Sad je već jasno da je politika administracije Donalda Trumpa, ne računajući Zakon o suzbijanju aktivnosti neprijateljskih država sankcijama, nametati i carine svim trgovinskim “partnerima” s kojima SAD ostvaruju trgovinski deficit.
Na odgovor su bile prisiljene najveće ekonomije svijeta, Kine, Indije, Rusije, EU kao cjeline, koja je upravo objavila recipročne carine Sjedinjenim Državama, dok je Ministarstvo gospodarstva, trgovine i industrije Japana izjavilo kako zadržava mogućnost pokretanja postupka rješavanja sporova u okviru WTO. Tokio je već obavijestio međunarodno tijelo o svojoj namjeri da razmotri korake “uravnoteženja” kao odgovor na američke carine, što znači uvođenje recipročnih carina kao što je učinila Europska unija.
Može li SAD izdržati rat na više frontova? Trump je uvjeren da može i da će ova politika donijeti koristi američkom gospodarstvu.
No, američko gospodarstvo u metalima i mineralima doslovno ovisi o uvozu. U izvješću američke agencije Geological Survey za 2017. godinu se navodi kako više od 100 ključnih minerala i metala SAD moraju uvoziti uvoze iz drugih zemalja, a riječ je o sirovinama bez kojih će američko gospodarstvo naprosto stati. Kada govorimo o 20 minerala i metala, SAD su 100% ovisne o drugim nacijama.
Dokument od skoro 300 stranica sadrži detaljne podatke o američkom uvozu, a na šestoj stranici dokumenta su najvažniji minerali i metali, zemlje podrijetla i američke ovisnosti o inozemnim dobavljačima.
Kao što vidite, među ključnim zemljama koje hrane američko gospodarstvo sirovinama su Kina, zemlje Afrike, Južne Amerike i Azija, ali i Rusija. Vrijednost uvoza ovih minerala premašuje 200 milijardi dolara godišnje. No, vrijednost je manji problem od slučajnog prekida opskrbe, jer se u nekim slučajevima, na primjer sirovina za industriju visoke tehnologije, zaustavlja cijeli proizvodni proces.
Svijet je već na rubu novog rata za resurse. Zahvaljujući revoluciji industrije škriljca, SAD sada imaju dovoljno vlastitih rezervi nafte i plina, ali pate od kroničnog i ekstremnog nedostatka minerala i metala koji danas mijenjaju svjetsko gospodarstvo.
Američki Senat razmatra nacionalni zakon o rudarstvu strateških i važnih minerala (HR 520). Ako se usvoji, minerali će se rudariti u okviru “infrastrukturnih projekata”, a američka će regulatorna tijela morati maksimalno olakšati izdavanje dozvola i skratiti vrijeme do početka proizvodnje.
“Tu nema nikakvih trikova. Gorka istina je da smo po pitanju minerala i metala slabi. Najstrašnije od svega je što je naš glavni izvor za mnoge od ovih sirovina Kina, a eskalacija trgovinskog rata nas može staviti u vrlo tešku situaciju”, kaže Keith Kohl, čelnica agencije Energy and Capital.
Tekst zakona HR 520 navodi da su Sjedinjene Države od 2015. godine povećale svoju ovisnost i danas uvoze 47 minerala. 20 ih se uopće ne proizvodi u zemlji, a proizvodnja u zemlji još 22 minerala i metala ne pokriva 50% potreba američke ekonomije.
Istovremeno, američko Ministarstvo energetike navodi kako je preko 40 metala i minerala iz uvoza ključno za aparate i opreme za proizvodnju čiste energije.
Prema detaljnoj analizi uvoza iz 2016. godine su Sjedinjene Države bile potpuno ovisne o uvezu, na primjer, vanadija, kristalnog kvarca, grafita, indija i mangana. SAD više od 50% ovise o uvozu aluminija, cink, platine i germanija.
Kina je jedan od dobavljača 28 minerala i metala koji su strateški važni za Sjedinjene Države. Ako SAD i imaju šanse za povećanje proizvodnje aluminija, za proizvodnju, primjerice, kobalta i litija su katastrofalno ograničeni.
