Donald Trump je na kraju ipak učinio što je najavljivao u predizbornoj kampanji. Američki predsjednik je sinoć priopćio kako se SAD povlače iz nuklearnog sporazuma s Iranom. Tijekom svog govora u Bijeloj kući je Trump također spomenuo da će ponovno uvesti sankcije protiv iranskog naftnog sektora, koje su ukinute kao dio sporazuma.
Razlozi Donalda Trumpa za izlazak iz sporazuma su zapravo razlozi Izraela
O objavi o izlasku Sjedinjenih Država iz sporazuma je stanar Bijele kuće ponovio brojne neutemeljene optužbe protiv Islamske Republike. Kao argument da Iran i dalje radi na proizvodnji nuklearnog i drugog oružja koje može destabilizirati regiju je ponovio riječi izraelskog premijera Netanyahua s nedavnog igrokaza tijekom prezentacije “dokaza iranskih nuklearnih aktivnosti”. Jedine dvije zemlje koje su odmah pozdravile ovu odluku su Izrael i Saudijska Arbija.
“Iran je vodeći globalni sponzor terorizma, oni proizvode projektile, podržavaju teroriste i milicije uključujući Hezbolah, Hamas, talibane i Al-Qaedu. Tijekom godina su Iran i njegovi suradnici bombardirali američka veleposlanstva, ubili stotine naših vojnika, oteli, zatvorili i zlostavljali naše građane, otimali su bogatstvo vlastitom narodu, a povrh svega su pokušali proizvesti nuklearno oružje”, rekao je na početku Trump i nastavio govor o nuklearnom sporazumu svjetskih sila i Irana iz 2015.
“U teoriji je sporazum trebao zaštititi SAD i saveznike od ludosti kao što je iranska nuklearna bomba, ali je zapravo dao Iranu više vremena za proizvodnju atomske bombe, obzirom da je osiguravao opstanak teokratskog režima u Teheranu, kojemu su ukinute sankcije bez obveze da smanje svoje druge zlokobne aktivnosti. Ovaj katastrofalni sporazum je terorističkom režimu dao milijarde dolara, dio u gotovini. Kao američki građanin se sramim tog sporazuma i trebaju ga se sramiti svi građani Sjedinjenih Država”, dodao je stanar Bijele kuće.
“U samoj srži sporazuma je velika fikcija da ubojiti iranski režim nuklearni program želi samo u mirne svrhe, ali danas imamo definitivan dokaz da je to bila laž. Prošli je tjedan Izrael pokazao da Iran laže i da ima povijest pokušaja proizvodnje nuklearnog oružja. Ovaj sporazum nikada nije smio biti potpisan, nije donio mir i nikada neće donijeti mir”, izjavio je Trump i naglasio “kako je Iran nakon ukidanja sankcija krenuo s proizvodnjom projektila”.
Međutim, balistički program Teherana nikada nije bio sporan i nema veze s nepostojećim. Iranska vojska razvija projektile kratkog, srednjeg i dugog dometa, kao sve svjetske i regionalne sile na planeti, ali se tome protive samo Izrael, Saudijska Arabija i SAD.
“Dozvolim li da ovaj sporazum ostane na snazi, počet će regionalna utrka u naoružanju, jer u njega nisu ugrađeni nikakvi mehanizmi za otkrivanje moguće iranske prijevare i kažnjavanje takvog mogućeg postupanja. Sporazum ne ograničava iranske destabilizirajuće aktivnosti u regiji ni njegovu podršku terorizmu, dapače, njihove su krvave ambicije samo porasle”, dodao je Trump.
“Struktura ovog sporazuma je trula i defektna u svojoj srži. Amerika će se povući iz iranskog sporazuma, a za nekoliko trenutaka potpisat ću memorandum o vraćanju najstrožih sankcija iranskom režimu. Svaka nacija koja im pomogne u nuklearnim ambicijama, također će se naći pod sankcijama. Amerika neće biti talac nuklearne ucjene, nećemo dopustiti da nam prijete uništenjem i dati im pristup najsmrtonosnijem oružju. Moćne sankcije protiv iranskog režima stupaju na snagu, a nastave li svojim putem, suočit će se s najžešćim posljedicama”, zaprijetio je Trump, navodeći “kako Amerika stoji uz iranski narod za koji tvrdi da je talac diktatorskog režima”.
