranim problemom (99% protiv 1%), ali to mu je donijelo i probleme - u prvom redu kao autentični pokret ljevičarske predispozicije bio je lišen bilo kakve konkretne (čitaj: financijske) pomoći, a i medijski linč je bio groteskan.
Trajno otpisati koncept Occupy pokreta bilo bi pogrešno. On se svakako može vratiti revitaliziran novim spoznajama i idejama o tome kako krenuti dalje iz točke gdje je "zapelo". Štoviše, svaki pokret koji toliko spontano i toliko točno, čak nehotično, nameće pitanje klasne razlike, nikada ni ne može posve nestati.
No, sada dolazi vrijeme buđenja druge strane političkog kompasa. Američka desnica, u prvom redu desnica razočarana mainstream politikom, sve je snažnija, kompaktnija i spremnija manifestirati svoj utjecaj. Nju polako, ali sigurno, "podgrijava" cijela "vojska" konzervativnih javnih lica, a u SAD se to primarno svodi na utjecajne radijske komentatore. Takav koncept Europi nije toliko poznat, no u Americi, gdje je i medijska scena znatno drugačija (nema snažnih javnih medija), desničarski komentatori ujedno su i glavni "ideolozi".
Mogli bismo na dugo i na široko govoriti o razlikama između Europe i SAD-a te kako sve te razlike utječu na formiranje političkog spektra. Govorimo o različitim utjecajima društva, kulture, religije, nacionalizma, odnosa prema ekonomiji, odnosa prema kapitalizmu, prema ulozi vlastite države na vanjskom i unutarnjem planu itd. Bez da ulazimo u sve pojedinačne segmente, imajmo na umu ovo - američka desnica specifičan je proizvod aktualne klime.
Ideološki gledano američka desnica je široki spektar raznih tendencija koje variraju od umjerenog konzervativizma do krajnje radikalnih pro-fašističkih ideja. "Nova desnica" o kojoj ćemo danas govoriti, ona koja za danas najavljuje veliki marš na Washington, kompleksna je kombinacija cijelog spektra.
Imamo klasične ekonomske tendencije tipične za američku desnicu - inzistiranje na što manjoj ulozi države u korigiranju tržišta, pa sve do radikalnijih desničarskih tendencija poput religijskog fundamentalizma, rasizma i mržnje prema ilegalnim imigrantima. "Alternativni desničarski mainstream" u SAD naporno radi na distanciranju od radikalnijih pogleda, no bilo bi naivno vjerovati kako oni nisu prisutni, kao što bi bilo naivno vjerovati da činjenica kako se na poziciji predsjednika zemlje nalazi crnac ne utječe na jačanje upravo tih radikalnih elemenata.
No, esencija ovog pokreta nije utemeljena na krajnostima, mada će postojanje tih krajnosti biti glavno oružje protiv njega u procesu medijske diskreditacije. Glavni motiv koji se već godinama provlači kroz sve istaknutiju "novu desnicu" je svakako pitanje američkog Ustava. Za nove američke desničare Ustav postaje gotovo mitska svetinja, temelj iz kojeg se formira kompletan njihov stav sukoba prema vladajućim Demokratima, ali i znatnom dijelu oporbene Republikanske Stranke.
Primjerice, pitanje o pravu na nošenje oružja postalo je izuzetno aktualno pitanje. Desničari u SAD-u su danas uvjereni kako im vlasti, tj. "mrska država", želi oduzeti oružje te upravo po toj liniji pružaju ogroman otpor. Jesu li u pravu? Sigurno je da tu postoji mnogo pretjerivanja i da je paranoja već poprilično uzela maha (mnogi desničari drže kako su masakri u SAD-u, primjerice pokolj djece u Sandy Hook školi, zapravo bili orkestrirani potezi koja bi imali za cilj oduzeti im oružje. Neki idu i korak dalje te tvrde kako se masakr čak nije niti desio). Vlada također ima neke argumente na svojoj strani, činjenica jest kako u SAD-u velik broj ljudi gine zbog masovnog posjedovanja vatrenog oružja.
Da li američke vlasti imaju za cilj razoružati vlastitu populaciju? Svakako. Nema govora kako se borba vlasti protiv oružanog lobija vodi isključivo s plemenitim idejama zaštite stanovništva od "lošeg rukovanja" vatrenim oružjem. Populacija pod oružjem je neminovno opasna za vladajuću klasu, bilo bi naivno smatrati da ta ista vladajuća klasa toga nije svjesna i da aktivno ne radi s ciljem uklanjanja te opasnosti. Koliko je pak dobro/loše da se to oružje nalazi u rukama raznih paranoidnih desničara, to je sada već jedno sasvim drugo pitanje kojem možemo pristupiti na razne načine.
