„Šanse da odete u trgovinu po štrucu kruha i izađete samo s kruhom su tri milijarde prema jedan.“
Izlazeći iz Kauflanda s nakrcanim kolicima nakon što sam ušla kupiti samo kruh i mlijeko, po tisućiti put sam se složila s tom davno pročitanom izrekom neke Erme Bombeck, nisam surfala saznati o Ermi nešto više, i ovo mi je dovoljno za zaključiti kako je zasigurno riječ o mudroj i iskusnoj ženi. S nostalgijom se prisjetih malih gradskih i kvartovskih dućana iz prošlosti po sistemu kupac, pult, prodavač, i iza prodavača roba. Kažeš što trebaš i sve dobiješ na dlan, još i prozboriš koju ljubaznu s prodavačem ili prodavačicom i zadovoljno odeš kući iz tih malih dućana s ljudskim licem kakvi su nekada bili i svi nestali u kugi zvanoj tranzicija. Začudno, dok su kod nas poharani i nestali bez traga, vani ih još ima i još postoje, i s čežnjom ih gledam u obiteljskim filmovima i dramama, te male oaze kontaktne kupnje, iz ruke u ruku i par riječi o proizvodu, životu, djeci i vremenu.
Fokusirajući se na psihološki aspekt Ermine teze, odjednom mi sine zašto su imperijalističke sluge a domaći vlastodršci tranzicijom iz socijalizma na barbarizam sistematski uništili sve male humane dućane i instalirali u središta gradova konkurentske ružne strane robne hangare sa strateški raspoređenom i nagomilanom robom u ulozi podražaja na kupnju, i uveli kartice umjesto nekadašnje gotovine. Podražen i namamljen mozak kao drogiran kupuje makar nema novaca i ide u dug „peglajući“ plastificiranog lihvara, bankarskog eksponenta iz torbice ili džepića. Profitiraju banke, strani kapitalisti i parazitski organizmi (političari, kler, megabirokracija i drugi paraziti) organizirani na akcizama i pdv-ovima, odnosno na trošenju i potrošnji, prestanak trošenja znači smrt parazitskih nakupina, zato je važno poticati i stimulirati na kupnju. Prosječni zomboidni kupac laganini propada trošeći više nego ima. To je s malim dućanom i gotovinom bilo skoro pa nezamislivo, i paradoksalno, ljudi su trošili manje a imali su više.
„Odluke o nacionalnoj ekonomskoj politici donose se (sada) izvan zemlje i za korist drugih. Nacionalna ekonomija je “iskrivljena” jer njen pravac diktiraju vanjske potrebe, a ne njena autohtona logika. Nacionalna inicijativa je ugušena često do stupnja “industrijskog infanticida” - to jest, domaći industrijski razvoj je zaustavljen u interesu strane inicijative, koja dominira nacionalnom privredom. Napokon, autohotono stanovništvo je pauperizirano, uz izuzetak takozvane comprador klase - lokalnih grupa koje postaju zastupnicima strane inicijative.“ L. Berger
Nismo ni znali da su uništavajući male dućane uništili i nas, mameći nas i upotrebljavajući nas u osobne svrhe, s ispeglanim karticama, minusima i minimalcima, prezadužene i prodane u dužničko ropstvo još generacijama iza nas, za njihove luksuze i kredite, nerad i parazitiranje, bez povratka natrag u sigurno i humano, u one male obiteljske domaće dućane nestale u lopovskom stampedu i primjenjenoj psihologiji kapitalističkog iskustva stranih nalogodavaca i korporacija koji nam zajedno s domaćim vazalima strateški uvaljuju prodajnim strategijama i subliminalnim porukama sve skuplje robno i ideološko smeće.
