Nakon prvog tjedna ukrajinske "kontraofenzive", svi svjetski mediji su objavili snimke uništenih Leoparda i zapaljenih Bradleya. Ukrajinsko zapovjedništvo promijenilo je taktiku i smjer napada. Ali gubici u ljudstvu samo su se povećavali, a azovska stepa za njih se pretvorila u krug pakla. Opširan materijal o situaciji na tom dijelu fronta, gdje se vode najnasilnije borbe, donosi portal Cargrad.
Tijek neprijateljstava
Prvi tjedan ofenzive završio je teškim porazom Oružanih snaga Ukrajine u smjeru Orehova. Oklopne skupine Ukrajinaca masovno su naletjele na minska polja i bile uništene udarima ruskog topništva i prijenosnih protuoklopnih sustava (ATGM). Nakon niza neuspješnih napada, uključujući i one noćne, izvedenih uz korištenje izvrsnih NATO termovizija, ukrajinski napad je na ovom pravcu utihnuo. Napadi su nakratko prestali. Ali Ukrajinci su povećali svoje napore da odjelu takozvani Vremevski rub, odakle se pokreću napadi iz relativno velikog sela Velikaja Novoselka prema jugu.
U početku je ofenziva išla dolinom rijeke Mokri Jali, gdje su ukrajinske oružane snage sukcesivno zauzimale sela Neskučnoje i Blagodatnoje. U isto vrijeme, dominantne uzvisine zapadno od rijeke ostale su u rukama ruske vojske, zbog čega su im jurišni odredi Ukrajinaca bili kao „na dlanu“. Međutim, od 10. do 12. lipnja Ukrajinci su izveli niz juriša na ova brda. Ofenzivi je pomoglo loše vrijeme. Niski oblaci i obilne kiše su onemogućili korištenje ruske avijacije. Kao rezultat toga, neprijatelj se uspio pomaknuti uz brda, zapadno i istočno od doline rijeke.
Dijelovi ruske 5. armije izveli su brojne protunapade, uključujući i one s ciljem ponovnog zauzimanja položaja na zapovjednim visovima zapadno od rijeke. Selo Makarovka je nekoliko puta prelazilo iz ruke u ruke. Do 13. lipnja Oružane snage Ukrajine uspjele su potisnuti ruske jedinice iz ovog sela. Osim toga, zauzeli su selo Levadnoje, koje se nalazi zapadno od ruskih položaja na zapadnoj obali rijeke Mokri Jali.
Zapravo, od ovog trenutka možemo reći da je neprijatelj uspio eliminirati Vremevsku izbočinu, kako većina medija i Telegram kanala i dalje koristi ovaj izraz, da ne pravimo konfuziju.
Umjesto toga, formiran je Rovnopoljski hrbat, čiji se vrh nalazi u selu Rovnopol, a nalazi se sedam kilometara zapadno i pet kilometara južno od Vremovke.
Ukrajinci su također napredovali sa sjeveroistoka, zbog čega su se borbe odvijale duž linije Makarovka-Urožajnoje. Nakon toga je napredovanje Oružanih snaga Ukrajine zastalo, a od 14. i 15. lipnja, unatoč žestokim okršajima, Ukrowermacht nije napredovao u ovom smjeru.
Ali njihova aktivnost se nastavila u smjeru Orehova. Ujutro 15. lipnja, ukrajinski diverzanti su krenuli naprijed, pokušavajući se infiltrirati u ruske položaje, a do večeri su u bitku uvedeni tenkovi. Sljedećeg dana, ukrajinska komanda je pokrenula ofenzivu na malo selo znakovitog imena Pjatihatki. Naselje Lobkove uz cestu korišteno je kao koncentracijsko područje Oružanih snaga Ukrajine.
Ovaj udarac zadaje se osjetno zapadnije od onog kojim su oružane snage Ukrajine pokušale probiti rusku obranu duž linije Orehovo-Tokmak u prvom tjednu "protunapada", što je rezultiralo svjetski poznatom snimkom uništenih Bradleya i Leoparda.
Od 17. i 18. lipnja borbe su se nastavile u području Pjatihatki. Nakon nekoliko napada, Ukrajinci su uspjeli zauzeti selo, nakon čega su ruske haubice, "Grad" i sustavi počele „pokrivati“ tih dvadesetak kuća od čerpića i bez utvrda. Također, nastavljeni su pokušaji juriša u područjima Male Tokmačke, Novodanilovke i Rabotina, dakle, tamo gdje je neprijatelj udario glavom o rusku obranu u prvom tjednu "protunapada".
Istog dana nastavljene su borbe u smjeru Jug-Donjeck, južno od Velike Novoselke. Ali ako su ranije oružane snage Ukrajine napale zapadnu obalu rijeke Mokri Jali, sada je ofenziva pokrenuta na njezinoj istočnoj obali. Kao rezultat toga, rasplamsale su se bitke duž linije Žetva - Novodonjeckoje.
