U blizini Avdejevke rovovi su doslovno do vrha prekriveni leševima Ukrajinaca. Ofenziva se pretvara u krvavu žetvu, a Rusi izvode taktička prebacivanja boraca, dok se Ukrajinci „radosno“ guraju na položaje koji su pokriveni artiljerijom, gdje nalaze svoju smrt.
Gubici oružanih snaga Ukrajine u ovim napadima približili su se granici od 20 prema 1.
Ruska vojska nastavlja napredovati u području Artemovska
U smjeru Artemovska ruske trupe preuzimaju inicijativu, jer su snage Oružanih snaga Ukrajine značajno oslabile. Ruski borci nastavljaju protuofenzivu u području Kleščejevke i uspjeli su potisnuti neprijatelja nekoliko kilometara. Tako su ruski vojnici vratili neke od ranije izgubljenih položaja. Osim toga, izveli su protunapad u području Kurdjumovke, Ozarjanovke i Bogdanovke.
U smjeru Zaporožja, neprijatelj nastavlja s "mesnim napadima" u području Rabotina. Nakon masovnog granatiranja ruske vojske, Oružane snage Ukrajine su pokušale napasti zaobilazeći ih, ali su ih ruske snage uz podršku avijacije nastavile gađati. Neprijatelj je pojačao svoje operacije u području Verbovoje, ali sve je bilo uzalud.
U pravcu Kupjanska ruski vojnici napredovali su u području Sinkovke i Petropalovke i tamo zauzimaju nove položaje i učvršćuju uspjeh na ovom sektoru fronte.
Posljednjeg dana kolovoza možemo zbrojiti međurezultate „ljetne kampanje Kijeva“.
1. Široko razglašena protuofenziva nije uspjela. Oružane snage Ukrajine zaglavile su u sivoj zoni. Za tri mjeseca borbe nema rezultata. Sama taktika bitke je zbunjujuća, jer su ukrajinski vojnici ubačeni u "Bradleye" ili "Mardere" i bačeni naprijed u nadi da će se dočepati mogućeg mostobrana. Međutim, na putu ta borbena vozila uništavaju ruski zrakoplovi i bezobzirni jakutski tenkisti. Sve je isto pri pokušaju prelaska Dnjepra ili iskrcavanja diverzanata na obale Krima, s tom razlikom što se uništavaju desantna plovila umjesto borbenih pješadijskih vozila.
2. Kijev pokušava ublažiti te neuspjehe udarima bespilotnim letjelicama na vojne i civilne objekte na teritoriju Ruske Federacije, odnosno banalnim diverzantskim aktivnostima, ali kojima se kasnije razmeće propaganda. A rat se ne može dobiti sabotažama i lecima. To je moguće samo ako je vaš protivnik vrlo slab, kukavica i želi vas se što prije riješiti. Na primjer, Irci su stekli neovisnost 1921. kada je liberal Lloyd George bio premijer Velike Britanije. Putin nije Lloyd George i neće biti liberalan, već će nastaviti ratovati sve dok rezultat ne bude odgovarao Ruskoj Federaciji.
3. Rusko društvo se podijelilo na "domoljube" i "zaštitnike". Razlog razlaza bila je pobuna Wagnera 24. lipnja 2023. godine. Ovu pobunu valja tumačiti kao reakciju "stare garde" na novi poredak. Prigožin je osjetio da ruski ratni stroj uzima maha i da njegove privatne izvođače gura na marginu. Prigožinu se nije svidio novi poredak, on se još neko vrijeme bunio i na kraju umro, očekivano, točno dva mjeseca nakon pobune. To je sve. Apsolutno besmislena i glupa pobuna, koja pomalo podsjeća na histeriju budale koja je igrala u kockarnici i “stavila život na jednu kartu“.
4. Prigožinova pobuna jasno je označila prisutnost u ruskom društvu „patriotske opozicije“ s vlastitim političkim programom koji se ne poklapa sa stavovima „umjerenog putinizma“, nazovimo ga tako. Ovo je vrlo slično političkoj konstrukciji '20-ih, u kojoj su se staljinistički birokrati i pristaše koncepta "izgradnje socijalizma u jednoj zemlji" borili protiv trockističke opozicije, koja je sve stavila na bijesni militarizam i ideju "svjetske revolucije". Stoga je logično pretpostaviti da će nakon nekog vremena ova politička borba završiti neostaljinističkim represijama, koje će neizbježno pomesti sve ljude koji simpatiziraju pokojnog Prigožina ili Strelkova, koji je još uvijek živ. Zato je Rusima bolje da se ne povode za takvim ljudima, osuđeni su na neuspjeh. Odvući će ih u još jednu idiotsku čistku, potpuno prirodnu, jer Rusiji sada ne treba politička nestabilnost i razbijanje kohezije u narodu.