Ovi su metali ključni proizvodnju baterija za električna vozila i elektroničku opremu, uključujući pametne telefone i prijenosna računala.
U spomenutom izvješću, kojeg je u prosincu objavio US Geological Survey, stoji da se kobalt također koristi u proizvodnji turbina zrakoplovnih motora, alatnih strojeva, velikog broja drugih uređaja, uključujući za pogon ratnih brodova, sustava usmjeravanja, senzora i radara proturaketne obrane.
“Stoga je stalna i sigurna opskrba litijem i kobaltom posebna važna za američku vojnu i civilnu industriju”, ističe se u izvješću, dodajući kako velika ovisnost o uvozu povećava rizik od prekida opskrbe i visokih cijena.
Do 2025. će se potražnja za litijem i kobaltom povećati za 2 do 3 puta, izjavio je Ciaran Roe, čelnik odjela za metale kuće S&P Global Platts.
Međunarodna agencija za energiju (IEA) vjeruje da će potražnja za kobaltom i litijem do 2030. godine porasti 10 puta.
Situacija se za SAD pogoršava zbog proste činjenice da Kina ne može ograničiti vlastitu proizvodnju prodajom svojih resursa drugim zemaljama. Zbog rasta proizvodnje električnih vozila su kineske tvrtke krenule u potragu za litijem i kobaltnim resursima u drugim zemljama, piše South China Morning Post.
Potražnja za kobalta, kojeg zovu “plavim zlatom”, dovela je do toga da se njegova cijena u posljednje dvije godine utrostručila. Na burzi u Londonu se trguje za 86,7 tisuća dolara po toni, a 2016. je tona koštala 30 tisuća dolara.
U tom smislu ne čudi što je London Pekingu osigurao trgovinu mineralima i metalima u juanima.
Uskoro će se na Londonskoj burzi metala (LME) pokrenuti prodaja denominirana u kineskoj valuti, 24. svibnja je izjavio Matthew Chamberlain.
“Trenutno investitori našim proizvodima trguju u američkim dolarima. Svakako bismo željeli istražiti mogućnost pokretanja proizvoda denominiranih u kineskoj valuti”, rekao je Chamberlain u intervjuu za South China Morning Post.
Londonska burza metala (LME), koja je u vlasništvu burze Hong Kong Exchanges and Clearing (HKEX), trenutno omogućuje trgovcima korištenje kineskog juana kao kolateralne valute. Naime, prošle godine u srpnju je burza HKEX pokrenula trgovinu zlata u juanima.
Sudeći po ovim aktivnostima, osim primarnog cilja dedolarizacije svijeta, Peking s juanom na burzama jača ubranu u slučaju američkog napada sankcijama ili drugim trikovima kojima su SAD do nedavno uspjele utjecati na slabe ekonomije i države. Kina mora očuvati svoju proizvodnju i već sad se priprema za nadolazeći scenarij.
“Za razliku od magnezija, litija i nikla, kobalt je ograničen ne samo u smislu opskrbe, već i izvora. Ne mislim da postoji još neki mineral ili metal u kojem ovisimo samo o jednoj zemlji”, rekao je Ciaran Roe.
Gotovo 60% kobalta se proizvede u Kongu. Sljedeća zemlja po obujmu proizvodnje je Rusija, ali proizvodi 10 puta manje od afričke zemlje. Štoviše, Kongo ima više od polovice svjetskih rezervi kobalta. Ovaj metal se nalazi u rudnicima bakra i nikla.
Čelnik kanadske rudarske kompanije Fortune Minerals se žali kako vlasti Konga provode loše politike i opet su stranim tvrtkama ukinule dozvole za rudarenje kobalta, a nedavno su pet puta povećale porez na ekstrakciju metala.