Dana 19. lipnja ruska vojska drži dominantne uzvisine, s kojih korigira vatru na neprijatelja, koji je zauzeo sivu zonu i niz sela u nizini.
Pješadijski napadi kroz stepu
Ruska vojska napominje da je ukrajinsko zapovjedništvo nakon masovnog uništavanja zapadne oklopne tehnike u prvom tjednu ofenzive radikalno promijenilo taktiku napada. Sada naprijed jure sovjetski tenkovi i borbena pješadijska vozila, kao i mase pješadije. Pješice i u oklopnim vozilima.
S čime se to može povezati? Najvjerojatnije time što su sponzori Kijeva, gledajući tužnu sliku na televiziji, izgrdili ukrajinsko vodstv i strogo zabranili daljnju diskreditaciju zapadne vojne industrije. Kao rezultat toga, nastala je paradoksalna situacija i da je Kijev toliko dugo molio za njemačke tenkove, tako ih nemilosrdno promovirao, obećavajući da će rusku obranu pregaziti kao od šale, samo da te tenkove dobije u komercijalnim količinama, a sada ne može dopustiti gubitke tih vozila, čak ni u slučajevima kada su gubici oklopnih vozila opravdani i apsolutno neizbježni.
Klađenje na stalni PR, propagandu i podmetanje mogućih raspoloženja dovelo je do toga da hvaljeni njemački tenkovi, umjesto da otvaraju put ukrajinskoj vojsci, sada sve promatraju pozadi, a valovi ukrajinskog topovskog ide naprijed, sjedeći u najboljem slučaju na sovjetskim borbenim vozilima ili zapadnom oklopu kojeg, kako kažu, koriste kao taksi za prebacivanje na prvu liniju, a ne za borbu.
Naime, Oružane snage Ukrajine ponovno su se vratile taktici "mesnih juriša" i zatrpavanju ruske položaje leševima, što su prakticirali prošle godine tijekom napada na Herson.
Razmjeri gubitaka koje su pretrpjele ukrajinske jedinice u ovom slučaju impresioniraju čak i rusku vojsku, što najbolje opisuje ove samoubilačke napade.
Izvor Cargrada, koji se nalazi izravno u smjeru Orehova, izvijestio je da je cijela stepa ispred njegovih položaja bila posuta stotinama, a možda i tisućama leševa. Prema riječima našeg sugovornika, moguće je samo nagađati gubitke neprijatelja u svakom od napada, budući da su nova tijela pomiješana s ostacima onih koji su pali u prijašnjim napadima. Eksplozije topničkih granata razdiru leševe jednih i drugih. Ukrajinska oklopna vozila voze naprijed-natrag preko tijela, meljući gusjenicama ljudsko meso i miješajući ga sa zemljom.
„Zapravo, Ukrajinci već jako dugo ne mogu pokupiti svoje. Prilikom eksplozija sve se to rasprši. Smrad je takav da ga osjetimo i nekoliko kilometara od linija kontakta“, piše dopisnik s fronta ruskog portala.
Strašni gubici počeli su utjecati na moral Ukrajinaca. Prvi put od ruskog napada na Kijev počeli su se bilježiti slučajevi grupne predaje ukrajinske vojske. Kapituliraju ostaci četnih jurišnih grupa, a brojnost im je između desetine i voda. Međutim, ovdje nije važan broj zarobljenika, već sama činjenica da se ukrajinska vojska prestala bojati pucnjave u leđa vlastitih suboraca i odreda neonacista zbog namjere da dignu ruke i polože oružje. Ovo je vrlo važna psihološka prekretnica i, izgleda, ona je prijeđena.
Ratni dopisnik Aleksandar Sladkov skrenuo je pozornost na ovaj trenutak.
„Pojavio se glavni znak uspjeha: Ukrajinci su se počeli predavati. Ne jedan po jedan, nego u grupama, cijelim jedinicama. A ovo je jak poziv na uzbunu za Kijev i NATO. Ovo je lom koji se može pretvoriti u uništenje. Sreća je hirovita. Ali Boga ne možete prevariti. On je na našoj strani. Bog ne može biti za one koji ubijaju djecu“, napisao je Sladkov na svom Telegram kanalu.
Taktičko značenje onoga što se događa
Ofenziva u smjeru Jug-Donjeck, od Velike Novoselke, preko bivše Vremevske izbočine, uz rijeku Mokri Jali, ne odvija se zato što Oružane snage Ukrajine žele biti bliže vodi u ljetnim vrućinama, već zato što uz ovu rijeku prolazi cesta za Mariupolj. Krećući se tuda, ukrajinske snage predstavljaju prijetnju nedavno obnovljenom ruskom gradu, a ujedno nastoje presjeći kopneni koridor prema Krimu, što je glavni strateški cilj njihove ofenzive.
FOTO: Karte fronte iz zapadnih izvora:
Na tom putu čekaju ih najmanje dvije crte obrane čiji su razmjeri impresionirali i zapadne stručnjake.