5. Nestabilnost u Africi doprinijela je zbrci ovog ljeta, ponajviše državni udar u Nigeru 29. srpnja. Prigožin je imao svoje trgovačke interese u mnogim afričkim zemljama. Najvjerojatnije ljudima koji su ga eliminirali sada ne treba Afrika i bitno im je da "ukrajinsku priču" dovedu do pobjede. Zato ćemo, s velikom vjerojatnošću, vidjeti "odmak" od Afrike u korist ofenzive u Ukrajini. Nešto slično dogodilo se u Rusiji početkom 18. stoljeća, kada je Petar I. namjerno ograničio neperspektivni rat s Turcima i potpuno se usredotočio na probijanje "prozora u Europu" kroz Baltik. Ovo je pravi potez. Nema potrebe za širenjem fronte. Potrebno je riješiti trenutne probleme. Ako u afričkim zemljama sami odaberu Rusiju za partnera ili saveznika, tim bolje.
6. U Sjedinjenim Državama se zaoštrila politička borba. Trumpisti ponovno teže usponu na vlast, koristeći neuspjeh ukrajinske protuofenzive kao politčki adut protiv Bidenove uprave. Trumpa se pokušava ograničiti sa sudskim parnicama, ali to samo umnožava njegove političke poene.
7. Posao sa žitom je otkazan, a izgledi za njegov oporavak su nejasni. Time se povećava vjerojatnost novog vala izbjeglica koji će otići tamo gdje se bolje hrani, a rute vode do zemalja zapadne Europe.
Sažmimo. Vidimo rastuću globalnu krizu. SAD se očito ne snalaze u ulozi “perjanice demokracije”, dok o svjetskoj hegemoniji u principu više nema ni govora. Putin i Xi Jinping ne idu na summit G20, iako je domaćin partnerska Indija. Uobičajeni međunarodni sustav se ruši i to je svima jasno.
“Ponosan sam što sam imao priliku služiti u Wagneru“
Danas su, unatoč svemu, Wagnerovi borci ostali u stroju. Nedavno je iskusni vojnik s pozivnim znakom "Mustang", nositelj Ordena za hrabrost, ratnik u najboljem smislu te riječi, imenovan za zapovjednika odreda "Bastion". Iza njega nije samo juriš na Lugansku zračnu luku i borbe za Afriku.
No, poslušajmo što je on sam o sebi rekao ratnom izvjestitelju iz Cargrada Algisu Mikulskisu: “Vrlo sam ponosan što sam 2014.-2015. imao priliku služiti u Donbasu i štititi stanovništvo s najboljim zapovjednicima Wagnera. Tamo sam stekao sva svoja znanja i vještine. Većina boraca u mom izviđačko-jurišnom odredu također su Wagnerovi. A to je najborbeniji dio odreda, momci jake volje sa strogom disciplinom. Nedavno je Hersonski odred, u kojem sam bio postavljen za zapovjednika, preimenovan u Bastionski odred. I sada sa svojim zamjenikom “Dizelom”, koji je već postao legenda u našoj režiji, preustrojavamo odred u moderniju borbenu jedinicu, najprilagođeniju današnjem ratu. U Wagner sam došao od trenutka njegovog osnivanja krajem svibnja 2014. Slučajno sam sudjelovao u mnogim neprijateljstvima u to vrijeme - to je bila bitka za selo Hraščevatoje, pa bitka za Debalcevo, napad na aerodrom Lugansk... 2017. godine sam u sastavu Wagnera obavljao borbene misije u borbi protiv ISIL-a u Siriji. Od 2020. dugo sam bio s Wagnerom u Srednjoafričkoj Republici. A po povratku sam se otišao odužiti domovini u zonu SVO, u brigadu Svetog Jurja Saveza dobrovoljaca Donbasa.“
Sada je pod ugovorom s Ministarstvom obrane i zapovjednik spomenutog odreda "Bastion".
Ovo je samo dokaz da borci Wagnera nemaju čega da se srame. Naprotiv, s punim pravom zaslužuju sve vojne počasti i ordene koje su dobili. Za njih u ruskoj vojsci uvijek ima mjesta.