Desničari svakako nisu jedini u povijesti koji su zagovarali naoružavanje. Zasigurno najistaknutiji ljevičar, Karl Marx, rekao je 1850. u Londonu za vrijeme govora pred Centralnim Komitetom Komunističke Lige: "Radnici moraju biti naoružani i organizirani. Cijeli proletarijat mora se odmah naoružati mušketama, puškama, topovima i municijom... U niti jednom slučaju se oružje ni municija ne smiju predati. Svaki pokušaj razoružanja radnika mora se spriječiti, ako treba i silom".
Dakako, ono čemu svjedočimo danas u SAD-u svakako nije "organizirani proletarijat", no poanta ovog citata je pokazati kako je ova debata znatno šira od aktualne današnje.
Današnji američki desničari polako prelaze Rubikon te sve otvorenije govore kako gomilaju oružje ne za obranu svojih nekretnina od provalnika, već za direktno "obranu od države". Njihovi kritičari, pa i među njihovim redovima, ističu kako je svo to nagomilano oružje zapravo beskorisno te kako, realno gledajući, nemaju nikakve šanse protiv državnih sigurnosnih i represivnih aparata.
Dakako, kada govorimo o SAD-u, zemlji koja je prije par mjeseci u jednom Kijevu strogo branila vlastima uporabu "sile" protiv "mirnih prosvjednika", svaki pokušaj bilo kakve oružane pobune bio bi ugušen silom u kratko roku, a operacija bi se vjerojatno opravdala "borbom protiv domaćih terorista".
Ipak, činjenica jest kako se oružje u SAD-u gomila s obje strane. Desničari se naoružavaju, kao i organi snaga sigurnosti koji se sve više fokusiraju na pripremu za upravo takve eventualnosti. Uporaba dronova iznad američkog neba samo je još jedan pokazatelj već znatne nervoze unutar sistema, kao što je i masovna špijunaža vlastitog stanovništva putem NSA programa.
Postoje određeni predstavnici političke klase kojima i ova "grassroots" desnica još uvijek vjeruje. To su u prvom redu predstavnici libertarijanske opcije jer ona gotovo savršeno izlazi u susret njihovim zahtjevima, bilo da se radi o zaštiti Ustava, ekonomiji, pa čak i po pitanju vanjske politike. Upravo to pitanje vanjske politike izuzetno je zanimljivo - neki kritičari tvrde kako se radi o pokušaju američkog "izolacionizma", no ova struja ne gleda na to na takav način.
Libertarijanci, kao što su Ron Paul i Rand Paul, tvrde kako američko uplitanje u unutarnja pitanja drugih zemalja stvara samo probleme, i za SAD i za svijet. Mnogi danas simpatiziraju ovakve stavove te odbacuju Obamin agresivni intervencionizam, kao i agresivnost prethodnog predsjednika Busha.
Ako se vodimo idejom da se u svakom pokretu valja pokušati pronaći nešto dobro, onda je ovo svakako najbolja karakteristika američke nove desnice, jer ona žestoko odbacuje agresivnu politiku raznih demokratskih i republikanskih "jastrebova". To ne znači da bi ih se samo zbog tog segmenta danas trebalo zdušno podržavati, no nemoguće je ne prepoznati kako je ovaj segment izuzetno važan jer kada bi isti, pretpostavimo, bio implementiran kao službena američka vanjska politika, to bi svakako imalo stabilizacijski efekt na cijeli svijet. No, ova jedna dobra stvar suočena je s pravom lavinom paranoidne i ekstremne retorike koja "krasi" novu američku desnicu.
Kada govorimo o američkoj "grassroots" ili "novoj" desnici, pokretima koji gravitiraju oko Tea Party-a i sličnih organizacija, moramo imati na umu kako ona - naročito kada zagovara slabljenje države i jačanje tržišta - odgovara pojedinim pripadnicima krupnog kapitala. Dakako, ne svima, jer - kao što i znamo - američki kapitalizam je poprilično licemjeran ekonomski model: kada su banke počele propadati 2008. u njihovu sanaciju, tj. spašavanje, uskočila je upravo država. Da je u SAD-u zaista na snazi "čisti" kapitalizam, ove banke bi morale biti puštene da propadnu, to je najzad esencija teorije kapitalizma i slobodnog tržišta. No, mnogima je jasno, a krpanje banaka novcem poreznih obveznika je bio zadnji potrebni dokaz, kako američki model (kao i europski) više naginje plutokraciji nego slobodnom tržištu.
Drugim riječima, "slobodno tržište" vrijedi za one manje, za male poduzetnike, inovatore, one kojima se SAD "diči" kao esencijom američkog sna ("svatko može uspjeti" mantra), dok ista pravila ne vrijede za gospodare plutokracije, ultra-bogatašku klasu koja je do sada postala toliko moćna da može državi zapovjediti ovakvu - u teoriji zapravo protukapitalističku - intervenciju od strane administracije Baracka Obame.