“Iranski lideri će reći kako odbijaju pregovarati. To je ok. Ja bih na njihovom mjestu vjerojatno rekao isto, ali činjenica je da će oni prije ili poslije htjeti postići novi i trajan sporazum, a kada budu spremni za razgovore, spreman sam i ja. Velike se stvari mogu dogoditi za Iran i za mir i stabilnost koju svi želimo na Bliskom istoku. Dosta je bilo patnje, neka se prekine odmah vjerojatno rekao isto”, ovim je riječima Trump zaključio svoje obraćanje, nakon kojega je potpisao memorandum o uvođenju sankcija.
Ovaj sporazum uopće nije bio “truo”, kako je rekao Trump, jer svi dokazi relevantnih međunarodnih organizacija i Međunarodne agencije za atomsku energiju sugeriraju da se Teheran strogo pridržavao uvjetima iz ugovora. Konkretno, zamrznuo je većinu svog nuklearnog programa, a međunarodni promatrači, koji su imali slobodu nadzora u Iranu, rekli su kako je Teheran daleko od stvaranja nuklearnog oružja nego prije sklapanja sporazuma.
Ipak, povlačenje Washingtona iz sporazuma ne mora nužno značiti i njegovu trenutnu smrt. Sporazum s Iranom su potpisali SAD, Velika Britanija, Francuska, Rusija, Kina i Njemačka. To znači da američki izlaz iz ugovora ne znači i njegov kraj. U slučaju da preostale stranke u sporazumu ne nametnu sankcije Iranu, vlasti Islamske Republike slobodno mogu nastaviti djelovati u skladu s dogovorom, unatoč američkom povlačenju.
Rusija je to učinila ranije, a nakon Moskve je to učinila i Kina. Veleposlanik i stalni predstavnik Kine u Ujedinjenim narodima u Beču i sjedištu Međunarodne agencije za nuklearnu energiju, Shi Zhongjun, potvrdio je punu potporu njegove zemlje nuklearnom sporazumu s Iranom, rekavši kako američko povlačenje iz zajedničkog ugovora nije dobar signal za međunarodnu zajednicu.
“Američka odluka o nuklearnom sporazumu s Iranom je još uvijek nejasna, ali mi ćemo se truditi da zadržimo Sveobuhvatan zajednički akcijski plan”, rekao je u Shi Zhongjun u ekskluzivnom intervjuu za iransku novinsku agenciju IRNA.
“Još ne znamo što će se dogoditi sa Zajedničkim akcijskim planom, ali se nadamo da ćemo uspjeti spasiti nuklearni sporazum”, kazao je Shi Zhongjun.
Za Peking je nuklearni sporazum dobar primjer uspješnog rada i napora međunarodne zajednice u rješavanju globalnih problema i može primjer za rješavanje drugih pitanja vezanih za neproliferaciju nuklearnog oružja.
Kineski veleposlanik u UN-u je naglasio kako će kršenje ovog sporazuma neizbježno imati negativan utjecaj na pitanja neširenja nuklearnog oružja u cijelom svijetu.
Dio analitičara smatra da bi Iran mogao ponovno pokrenuti program proizvodnje nuklearnog oružja, obzirom da je ranije u Teheranu bilo izjava kako će se to dogoditi, ako Donald Trump donese odluku koju je objavio sinoć.
Međutim, nitko zapravo ne zna što će učiniti Iranci. Postoji visoka vjerojatnost da se sporazum promijeni u format “Iran plus petorka”, bez Sjedinjenih Država, ali to ovisi o američkim saveznicima u Europi.
Nema sumnje da će američke sankcije izazvati ozbiljnu krizu između Sjedinjenih Država i Europe, obzirom da neke sankcije mogu utjecati na europske kompanije koje posluju u Iranu.
U slučaju da prevlada tvrdolinijaška struja u Islamskoj Republici i da se ponovno pokrenu aktivnosti proizvodnje nuklearnog oružja, stvorila bi se vruća geopolitička točka, koja bi se lako mogla rasplamsati u opći rat. Bliski istok je i bez radikalnih poteza Irana upravo dobio novu krizu, a ona je u cijelosti isplanirana u Izraelu, Washingtonu i Saudijskoj Arabiji. Ne zaboravimo da je u ožujku ove godine krunski princ saudijskog režima Mohammad bin Salman proveo tri tjedna radnoj posjeti Sjedinjenim Državama.