Međutim, dodao je kako Kina nije pogođena tim mjerama i 2016. je China Molybdenum za 2,65 milijardi dolara kupila 56% rudarske kompanije Tenke Fungurume, koja kontrolira najveće resurse bakra i kobalta u zemlji. U ožujku ove godine je kineski GEM, koji proizvodi i koristi baterije, sklopio ugovor s globalnim trgovcem Glencore kako bi osigurao nadzor nad trećim po veličini projektom za proizvodnju kobalta.
“Kina je otišla dalje od bilo koga u preuzimanju kontrole nad izvorima sirovina. Peking učinkovito kontrolira industriju litijsko-ionskih baterija i želi postati najveći proizvođač električnih vozila na svijetu”, rekao je Troy Nazarewicz, voditelj odnosa s investitorima u kompaniji Fortune Minerals.
Kina se također fokusirala na resurse litija. U svibnju je za 4 milijarde dolara tvrtka Tianqi Lithium kupila 23,8% udjela
čileanske kompanije Sociedad Quimica y Minera. Dakle, kineske tvrtke će povećati kontrolu nad svjetskom proizvodnjom metala do 18%.
Situacija oko nabave i cijene kobalta je već dovela do toga da je Elon Musk izrazio želju da eliminira upotrebu kobalta u baterijama za automobile Tesla. Japanska tvrtka Panasonic, koja opskrbljuje Teslu, potvrdila je planova za odustajanje od ovog metala, piše Reuters.
Specijalizirana istraživačka tvrtka Benchmark Minerals procjenjuje da je tijekom proteklih šest godina kompanija Tesla smanjila upotrebu kobalta s 11 na 4,5 kilograma po automobilu. Početni omjer nikla, kobalta i magnezija u baterijama je bio 1 : 1 : 1. Sada se promijenio u 5 : 2 : 3. San proizvođača je omjer u baterijama nikla, kobalta i magnezija 8 : 1 : 1.
Međutim, proizvodnja električnih vozila raste brže od sposobnosti proizvođača automobila da izbace kobalt iz baterija. Čak i ako pretpostavimo da će proizvođači pronaći nekakav trik za kobalt, potražnja za njim i dalje raste potražnje i do 2026. će se uvećati za 1,8 puta, što u skladu s trenutnom vrijednosti minerala znači potražnju od 180 tisuća tona.
Stručnjaci primjećuju da Kongo teoretski ima sredstva za osiguravanje dodatnih količina metala, ali stvarnost govori da postoji rizik od prekida opskrbe. Na primjer, najveći svjetski proizvođač kobalta Glencore tuži lokalnog proizvođača Gecamines da pokušava raskinuti sporazum o zajedničkom poslovanju.
No, Kongo je zbog kobalta prošao najgore patnje i ratove koji odnijeli od 5 do 10 milijuna života, a svi su bili potaknuti od strane zapadnih multinacionalnih kompanija i lokalne vlasti imaju pravo ne samo da raskinu ugovore, nego da protjeraju sve strane kompanije iz zemlje koje ne posluju po njihovim pravilima.
Danas su na cijelom kontinentu Sjeverne Amerike proizvodi samo 4% kobalta, od toga Sjedinjene Države samo 1%. Stoga za Washington opskrba metalima i mineralima danas nije ništa manje važna od nafte i plina. Kao rezultat revolucije škriljevca, Sjedinjene Države izvlače više nego ikad. Međutim, rezervi minerala i metala, o čijem uvozu ovisi američka ekonomija, SAD nemaju. Barem u dovoljnoj količini. S druge strane, proboj Kine u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, gdje su nedavno pronađene rezerve kobalta u Venezueli, može ubrzati novi rat za resurse koji sada mijenjaju svijet i globalno gospodarstvo.
“Kina se danas ponaša na tržištu kobalta kao slon u trgovini stakla i odredit će buduću potražnju za metalima”, žali se Keith Kohl, čelnica za investicije agencije Energy and Capital.
Dodala je da su dionice jednog malog proizvođača kobalta u SAD u protekle dvije i pol godine već porasle za 1100%, a sudeći po izvješću kojeg je objavio US Geological Survey, Washington nema oružje za pobjedu u ovom ratu protiv Kine.
