Nekidan na TV prikažu prilog o teško ozlijeđenom prolazniku u najstrožem centru Zagreba - prolazu s Trga prema Dolcu, na kojeg je pala štanga sa zgrade stradale u potresu, i da i nakon godinu dana od potresa sve stoji i ne obnavlja se, žale se ljudi u prikazanom prilogu, pokazuju pukotine i plaču u kameru, a da je i ono što je rađeno u sanaciji odrađeno katastrofalno loše. Čim puhne vjetar, prolaznicima po centru grada može pasti fasada na glavu, mafijaškog gradonačelnika više nema, love isto nema, zamjenica nešto laprda u mikrofon. I sada se logično nameće pitanje normalnom čovjeku gledajući grad uništen potresom, a mnogi potresi su bili i Zagreb se uvijek iznova i brzo obnovio, hoće li ova mafija ikada obnoviti Zagreb kao što su ga prije obnavljali, i hoće li se i dalje novcima hrvatskih građana a hadezeovim interesima i ugovorima s Vatikanom kojima si je kupio zagovor i glasove klera i vlast u Hrvatskoj, financirati prebogati Vatikan, a Zagreb propadati pod mafijom i mafijašem koji se pred izbore hvali da ne zna ćirilićno pismo, ali se pretpostavlja da savršeno zna krasti jer jedino za to su obučeni, izgleda. Kako su samo jadni ti građani i te stanarke i kumice sa cvijećem i te fasade i krasni i lijepi Zagreb u tom prilogu, skupa s tim funkcionalnim laprdalom kojem nitko više ne vjeruje niti riječ, jer dosta su laprdali dok su krali 30 godina.
Ako je ulica odraz svakodnevnice i vizualno-komunikacijska informacija promatraču o stanju u nekom društvu i državi, onda se iz tog priloga može iščitati da nikada nije bilo nesretnije i po građane pogubnije i lošije uprave od današnjih vladajućih struktura koje su, čini se, sve što znaju i umiju pokazale odmah na početku svoje vladavine općom pljačkom i „pretvorbom“, i na tom kursu i nivou ostale do danas. Odgovarati za nesreću prolaznika neće nitko jer vlastodršci umreženo preko svojih ortačkih i rodbinskih firmi troše i peru javni novac putem takozvanih javnih nabava čiji je output katastrofalno loše izvršen javni rad i obogaćivanje krimosa u udruženom pothvatu pranja javnog novca, i za propuste i nesreće građana krivi su svi, pa nije nitko. Može li hobotnica tražiti odgovornost vlastitog kraka za loš rad i posljedice? Građani se jedino mogu moliti da ne puše vjetar kad krimosi obnavljaju gradove i štange padaju po ulicama od njihovih obnova i radova. U emitiranom prilogu s nekadašnjeg trga svih trgova, a danas jadu i bijedi, evidentniji su nego ikada razmjeri nesposobnosti prosjaka i sinova da s perspektivom svog zavičajnog kamena u glavi stvore prosperitetan grad, ulice, građane, civilizaciju, kulturu, umjetnost, autore i kantautore kakvi su u Zagrebu postojali nekada, prije nego su uzeli vlast, i koji samovoljnim ugovorom s Vatikanom financiraju bogati talijanski Vatikan, kako bi provincijski i zagrebački kampaneli zvonjavom zaglušili alarme u našem mozgu da je mafija najgore što se desilo ljudima u povijesti Zagreba i domovine, njega danas porušenog, nje iseljene.