Sankcije koje su ponovno uvedene iranskom naftnom sektoru ne utječu izravno na Iran, ali se odnose na međunarodne banke koje se bave naftnim sektorom u zemlji. Sada su strane zemlje prisiljene birati između uvoza iranske nafte i trgovine energentima sa Sjedinjenim Državama.
Ipak, sporazum još nije mrtav, sve dok se ostatak zemalja ne pridruži američkim sankcijama protiv Irana.
Iran će i dalje imati širi pristup međunarodnim tržištima i stoga može odlučiti da ostane u sporazumu, što bi bila želja i iranskih saveznika, Rusije i Kine.
Sada je glavno pitanje što slijedi? Malo je vjerojatno da će Europa nametnuti sankcije Iranu, jer u europski potpisnici sporazuma vjeruju da posao funkcionira.
U ovom trenutku izgleda da je jedinstvo puklo i da su Macron, Merkel i Theresa May izdali Trumpa u ratu protiv Irana.
Politički analitičar Ivan Danilov tvrdi kako se Donald Trump svojom odlukom vratio u planu mogućeg izbijanja velikog bliskoistočnog rata, izravnim ili neizravnim sudjelovanjem ostalih geopolitičkih aktera u svijetu.
“Međutim, prva žrtva ovog sukoba je takozvana “transatlantska solidarnost”, a čak i mediji odani Washingtonu pišu kako bi se Trump u međunarodnoj areni mogao naći usamljen”, piše Danilov.
SAD su ranije uvijek uspijevale europske zemlje uvlačiti u svoje geopolitičke avanture, ali sada stvari izgledaju drugačije. Ako Washington ne slomi London, Berlin i Pariz, ostat će sam s Izraelom i Saudijskom Arabijom. Na drugoj strani će se stvoriti blok Kine, Rusije, Europe i Irana, a ovom popisu gotovo sigurno možemo dodati Japan, Indiju, Australiju i Kanadu.
Emmanuel Macron, pa čak i Angela Merkel su nedavno posjetili Trumpa s istim ciljem, spasiti sporazum s Iranom. Oboje su se iz Sjedinjenih Država vratili neobavljena posla, bolje rečeno praznih ruku.
Iako tamo sve ovisi o Pekingu, Donald Trump se u sličnoj situaciji i sukobu zbog nuklearnog programa sa Sjevernom Korejom pokušava predstaviti kao “mirotvorac”, u slučaju Irana Trump ne samo da ne želi kompromis, već je i spreman za izravan sukob s europskim saveznicima, samo kako bi postigao svije ciljeve.
Međutim, da ostvari svoj naum SAD u nužnost sankcioniranja Irana trebaju uvjeriti Europsku uniju, Kinu i Indiju, glavne kupce iranske nafte i gospodarske partnere Irana.
Podsjetimo da čak i za vrijeme sankcija Ujedinjenih naroda Obamina administracija nije uspjela spriječiti Japan, Južnu Koreju, Indiju i Kinu da ograniče uvoz iranske nafte. Obzirom da se ključne vođe Europske unije protive odluci Trumpove administracije, povratak sankcija EU protiv Irana izgleda malo vjerojatan. Mogući pokušaji američkog Ministarstva financija nametanja u ograničenja i kazni europskim naftnim tvrtkama i bankama koje i dalje budu surađivale s Iranom će dovesti do pogoršanja sukoba između Europske unije i Sjedinjenih Država, kao i mogućih reakcija EU protiv američkih kompanija.
Kada su SAD zaprijetile uvođenjem kaznenih mjera protiv europskih tvrtki koje su uključene u financiranje i izgradnju “Sjevernog toka 2”, njemačka vlada je zaprijetila da će se osvetiti. Ako europske banke i naftne kompanije budu podvrgnute američkim sankcijama, reakcija može biti slična, možda čak i teža. Nevoljkost europskih čelnika da vrše pritisak na Iran je uvjetovana interesima europskog biznisa i domaćim političkim okolnostima.