Jedan segment krupnog kapitala ipak će podržati desnicu, ali ključna podrška stići će, što je sasvim logično, iz redova srednje i sitne oportunističke buržoazije koja je spremna na sve radikalnije mjere kako bi spasila svoju sve nesigurniju egzistenciju u eri mrvljenja svih "među-klasa". Možda im se pridruže i pojedini radnici, ali teško, čak i u SAD-u gdje je klasna svijest brutalno ugnjetava svom silom medijske propagande, radnici ipak shvaćaju da desničarske manifestacije ne zastupaju njihove interese.
Marš na Washington
Jedna frakcija ove desnice - poprilično ekstremna i lišena doticaja sa stvarnošću - danas će krenuti s konkretnim "potezima". Naime, za danas je najavljen "marš na Washington", a pokret se naziva "Operacija: Američko Proljeće". Pokret predvodi umirovljeni pukovnik američke vojske, Harry Riley. Iz pokreta ističu kako dolaze "svrgnuti" Obamu, ali i Republikance, te uspostaviti vladavinu svog "tribunala". U javnom proglasu ne pozivaju na nasilje te tvrde kako očekuju da će vlasti "same podnijeti ostavku".
Koliko će ovo zaista biti napeta situacija, a koliko još jedan "show", teško je reći, no sve upućuje na to da se radi o popriličnom bizarnoj organizaciji. Teško je očekivati neko masovnije okupljanje iz gotovo relativne anonimnosti, no s druge strane Riley i njegovi pristaše tvrde kako danas očekuju "između 10 milijuna i 30 milijuna" ljudi na skupu (!).Zvuči poprilično nerealno, izuzetno nerealno, no predvodnici "Američkog Proljeća" tvrde kako su vrlo ozbiljni te kako će ta masovnost "prisiliti na ostavku" cijelu političku klasu.
Organizatori očekuju dolazak raznih skupina, među njima su i skupine koje bismo mogli komotno nazvati paramilitarnim organizacijama. Tvrde kako planiraju "zauzeti" Washington po uzoru na Occupy pokret, drugim riječima imaju u planu ostati na ulicama ili u kampovima sve dok se njihovi zahtjevi ne ispune.
A koji su zahtjevi u pitanju? Riley pojašnjava: "Tražimo da odu Barack Obama, Joe Biden, Harry Reid, Mitch McConnell, John Boehner, Nancy Pelosi i Eric Holder - to će biti početak ustavne obnove. Svi oni su napustili američki Ustav i nisu dostojni zadržati poziciju koja poziva na status služenja".
Po pitanju današnjeg skupa rekao je: "To će biti masovni, gigantski napor kao zadnji korak prije nego Amerika krene u još goru situaciju. Već više od pet godina, mi narod, pišemo, zovemo, šaljemo faksove Kongresu, medijima. Vrištimo u gradskim vijećnicama, marširamo, okupljamo se, prosvjedujemo, šaljemo peticije... sve bez učinka. Svaka grana vlade gleda na nas, narod, narodu kojem su se obvezali služiti, kao na nekakve štetočine koje su upliću u njihovu političku agendu, ometaju njihovu samovlast i njihovu pohlepu. Više nemamo vjere u izborne kutije jer mnogi vjeruju kako je sveta tajna kutija do sada već kompromitirana".
Riley je jak na riječima i iz njegove priče bi se moglo zaključiti kako se SAD nalazi u pred-revolucionarnom stanju. No, prethodne situacije nam pokazuju kako to često nije tako. Podsjetimo, prošle jeseni slične skupine najavile su ogromnu akciju u Washingtonu ističući kako će u glavni grad SAD-a stići "10,000 vozača kamiona" koji će u potpunosti blokirati grad i time baciti Obaminu administraciju na koljena. U konačnici su se kamioni zaista pojavili, no došlo ih je svega 30-ak.
Očekivati da Riley sada izvede na ulice gotovo jednu desetinu stanovnika SAD-a zvuči itekako suludo, no koliko će ih se u konačnici pojaviti u Waashingtonu vidjeti ćemo danas, tj. večeras, pošto je Washington DC 8 sati iza našeg vremena.
Neki njegovi pristaše počeli su već sinoć stizati u Washington iz raznih dijelova zemlje. Informacije na službenim stranicama organizacije "Operacija Američko Proljeće" govore kako će se sudionici okupiti na nacionalnog groblju Arlington te kako će od tamo marširati prema centru Washingtona.
Nadalje, na stranicama se ističe: "Jedan milijun ili više od okupljenih 10 milijuna ljudi mora biti spreman ostati u DC-u sve dok se ove ne izbaci iz ureda. Moramo dovesti američke patriote da zaustave Bijelu kuću i Kongres u procesu potpunog uništenja SAD-a. Sada ili nikada, neka nam je Bog na pomoći".