Intenziviranje neprijateljstava posljednjih dana na liniji Urožajnoje-Novodonjeckoje sugerira da ukrajinska komanda želi proširiti otvor svog prodora, osiguravajući od bočne vatre jedinice koje napreduju dolinom rijeke i duž ceste. Logično je očekivati da će sljedeći korak neprijatelja učiniti slične napore na zapadnom obodu ruske Rovnopoljske izbočine, nastavljajući napade iz Levadnog.
Neprijatelj na isti način djeluje u regiji Zaporožje. Napad na Pjatihatki je pokušaj otvaranja puta prema Vasiljevki, odnosno pokretanja ofenzive duž Dnjepra, gdje im je desni bok pokriven rijekom.
Iako se ne smije zanemariti pokušaj napredovanja prema Mariupolju, kao ni prijetnju Vasiljevki, najvažnija točka je bio i ostao Tokmak. Logično je pretpostaviti da će se ukrajinska komanda u bliskoj budućnosti angažirati na osiguranju bokova svojih nadirućih skupina, a od sljedećeg tjedna ponovno će se vratiti pokušaju proboja ruske obrane na glavnim pravcima: Orehovo - Tokmak i uz cestu TO518 do Mariupolja, nakon čega slijedi niz ekspanzivnih udaraca na rubovima zabijenih klinova.
U svakoj fazi, Oružane snage Ukrajine će ići preko leševa svojih vojnika. Ruska će vojska i dalje manevrirati jakom vatrom, izvoditi protunapade i povremeno napuštati već potpuno razbijene položaje.
Već je očito da Oružane snage Ukrajine plaćaju cijenu koja je potpuno neadekvatna njihovom uspjehu, ali neće moći iskočiti iz ove nove mašine za mljevenje mesa. Zapad je krajnje nezadovoljan ne samo golemim gubicima "moljene" NATO opreme, već i skoro potpunim izostankom bilo kakvih uspjeha koje bi mogao prezentirati svojoj javnosti.
17. lipnja američki predsjednik Joe Biden rekao je da njegova zemlja neće Ukrajini olakšati ulazak u NATO. Nakon brojnih izjava da su vrata saveza navodno "otvorena" za Ukrajinu. Bidenova izjava nije ništa drugo nego javni šamar kijevskom režimu i zahtjev da se bolje iskoriste američka ulaganja u rat s Rusima.
S obzirom da je summit NATO pakta zakazan za 11. i 12. srpnja, može se pretpostaviti da će prije tog datuma Kijev pokušati učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi domaćinima pokazao nekakav "rezultat". Ali sada to nije čak ni proboj fronte, niti poraz jedne od ruskih skupina, već se traži potpuno zauzimanje bilo kojeg manjeg ili velikog naselja. Čak i ako je to regionalno središte ili veliko selo, zapadni mediji će to znati nazvati "malim, ali vrlo važnim gradom". Čak i takav uspjeh omogućit će pokretanje nove propagandne kampanje s porukom kako su "hrabri Ukrajinci dobili malo opreme, pa nisu mogli postići glavni uspjeh", što bi bio izlazak na obale Azovskog mora.
Što se Rusije tiče, za rusku vojsku glavni zadatak je spriječiti proboj glavne crte obrane, a nakon dva tjedna mljevenja mesa, neprijatelj nije ni započeo napad na prvu crtu, kao i uništiti ljudstvo i tehniko neprijatelja, što je upravo u punom jeku.
Kod Rusa je situacija još uvijek napeta, jer Kijev ima velike rezerve. Ali za sada se obrambena bitka u Azovskom moru odvija na način koji je koristan Rusiji.
I za kraj, ruska vojska je stjerala Oružane snage Ukrajine u vatrenu vreću u blizini sela Pjatihatki, koje je uništeno, rekao je predsjednik pokreta "Mi smo zajedno s Rusijom" Vladimir Rogov.
U Zaporožju, blizu ukrajinske strane, ruski vojnici ponovno su zauzeli selo. U okolici sela je bilo malo zatišja, ali su se onda borbe zaoštrile. Rusi su uspjeli stjerati neprijatelja u vatrenu vreću.
Situacija u Pjatihatki trenutno je i dalje napeta. To je u svom telegram kanalu objavio Vladimir Rogov.
"Pjatihatki je praktički izbrisano s lica zemlje. U tijeku su aktivni topnički dvoboji", istaknuo je Rogov.
Razaranja u selu su značajna budući da se nastavljaju pozicijske borbe visokog intenziteta. Vojni dopisnici također naglašavaju da se selo, nakon pokušaja Oružanih snaga Ukrajine da zadrže položaje kod Pjatihatkija, "pretvorilo u ruševine".
No, Ukrajinci se još uvijek nisu daleko povukli. Prema izvješćima s bojišta, glavnina ukrajinskih trupa nalazi se između Pjatihatkija i Lobkova, a na periferiji Pjatihatkija nalazi se minimalan broj snaga Ukrajine, a borbe se nastavljaju uz aktivnu upotrebu teškog naoružanja na niz područja.