Financial Times je napisao “kako zbog podređenosti Washingtonu europske političke elite mogu platiti ozbiljnu domaću cijenu” i kao primjer navodi pad Macronovog rejtinga nakon pokušaja da tijekom njegovog posjeta Washingtonu “oduševi” Trumpa.
Naravno, ne možemo isključiti ni scenarij u kojem će se uprava Trumpa usredotočiti na nametanje sankcija, ali još brže prijeći na fazu vojnog sukoba.
U međuvremenu, dok se još uvijek čekaju konačne odluke čelnika europskih zemalja i Bruxellesa, situacija je za neke zemlje povoljna, prije svega za Rusiju, Venezuelu, čak i sam Iran i Angolu i druge velike izvoznike nafte. Cijene nafte rastu i barel Brenta se danas prodaje za 77 dolara. Osim toga, uz geopolitičke napetosti raste potražnja za ruskom i kineskom diplomatskom podrškom. Čak i Europa sve više traži da se ovako velikim problemima pristupa zdravim razumom i sporazumom s pouzdanim partnerima u geopolitičkom dijalogu. Za Rusiju je transformacija trenutnih okolnosti u konkretne materijalne i političke prednosti stvar rutine i Vladimir Putin se sigurno može nositi s tim.
Jedina nepoznanica u svemu je hoće li vodeće europske zemlje ostati pri svom stavu kako sporazum treba očuvati zato što zaista jamči mir i neproliferaciju nuklearnog oružja ili će se slomiti pod pritiskom Washingtona i ponovno uvesti sankcije Iranu. Nakon ogromnih i potpuno nepotrebnih gubitaka u ratu sankcijama protiv Rusije, za Europu bi gubici u obećavajućoj ekonomskoj suradnji s Iranom bili previše. SAD bi se zaista na kraju mogle naći same u društvu izraelskog i saudijskog režima.
No, pričekajmo s iznošenjem konačnog zaključka, jer su europske zemlje ranije uvijek odluke donosile kao američki vazali, ne kao suverene države, tako da izjave Londona, Pariza i Berlina dane danas se već sutra mogu promijeniti, najčešće da se usklade s politikom najvećeg “saveznika”.
logično
Razlozi Donalda Trumpa za izlazak iz sporazuma su zapravo razlozi Izraela
O objavi o izlasku Sjedinjenih Država iz sporazuma je stanar Bijele kuće ponovio brojne neutemeljene optužbe protiv Islamske Republike. Kao argument da Iran i dalje radi na proizvodnji nuklearnog i drugog oružja koje može destabilizirati regiju je ponovio riječi izraelskog premijera Netanyahua s nedavnog igrokaza tijekom prezentacije “dokaza iranskih nuklearnih aktivnosti”. Jedine dvije zemlje koje su odmah pozdravile ovu odluku su Izrael i Saudijska Arbija.
“Iran je vodeći globalni sponzor terorizma, oni proizvode projektile, podržavaju teroriste i milicije uključujući Hezbolah, Hamas, talibane i Al-Qaedu. Tijekom godina su Iran i njegovi suradnici bombardirali američka veleposlanstva, ubili stotine naših vojnika, oteli, zatvorili i zlostavljali naše građane, otimali su bogatstvo vlastitom narodu, a povrh svega su pokušali proizvesti nuklearno oružje”, rekao je na početku Trump i nastavio govor o nuklearnom sporazumu svjetskih sila i Irana iz 2015.
“U teoriji je sporazum trebao zaštititi SAD i saveznike od ludosti kao što je iranska nuklearna bomba, ali je zapravo dao Iranu više vremena za proizvodnju atomske bombe, obzirom da je osiguravao opstanak teokratskog režima u Teheranu, kojemu su ukinute sankcije bez obveze da smanje svoje druge zlokobne aktivnosti. Ovaj katastrofalni sporazum je terorističkom režimu dao milijarde dolara, dio u gotovini. Kao američki građanin se sramim tog sporazuma i trebaju ga se sramiti svi građani Sjedinjenih Država”, dodao je stanar Bijele kuće.