Izvješće (Str. 6): USGS.2017.pdf
logično
Na odgovor su bile prisiljene najveće ekonomije svijeta, Kine, Indije, Rusije, EU kao cjeline, koja je upravo objavila recipročne carine Sjedinjenim Državama, dok je Ministarstvo gospodarstva, trgovine i industrije Japana izjavilo kako zadržava mogućnost pokretanja postupka rješavanja sporova u okviru WTO. Tokio je već obavijestio međunarodno tijelo o svojoj namjeri da razmotri korake “uravnoteženja” kao odgovor na američke carine, što znači uvođenje recipročnih carina kao što je učinila Europska unija.
Može li SAD izdržati rat na više frontova? Trump je uvjeren da može i da će ova politika donijeti koristi američkom gospodarstvu.
No, američko gospodarstvo u metalima i mineralima doslovno ovisi o uvozu. U izvješću američke agencije Geological Survey za 2017. godinu se navodi kako više od 100 ključnih minerala i metala SAD moraju uvoziti uvoze iz drugih zemalja, a riječ je o sirovinama bez kojih će američko gospodarstvo naprosto stati. Kada govorimo o 20 minerala i metala, SAD su 100% ovisne o drugim nacijama.
Dokument od skoro 300 stranica sadrži detaljne podatke o američkom uvozu, a na šestoj stranici dokumenta su najvažniji minerali i metali, zemlje podrijetla i američke ovisnosti o inozemnim dobavljačima.
Kao što vidite, među ključnim zemljama koje hrane američko gospodarstvo sirovinama su Kina, zemlje Afrike, Južne Amerike i Azija, ali i Rusija. Vrijednost uvoza ovih minerala premašuje 200 milijardi dolara godišnje. No, vrijednost je manji problem od slučajnog prekida opskrbe, jer se u nekim slučajevima, na primjer sirovina za industriju visoke tehnologije, zaustavlja cijeli proizvodni proces.
FOTO – Lista minerala i metala, postotak američke ovisnosti i zemlje podrijetla
Svijet je već na rubu novog rata za resurse. Zahvaljujući revoluciji industrije škriljca, SAD sada imaju dovoljno vlastitih rezervi nafte i plina, ali pate od kroničnog i ekstremnog nedostatka minerala i metala koji danas mijenjaju svjetsko gospodarstvo.
Američki Senat razmatra nacionalni zakon o rudarstvu strateških i važnih minerala (HR 520). Ako se usvoji, minerali će se rudariti u okviru “infrastrukturnih projekata”, a američka će regulatorna tijela morati maksimalno olakšati izdavanje dozvola i skratiti vrijeme do početka proizvodnje.
“Tu nema nikakvih trikova. Gorka istina je da smo po pitanju minerala i metala slabi. Najstrašnije od svega je što je naš glavni izvor za mnoge od ovih sirovina Kina, a eskalacija trgovinskog rata nas može staviti u vrlo tešku situaciju”, kaže Keith Kohl, čelnica agencije Energy and Capital.
Tekst zakona HR 520 navodi da su Sjedinjene Države od 2015. godine povećale svoju ovisnost i danas uvoze 47 minerala. 20 ih se uopće ne proizvodi u zemlji, a proizvodnja u zemlji još 22 minerala i metala ne pokriva 50% potreba američke ekonomije.
Istovremeno, američko Ministarstvo energetike navodi kako je preko 40 metala i minerala iz uvoza ključno za aparate i opreme za proizvodnju čiste energije.
Prema detaljnoj analizi uvoza iz 2016. godine su Sjedinjene Države bile potpuno ovisne o uvezu, na primjer, vanadija, kristalnog kvarca, grafita, indija i mangana. SAD više od 50% ovise o uvozu aluminija, cink, platine i germanija.
Američka proizvodnja električnih vozila i elektroničke opreme ovisi o Kini
Kina je jedan od dobavljača 28 minerala i metala koji su strateški važni za Sjedinjene Države. Ako SAD i imaju šanse za povećanje proizvodnje aluminija, za proizvodnju, primjerice, kobalta i litija su katastrofalno ograničeni.