Sama činjenica da ova skupina barata ovakvim brojkama, pokazuje kako je poprilično lišena doticaja sa stvarnošću. Bilo bi iznenađujuće da Riley i njegovi sljedbenici okupe i 100,000, pa čak i 10,000, ali priče o milijunima jednostavno nemaju nikakvog uporišta u stvarnosti.
Čak i njihov video "poziv" na okupljanje u Washingtonu, koji je postavljen na njihovu službenu YouTube stranicu 1. svibnja, do sada je skupio svega 11,000 pregleda.
VIDEO: poziv na "Operaciju Američko Proljeće"
Američka desnica jest sve snažnija, no očito njome dominiraju skupine koje su još uvijek predmet medijskog kurioziteta, a ne prave prijetnje za američke vlasti. Ova konkretna skupina tvrdi kako imaju za cilj srušiti "socijalističku-fašističku-marksističku diktaturu i tiranijski sistem", a kao svoje nove lidere vide neke od radikalnijih predstavnika današnje Republikanske stranke i nekadašnjih članova kao što su Ted Cruz, Allen West i slični.
"Milicije diljem zemlje se mobiliziraju", ističe Riley, no tvrdi kako u Washington neće doći naoružani. Religiozna retorika je također prisutna, pa Riley također navodi: "Božji vjetar je uz nas, ovo je nešto što on želi od nas. Mislim da Bog stoji iza ovoga. On će nam dati čisti put prema Washingtonu".
Ako Riley nekim čudom zaista okupi veći broj pristaša, jer ljudi kao što su on itekako postoje diljem SAD-a, te ako zaista počnu stvarati "probleme" u Washingtonu, vlasti bi ih mogle svrstati na popis domaćih terorističkih organizacija, a čitajući njihov službeni program, vjerojatno bi bile i u pravu.
Unatoč gotovo suludim prognozama, programima i idejama kojima se bave Riley i njegovi pristaše, ovaj pokret ipak jasno pokazuje aktualni trend u američkoj desničarskoj "grassroots" politici. Ona postaje sve radikalnija, pa tako i sam Riley između redaka poručuje da ako ovaj pokret "propadne" (valjda ako nekim "čudom" u Washington ne stigne tih 10 milijuna ljudi), nasilni sukob će postati neizbježan.
Možemo zaključiti kako će se situacija u SAD-u i dalje kretati prema sve većoj i opasnijoj radikalizaciji desnice. Ljudi kao što su Riley sve će više dobivati pozornost, što svojim ekstravagantnim najavama, što konkretnim potezima. Bez obzira što je za danas najavljeni marš uvelike proizvod jednog ekscentričnog stava, činjenica jest kako SAD postaje "bure baruta" i kako vlasti još uvijek ne znaju kako s time izaći na kraj.
Paranoidni desničari uvjereni su kako je Obama "komunist" te kako želi pretvoriti SAD u novi SSSR. To pokazuje koliko su ovi ljudi politički nepismeni, ali može se konstatirati kako su baš zbog toga i opasni, naoružani i opasni.
Izvori / reference:
U.S. right wing extremists more deadly than jihadists
http://edition.cnn.com/2014/04/14/opinion/bergen-sterman-kansas-shooting/
Operation American Spring: Militias promise to oust Obama, Boehner, top officials this Friday
http://rt.com/usa/159244-operation-american-spring-washington/
Operation American Spring reveals plan to dismantle Obama’s America, starting Friday
http://www.rawstory.com/rs/2014/05/15/operation-american-spring-reveals-plan-to-dismantle-obamas-america-starting-friday/
Operation American Spring: 5 Things To Know About The Rally To Overthrow http://www.rightwingwatch.org/content/operation-american-spring-5-things-know-about-rally-overthrow-obama
'OPERATION AMERICAN SPRING' TO HIT WASHINGTON DC ON MAY 16TH IN AN ATTEMPT TO OUST OBAMA, BIDEN, BOEHNER, HOLDER
http://www.libertynewsonline.com/article_301_35478.php
How to Manage Expectations for Your Rally to Overthrow the American Government
http://www.thewire.com/politics/2014/05/how-to-manage-expectations-for-your-rally-to-overthrow-the-american-government/370888/
Operation American Spring protest to oust Obama set to hit Washington on Friday
http://www.examiner.com/article/operation-american-spring-protest-to-oust-obama-set-to-hit-washington-on-friday
What is Operation American Spring?
http://www.digitaljournal.com/news/politics/what-is-operation-american-spring/article/383874
Operation American Spring Promises Huge Turnout In DC Friday
http://www.inquisitr.com/1251306/operation-american-spring-promises-huge-turnout-in-dc-friday/
Izvor: advance