“U samoj srži sporazuma je velika fikcija da ubojiti iranski režim nuklearni program želi samo u mirne svrhe, ali danas imamo definitivan dokaz da je to bila laž. Prošli je tjedan Izrael pokazao da Iran laže i da ima povijest pokušaja proizvodnje nuklearnog oružja. Ovaj sporazum nikada nije smio biti potpisan, nije donio mir i nikada neće donijeti mir”, izjavio je Trump i naglasio “kako je Iran nakon ukidanja sankcija krenuo s proizvodnjom projektila”.
Međutim, balistički program Teherana nikada nije bio sporan i nema veze s nepostojećim. Iranska vojska razvija projektile kratkog, srednjeg i dugog dometa, kao sve svjetske i regionalne sile na planeti, ali se tome protive samo Izrael, Saudijska Arabija i SAD.
“Dozvolim li da ovaj sporazum ostane na snazi, počet će regionalna utrka u naoružanju, jer u njega nisu ugrađeni nikakvi mehanizmi za otkrivanje moguće iranske prijevare i kažnjavanje takvog mogućeg postupanja. Sporazum ne ograničava iranske destabilizirajuće aktivnosti u regiji ni njegovu podršku terorizmu, dapače, njihove su krvave ambicije samo porasle”, dodao je Trump.
“Sve zemlje koji budu pomagale Iranu u njegovim nuklearnim ambicijama će biti sankcionirane”
“Struktura ovog sporazuma je trula i defektna u svojoj srži. Amerika će se povući iz iranskog sporazuma, a za nekoliko trenutaka potpisat ću memorandum o vraćanju najstrožih sankcija iranskom režimu. Svaka nacija koja im pomogne u nuklearnim ambicijama, također će se naći pod sankcijama. Amerika neće biti talac nuklearne ucjene, nećemo dopustiti da nam prijete uništenjem i dati im pristup najsmrtonosnijem oružju. Moćne sankcije protiv iranskog režima stupaju na snagu, a nastave li svojim putem, suočit će se s najžešćim posljedicama”, zaprijetio je Trump, navodeći “kako Amerika stoji uz iranski narod za koji tvrdi da je talac diktatorskog režima”.
“Iranski lideri će reći kako odbijaju pregovarati. To je ok. Ja bih na njihovom mjestu vjerojatno rekao isto, ali činjenica je da će oni prije ili poslije htjeti postići novi i trajan sporazum, a kada budu spremni za razgovore, spreman sam i ja. Velike se stvari mogu dogoditi za Iran i za mir i stabilnost koju svi želimo na Bliskom istoku. Dosta je bilo patnje, neka se prekine odmah vjerojatno rekao isto”, ovim je riječima Trump zaključio svoje obraćanje, nakon kojega je potpisao memorandum o uvođenju sankcija.
Činjenice protiv Trumpa
Ovaj sporazum uopće nije bio “truo”, kako je rekao Trump, jer svi dokazi relevantnih međunarodnih organizacija i Međunarodne agencije za atomsku energiju sugeriraju da se Teheran strogo pridržavao uvjetima iz ugovora. Konkretno, zamrznuo je većinu svog nuklearnog programa, a međunarodni promatrači, koji su imali slobodu nadzora u Iranu, rekli su kako je Teheran daleko od stvaranja nuklearnog oružja nego prije sklapanja sporazuma.
Ipak, povlačenje Washingtona iz sporazuma ne mora nužno značiti i njegovu trenutnu smrt. Sporazum s Iranom su potpisali SAD, Velika Britanija, Francuska, Rusija, Kina i Njemačka. To znači da američki izlaz iz ugovora ne znači i njegov kraj. U slučaju da preostale stranke u sporazumu ne nametnu sankcije Iranu, vlasti Islamske Republike slobodno mogu nastaviti djelovati u skladu s dogovorom, unatoč američkom povlačenju.
Kina potvrdila punu potporu nuklearnom sporazumu s Iranom
Rusija je to učinila ranije, a nakon Moskve je to učinila i Kina. Veleposlanik i stalni predstavnik Kine u Ujedinjenim narodima u Beču i sjedištu Međunarodne agencije za nuklearnu energiju, Shi Zhongjun, potvrdio je punu potporu njegove zemlje nuklearnom sporazumu s Iranom, rekavši kako američko povlačenje iz zajedničkog ugovora nije dobar signal za međunarodnu zajednicu.