Ovi su metali ključni proizvodnju baterija za električna vozila i elektroničku opremu, uključujući pametne telefone i prijenosna računala.
U spomenutom izvješću, kojeg je u prosincu objavio US Geological Survey, stoji da se kobalt također koristi u proizvodnji turbina zrakoplovnih motora, alatnih strojeva, velikog broja drugih uređaja, uključujući za pogon ratnih brodova, sustava usmjeravanja, senzora i radara proturaketne obrane.
“Stoga je stalna i sigurna opskrba litijem i kobaltom posebna važna za američku vojnu i civilnu industriju”, ističe se u izvješću, dodajući kako velika ovisnost o uvozu povećava rizik od prekida opskrbe i visokih cijena.
Do 2025. će se potražnja za litijem i kobaltom povećati za 2 do 3 puta, izjavio je Ciaran Roe, čelnik odjela za metale kuće S&P Global Platts.
Međunarodna agencija za energiju (IEA) vjeruje da će potražnja za kobaltom i litijem do 2030. godine porasti 10 puta.
Situacija se za SAD pogoršava zbog proste činjenice da Kina ne može ograničiti vlastitu proizvodnju prodajom svojih resursa drugim zemaljama. Zbog rasta proizvodnje električnih vozila su kineske tvrtke krenule u potragu za litijem i kobaltnim resursima u drugim zemljama, piše South China Morning Post.
Potražnja za kobalta, kojeg zovu “plavim zlatom”, dovela je do toga da se njegova cijena u posljednje dvije godine utrostručila. Na burzi u Londonu se trguje za 86,7 tisuća dolara po toni, a 2016. je tona koštala 30 tisuća dolara.
U tom smislu ne čudi što je London Pekingu osigurao trgovinu mineralima i metalima u juanima.
Uskoro će se na Londonskoj burzi metala (LME) pokrenuti prodaja denominirana u kineskoj valuti, 24. svibnja je izjavio Matthew Chamberlain.
“Trenutno investitori našim proizvodima trguju u američkim dolarima. Svakako bismo željeli istražiti mogućnost pokretanja proizvoda denominiranih u kineskoj valuti”, rekao je Chamberlain u intervjuu za South China Morning Post.
Londonska burza metala (LME), koja je u vlasništvu burze Hong Kong Exchanges and Clearing (HKEX), trenutno omogućuje trgovcima korištenje kineskog juana kao kolateralne valute. Naime, prošle godine u srpnju je burza HKEX pokrenula trgovinu zlata u juanima.
Sudeći po ovim aktivnostima, osim primarnog cilja dedolarizacije svijeta, Peking s juanom na burzama jača ubranu u slučaju američkog napada sankcijama ili drugim trikovima kojima su SAD do nedavno uspjele utjecati na slabe ekonomije i države. Kina mora očuvati svoju proizvodnju i već sad se priprema za nadolazeći scenarij.
“Za razliku od magnezija, litija i nikla, kobalt je ograničen ne samo u smislu opskrbe, već i izvora. Ne mislim da postoji još neki mineral ili metal u kojem ovisimo samo o jednoj zemlji”, rekao je Ciaran Roe.
Gotovo 60% kobalta se proizvede u Kongu. Sljedeća zemlja po obujmu proizvodnje je Rusija, ali proizvodi 10 puta manje od afričke zemlje. Štoviše, Kongo ima više od polovice svjetskih rezervi kobalta. Ovaj metal se nalazi u rudnicima bakra i nikla.
Čelnik kanadske rudarske kompanije Fortune Minerals se žali kako vlasti Konga provode loše politike i opet su stranim tvrtkama ukinule dozvole za rudarenje kobalta, a nedavno su pet puta povećale porez na ekstrakciju metala.
Međutim, dodao je kako Kina nije pogođena tim mjerama i 2016. je China Molybdenum za 2,65 milijardi dolara kupila 56% rudarske kompanije Tenke Fungurume, koja kontrolira najveće resurse bakra i kobalta u zemlji. U ožujku ove godine je kineski GEM, koji proizvodi i koristi baterije, sklopio ugovor s globalnim trgovcem Glencore kako bi osigurao nadzor nad trećim po veličini projektom za proizvodnju kobalta.
