Jesmo li mi to zavidni, možda dvolični ili premazani svim mastima? Nezainteresirani za sportske igre na moru, neplivači ili alergični na ribu?
Neinteligentni, duhovno neizgrađeni ili zaostali primitivci? Izgleda da smo sve to, i još puno gori, svi mi koji ne razumijemo što je strast. Još k tome obiteljska. Strast koja život znači.Ministrica graditeljstva i prostornoga uređenja Anka Mrak Taritaš jasno i glasno tvrdi: „Spadam u ljude koji žive za jedrenje. Od 1996. godine naovamo intenzivno živimo jedrenje.“Na stranu što je ta 1996. baš malo čudna, rat taman završio, ljudi unesrećeni, dio Hrvatske porušen, prognanici i izbjeglice ne znaju više gdje su bili prije pet godina, gdje su sada i kojim putem dalje, ali jedna gospođa zna i kao da se priprema baš za posao ministrice. Samo je morala čekati Vladu kojoj će trebati specijalista u jedrenju.
Kao slobodna i bogata građanka ove financijski neslobodne i siromašne države, ministrica ima pravo na svoju strast. Valjda u njoj ima i nešto ljubavi prema skupom hobiju. Zato je ona predsjednica Hrvatskoga jedriličarskoga saveza, suprug član Vijeća za natjecanja, a sin natjecatelj s ostvarenim pravom na nagradu od 50.000 kuna. Otprilike kao otpremnina u nekom škveru nakon 20 godina radnog staža. Sve je u redu, po pravilima i prepuno nesebične ljubavi. Prema sebi. Slične onoj ministra Slavka Linića prema novogodišnjem boravku u Dubaiju. Opet strast za putovanjem. Neka strasti, ona pokreće svijet. Samo što ova naša, hrvatska, pokreće kotač unazad. I nikoga za to nije briga.
Nije ministrica jedina volonterka na naš račun. Zato jako brinemo za psihofizičko zdravlje svih naših političara, posebno ministara, koji odreda tvrde kako izgaraju u foteljama radeći dvadeset sati dnevno. I još stignu volontirati. Bilo bi lijepo čuti da je ministrica rekla kako su joj graditeljstvo i prostorno uređenje životna strast. Shvatili bismo onda zašto pažljivo promatra što se i gdje ruši, određuje novu trasu bagerima, zbraja novac prikupljen od legalizacije i smišlja novo ime za svoje ministarstvo. Ministarstvo rušiteljstva i jedrenja na suhom.
Da je prije nekoliko godina neomiljena Marina Matulović Dropulić izrekla da živi za jedrenje, tadašnja oporba ne bi mjesecima stala s kritikama i ismijavanjem. I bili bi u pravu. Kao što smo danas u pravu svi mi, obični građani ove jadne države, kojima je dosta bahatih, neskromnih i neprincipijelnih političara. Od članova ove Vlade to smo najmanje očekivali, zato i jesu hrvatska Vlada. Ipak oni mogu što i kako hoće. Dok smo mi prisiljeni zaboraviti životne strasti i ljubavi. Kao da ih nikada nismo imali. Posao za koji smo se školovali, dvotjedno plivanje u vodama Jadrana, obilazak izložaba i sajmova knjiga za koje više nemamo novca, druženja u foajeima kazališnih kuća u pauzama predstava, prisustvovanja filmskim promocijama, nedjeljni piknik u obližnjem izletištu. Skromno toliko da, zapravo, političarima nije uopće jasno o čemu zborimo. Kakve su to, tako obične životne radosti, kojima netko od podaničke raje ne bi mogao prisustvovati, samo ako ga tjera strast.
Vjerojatno Anka Mrak Taritaš neće biti u sukobu interesa. Samo i jedino zato što hrvatskim političarima stanovnici Hrvatske nisu interes. U suprotnom, bili bi u stalnom sukobu interesa.
Onda bismo mogli poručiti: slobodno odjedrite, ministrice. I neka vam je dobro more. Građani i dalje ostajeu nasukani na kopnu.
Kao slobodna i bogata građanka ove financijski neslobodne i siromašne države, ministrica ima pravo na svoju strast. Valjda u njoj ima i nešto ljubavi prema skupom hobiju. Zato je ona predsjednica Hrvatskoga jedriličarskoga saveza, suprug član Vijeća za natjecanja, a sin natjecatelj s ostvarenim pravom na nagradu od 50.000 kuna. Otprilike kao otpremnina u nekom škveru nakon 20 godina radnog staža. Sve je u redu, po pravilima i prepuno nesebične ljubavi. Prema sebi. Slične onoj ministra Slavka Linića prema novogodišnjem boravku u Dubaiju. Opet strast za putovanjem. Neka strasti, ona pokreće svijet. Samo što ova naša, hrvatska, pokreće kotač unazad. I nikoga za to nije briga.
Nije ministrica jedina volonterka na naš račun. Zato jako brinemo za psihofizičko zdravlje svih naših političara, posebno ministara, koji odreda tvrde kako izgaraju u foteljama radeći dvadeset sati dnevno. I još stignu volontirati. Bilo bi lijepo čuti da je ministrica rekla kako su joj graditeljstvo i prostorno uređenje životna strast. Shvatili bismo onda zašto pažljivo promatra što se i gdje ruši, određuje novu trasu bagerima, zbraja novac prikupljen od legalizacije i smišlja novo ime za svoje ministarstvo. Ministarstvo rušiteljstva i jedrenja na suhom.
Da je prije nekoliko godina neomiljena Marina Matulović Dropulić izrekla da živi za jedrenje, tadašnja oporba ne bi mjesecima stala s kritikama i ismijavanjem. I bili bi u pravu. Kao što smo danas u pravu svi mi, obični građani ove jadne države, kojima je dosta bahatih, neskromnih i neprincipijelnih političara. Od članova ove Vlade to smo najmanje očekivali, zato i jesu hrvatska Vlada. Ipak oni mogu što i kako hoće. Dok smo mi prisiljeni zaboraviti životne strasti i ljubavi. Kao da ih nikada nismo imali. Posao za koji smo se školovali, dvotjedno plivanje u vodama Jadrana, obilazak izložaba i sajmova knjiga za koje više nemamo novca, druženja u foajeima kazališnih kuća u pauzama predstava, prisustvovanja filmskim promocijama, nedjeljni piknik u obližnjem izletištu. Skromno toliko da, zapravo, političarima nije uopće jasno o čemu zborimo. Kakve su to, tako obične životne radosti, kojima netko od podaničke raje ne bi mogao prisustvovati, samo ako ga tjera strast.
Vjerojatno Anka Mrak Taritaš neće biti u sukobu interesa. Samo i jedino zato što hrvatskim političarima stanovnici Hrvatske nisu interes. U suprotnom, bili bi u stalnom sukobu interesa.
Onda bismo mogli poručiti: slobodno odjedrite, ministrice. I neka vam je dobro more. Građani i dalje ostajeu nasukani na kopnu.
Izvor: SEEbiz