“Američka odluka o nuklearnom sporazumu s Iranom je još uvijek nejasna, ali mi ćemo se truditi da zadržimo Sveobuhvatan zajednički akcijski plan”, rekao je u Shi Zhongjun u ekskluzivnom intervjuu za iransku novinsku agenciju IRNA.
“Još ne znamo što će se dogoditi sa Zajedničkim akcijskim planom, ali se nadamo da ćemo uspjeti spasiti nuklearni sporazum”, kazao je Shi Zhongjun.
Za Peking je nuklearni sporazum dobar primjer uspješnog rada i napora međunarodne zajednice u rješavanju globalnih problema i može primjer za rješavanje drugih pitanja vezanih za neproliferaciju nuklearnog oružja.
Kineski veleposlanik u UN-u je naglasio kako će kršenje ovog sporazuma neizbježno imati negativan utjecaj na pitanja neširenja nuklearnog oružja u cijelom svijetu.
Veliki test za odnose između Sjedinjenih Država i Europe
Dio analitičara smatra da bi Iran mogao ponovno pokrenuti program proizvodnje nuklearnog oružja, obzirom da je ranije u Teheranu bilo izjava kako će se to dogoditi, ako Donald Trump donese odluku koju je objavio sinoć.
Međutim, nitko zapravo ne zna što će učiniti Iranci. Postoji visoka vjerojatnost da se sporazum promijeni u format “Iran plus petorka”, bez Sjedinjenih Država, ali to ovisi o američkim saveznicima u Europi.
Nema sumnje da će američke sankcije izazvati ozbiljnu krizu između Sjedinjenih Država i Europe, obzirom da neke sankcije mogu utjecati na europske kompanije koje posluju u Iranu.
U slučaju da prevlada tvrdolinijaška struja u Islamskoj Republici i da se ponovno pokrenu aktivnosti proizvodnje nuklearnog oružja, stvorila bi se vruća geopolitička točka, koja bi se lako mogla rasplamsati u opći rat. Bliski istok je i bez radikalnih poteza Irana upravo dobio novu krizu, a ona je u cijelosti isplanirana u Izraelu, Washingtonu i Saudijskoj Arabiji. Ne zaboravimo da je u ožujku ove godine krunski princ saudijskog režima Mohammad bin Salman proveo tri tjedna radnoj posjeti Sjedinjenim Državama.
Sankcije koje su ponovno uvedene iranskom naftnom sektoru ne utječu izravno na Iran, ali se odnose na međunarodne banke koje se bave naftnim sektorom u zemlji. Sada su strane zemlje prisiljene birati između uvoza iranske nafte i trgovine energentima sa Sjedinjenim Državama.
Ipak, sporazum još nije mrtav, sve dok se ostatak zemalja ne pridruži američkim sankcijama protiv Irana.
Iran će i dalje imati širi pristup međunarodnim tržištima i stoga može odlučiti da ostane u sporazumu, što bi bila želja i iranskih saveznika, Rusije i Kine.
Sada je glavno pitanje što slijedi? Malo je vjerojatno da će Europa nametnuti sankcije Iranu, jer u europski potpisnici sporazuma vjeruju da posao funkcionira.
U ovom trenutku izgleda da je jedinstvo puklo i da su Macron, Merkel i Theresa May izdali Trumpa u ratu protiv Irana.
Politički analitičar Ivan Danilov tvrdi kako se Donald Trump svojom odlukom vratio u planu mogućeg izbijanja velikog bliskoistočnog rata, izravnim ili neizravnim sudjelovanjem ostalih geopolitičkih aktera u svijetu.
“Međutim, prva žrtva ovog sukoba je takozvana “transatlantska solidarnost”, a čak i mediji odani Washingtonu pišu kako bi se Trump u međunarodnoj areni mogao naći usamljen”, piše Danilov.
SAD su ranije uvijek uspijevale europske zemlje uvlačiti u svoje geopolitičke avanture, ali sada stvari izgledaju drugačije. Ako Washington ne slomi London, Berlin i Pariz, ostat će sam s Izraelom i Saudijskom Arabijom. Na drugoj strani će se stvoriti blok Kine, Rusije, Europe i Irana, a ovom popisu gotovo sigurno možemo dodati Japan, Indiju, Australiju i Kanadu.