“Kina je otišla dalje od bilo koga u preuzimanju kontrole nad izvorima sirovina. Peking učinkovito kontrolira industriju litijsko-ionskih baterija i želi postati najveći proizvođač električnih vozila na svijetu”, rekao je Troy Nazarewicz, voditelj odnosa s investitorima u kompaniji Fortune Minerals.
FOTO:Ilustracija, Kobalt
Kina se također fokusirala na resurse litija. U svibnju je za 4 milijarde dolara tvrtka Tianqi Lithium kupila 23,8% udjela
čileanske kompanije Sociedad Quimica y Minera. Dakle, kineske tvrtke će povećati kontrolu nad svjetskom proizvodnjom metala do 18%.
Situacija oko nabave i cijene kobalta je već dovela do toga da je Elon Musk izrazio želju da eliminira upotrebu kobalta u baterijama za automobile Tesla. Japanska tvrtka Panasonic, koja opskrbljuje Teslu, potvrdila je planova za odustajanje od ovog metala, piše Reuters.
Specijalizirana istraživačka tvrtka Benchmark Minerals procjenjuje da je tijekom proteklih šest godina kompanija Tesla smanjila upotrebu kobalta s 11 na 4,5 kilograma po automobilu. Početni omjer nikla, kobalta i magnezija u baterijama je bio 1 : 1 : 1. Sada se promijenio u 5 : 2 : 3. San proizvođača je omjer u baterijama nikla, kobalta i magnezija 8 : 1 : 1.
Međutim, proizvodnja električnih vozila raste brže od sposobnosti proizvođača automobila da izbace kobalt iz baterija. Čak i ako pretpostavimo da će proizvođači pronaći nekakav trik za kobalt, potražnja za njim i dalje raste potražnje i do 2026. će se uvećati za 1,8 puta, što u skladu s trenutnom vrijednosti minerala znači potražnju od 180 tisuća tona.
FOTO: Fabrika Tesla automobila
Stručnjaci primjećuju da Kongo teoretski ima sredstva za osiguravanje dodatnih količina metala, ali stvarnost govori da postoji rizik od prekida opskrbe. Na primjer, najveći svjetski proizvođač kobalta Glencore tuži lokalnog proizvođača Gecamines da pokušava raskinuti sporazum o zajedničkom poslovanju.
No, Kongo je zbog kobalta prošao najgore patnje i ratove koji odnijeli od 5 do 10 milijuna života, a svi su bili potaknuti od strane zapadnih multinacionalnih kompanija i lokalne vlasti imaju pravo ne samo da raskinu ugovore, nego da protjeraju sve strane kompanije iz zemlje koje ne posluju po njihovim pravilima.
Danas su na cijelom kontinentu Sjeverne Amerike proizvodi samo 4% kobalta, od toga Sjedinjene Države samo 1%. Stoga za Washington opskrba metalima i mineralima danas nije ništa manje važna od nafte i plina. Kao rezultat revolucije škriljevca, Sjedinjene Države izvlače više nego ikad. Međutim, rezervi minerala i metala, o čijem uvozu ovisi američka ekonomija, SAD nemaju. Barem u dovoljnoj količini. S druge strane, proboj Kine u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, gdje su nedavno pronađene rezerve kobalta u Venezueli, može ubrzati novi rat za resurse koji sada mijenjaju svijet i globalno gospodarstvo.
“Kina se danas ponaša na tržištu kobalta kao slon u trgovini stakla i odredit će buduću potražnju za metalima”, žali se Keith Kohl, čelnica za investicije agencije Energy and Capital.
Dodala je da su dionice jednog malog proizvođača kobalta u SAD u protekle dvije i pol godine već porasle za 1100%, a sudeći po izvješću kojeg je objavio US Geological Survey, Washington nema oružje za pobjedu u ovom ratu protiv Kine.
Izvješće (Str. 6): USGS.2017.pdf
logično