Emmanuel Macron, pa čak i Angela Merkel su nedavno posjetili Trumpa s istim ciljem, spasiti sporazum s Iranom. Oboje su se iz Sjedinjenih Država vratili neobavljena posla, bolje rečeno praznih ruku.
Iako tamo sve ovisi o Pekingu, Donald Trump se u sličnoj situaciji i sukobu zbog nuklearnog programa sa Sjevernom Korejom pokušava predstaviti kao “mirotvorac”, u slučaju Irana Trump ne samo da ne želi kompromis, već je i spreman za izravan sukob s europskim saveznicima, samo kako bi postigao svije ciljeve.
Međutim, da ostvari svoj naum SAD u nužnost sankcioniranja Irana trebaju uvjeriti Europsku uniju, Kinu i Indiju, glavne kupce iranske nafte i gospodarske partnere Irana.
Podsjetimo da čak i za vrijeme sankcija Ujedinjenih naroda Obamina administracija nije uspjela spriječiti Japan, Južnu Koreju, Indiju i Kinu da ograniče uvoz iranske nafte. Obzirom da se ključne vođe Europske unije protive odluci Trumpove administracije, povratak sankcija EU protiv Irana izgleda malo vjerojatan. Mogući pokušaji američkog Ministarstva financija nametanja u ograničenja i kazni europskim naftnim tvrtkama i bankama koje i dalje budu surađivale s Iranom će dovesti do pogoršanja sukoba između Europske unije i Sjedinjenih Država, kao i mogućih reakcija EU protiv američkih kompanija.
Kada su SAD zaprijetile uvođenjem kaznenih mjera protiv europskih tvrtki koje su uključene u financiranje i izgradnju “Sjevernog toka 2”, njemačka vlada je zaprijetila da će se osvetiti. Ako europske banke i naftne kompanije budu podvrgnute američkim sankcijama, reakcija može biti slična, možda čak i teža. Nevoljkost europskih čelnika da vrše pritisak na Iran je uvjetovana interesima europskog biznisa i domaćim političkim okolnostima.
Financial Times je napisao “kako zbog podređenosti Washingtonu europske političke elite mogu platiti ozbiljnu domaću cijenu” i kao primjer navodi pad Macronovog rejtinga nakon pokušaja da tijekom njegovog posjeta Washingtonu “oduševi” Trumpa.
Naravno, ne možemo isključiti ni scenarij u kojem će se uprava Trumpa usredotočiti na nametanje sankcija, ali još brže prijeći na fazu vojnog sukoba.
U međuvremenu, dok se još uvijek čekaju konačne odluke čelnika europskih zemalja i Bruxellesa, situacija je za neke zemlje povoljna, prije svega za Rusiju, Venezuelu, čak i sam Iran i Angolu i druge velike izvoznike nafte. Cijene nafte rastu i barel Brenta se danas prodaje za 77 dolara. Osim toga, uz geopolitičke napetosti raste potražnja za ruskom i kineskom diplomatskom podrškom. Čak i Europa sve više traži da se ovako velikim problemima pristupa zdravim razumom i sporazumom s pouzdanim partnerima u geopolitičkom dijalogu. Za Rusiju je transformacija trenutnih okolnosti u konkretne materijalne i političke prednosti stvar rutine i Vladimir Putin se sigurno može nositi s tim.
Jedina nepoznanica u svemu je hoće li vodeće europske zemlje ostati pri svom stavu kako sporazum treba očuvati zato što zaista jamči mir i neproliferaciju nuklearnog oružja ili će se slomiti pod pritiskom Washingtona i ponovno uvesti sankcije Iranu. Nakon ogromnih i potpuno nepotrebnih gubitaka u ratu sankcijama protiv Rusije, za Europu bi gubici u obećavajućoj ekonomskoj suradnji s Iranom bili previše. SAD bi se zaista na kraju mogle naći same u društvu izraelskog i saudijskog režima.
No, pričekajmo s iznošenjem konačnog zaključka, jer su europske zemlje ranije uvijek odluke donosile kao američki vazali, ne kao suverene države, tako da izjave Londona, Pariza i Berlina dane danas se već sutra mogu promijeniti, najčešće da se usklade s politikom najvećeg “saveznika”.
logično
