Umjesto da razliku u temperaturi između svijeta rada i svijeta kapitala smanjuju automatikom nepristranog termoregulatora, oni raspiruju vatre razlika i napetosti; umjesto da provociraju grmljavinu rasprave o promjeni postojećeg koja stvara čisti zrak, oni birokratiziranjem društvenih odnosa uništavaju ventilatore bez koji zrak postaje ustajao. Umjesto da kola iz blata uzvlače anticipatori dolazećeg, na sceni su priučeni kotlokrpe realnosti, loncokrpe nasuprot izumiteljima i pronalazačima.
Opći dojam isuviše je jak da ne bi bio blizu istine. Nije se više od 400 članova županijskog SDP-a koji su u drugom izbornom krugu glasali za Tomislava Opačka, opedjeljivalo samo ZA njega, uspješnog poduzetnika i kandidata za šefa županijske organizacije koji ima srce i probitačnost, ali koji ne poznaje osnove političkih kategorija, a da demokratsku proceduru i ne spominjemo, i kojemu je riječ „kultura“ provokacija da se maši za bager kojim bi poravnao sve te trice i kučine, nego je većina njih svoj glas usmjerila PROTIV bahatog Tihomira Jakovine, najuočljivijeg po tome što je bio uporno bešćutni pregovarač sa slavonskiim seljacima koji su i lukavi i počesto uskogrudni, ali i očajni, jer su shvatili što se iza brda europizacije i jakovinštine valja. Opredijelili su se masovno esdepeovci protiv Jakovininog nepopustljivog stava i karaktera koji za sebe govori MI, protiv ministra koji je članove svoje stranke razočarao političkom pokondirenošću i brutalnim, uvredljivim udaljavanjem od svega što ih je povezivalo. Jakovina je umalo postao sinonim za rijetku bolest na ovim patrijalhalno-palanačko-političkim prostorima: gubitništvo u sredini koja te prethodno energično i odano izbacila u orbitu političkih zvijezda. U psihologiji gomile dominantan je princip neizvjesnosti odnosno kod gomile uvjerenja nisu uklesana u kamenu. Izbori u SDP-u brodsko-posavske županije to potvrđuju.
Mentalna zaraza kao posljedica sugestibilnosti pojedinca situiranog u gomili, njegova opčinjenost veličinom i snagom broja, žrtvovanje vlastitih ciljeva za volju kolektivnih zbog dobivanja osjećaja nesavladive snage koja mu omogućuje da se preda nagonima – psihološko-biološki su korijeni trajućeg projekta njegovog iskorištavanja. Treba samo ponuditi vodu mutnih obećanja, napoj od sitnih koristi i politički valov u obliku političkog cirkusa, dodati na pozornicu estradne pelivane, obećati kruha i igara, uprti prstom u Drugoga kao uzroka svih zala i odmah će se okupiti mnoštvo, stotine, tisuće koje će u naeletriziranoj vrevi zaboraviti na kočnice koje koriste kad su sami i hladne glave.
Okupljanje usamljene gomile (pa i oko glasačkih kutija) idealna je situacija za izazivanje srsi i drhtaja, gotovo nevidljivog njihanja u malim amplitudama koje udaljeno oko vidi kao svečanu ukočenost, poslušni stav „mirno“ . Tko to domaću gomilu, uz ratoborne ritmove doboša, pravi mečkom što poslušno igra, s brnjicom u nosu i na kratkom lancu? U suvremenom društvu političke stranke su najveći rezonatori izazivanja drhtavice gomile, političke stranke od glasača prave pokorne medvjede. To su majstori koji prodaju politički pastiš napravljen u vlastitim radionicama, bučne neznalice, narcisoidne kreature, ljudi bez riječi i obraza, monstruozni politički križanci nastali u nekontroliranim uvjetima politikantskih laboratorija, kulturno nepokretni, zakopani u prakticiranju tradicionalnog, proizvođači i naratori aktivnih mitova, prostaci ružnih gesta, udvorice, virusi društvenih bolesti, kontaminatori ljudske čistoće i težnje za srećom, eksploatatori društvene vitalnosti i energije koju emitiraju ljudske egzistencije.
Umjesto da razliku u temperaturi između svijeta rada i svijeta kapitala smanjuju automatikom nepristranog termoregulatora, oni raspiruju vatre razlika i napetosti; umjesto da su u mraku krize svijeće, oni su svijećnjaci za neupaljene svijeće; umjesto da su na čelu političke zajednice pjesnici budućnosti, imamo recitatore i guslare epske prošlosti; umjesto da su vodeći političari lajdenske boce koje skupljaju nacionalnu energiju, sudbinu države kroje pijano rastrošni potrošači zaliha energije i akceleratori entropije; umjesto da su pouzdani, kvalificirani simptomatolozi društvenih poremećenosti, oni su groteskni urbani vračevi; umjesto da kompetentno usmjeravaju oceansku snagu naroda, oni je stješnjavaju u blatno korito svojih uskogrudnih interesa; umjesto da prednost imaju oni koji hoće kapitalizirati autentičnu snagu poticajnih infranacionalnih težnji, dominirajući centrumaši čine sve da ih delegitimiziraju i politički kastriraju; umjesto da provociraju grmljavinu rasprave o promjeni postojećeg koja stvara čisti zrak, oni birokratiziranjem društvenih odnosa uništavaju ventilatore bez koji zrak postaje ustajao; umjesto da kola iz blata uzvlače anticipatori dolazećeg, na sceni su priučeni kotlokrpe realnosti, loncekrpe nasuprot izumiteljima i pronalazačima. O bratiji koja na tzv. lokalnoj razini upravlja sudbinom gomile, iznešene tvrdnje mogu se samo potencirati. Naime, neznanje elementarnih ekonomskih kategorija, nedoraslost u davanju konkretnih rješenja, radna neefikasnost, nikakav utjecaj na smanjenje nezaposlenosti i rastuću pauperizaciju stanovništa, nezalaganje za siguran razvoj, brkanje prioriteta, otvoreno obmanjivanje onih koji su im „poklonili“ svoj glas – brodsko-posavsku političku odnosno stranačku elitu čini predmetom posebnog ruganja i prezira. Ponavljam, izbori za čelno mjesto u SDP-a Brodsko-posavske županije koji nisu donijeli ni kubični centimetar čistog zraka- to samo potvrđuju.
Opći dojam isuviše je jak da ne bi bio blizu istine. Nije se više od 400 članova županijskog SDP-a koji su u drugom izbornom krugu glasali za Tomislava Opačka, opedjeljivalo samo ZA njega, uspješnog poduzetnika i kandidata za šefa županijske organizacije koji ima srce i probitačnost, ali koji ne poznaje osnove političkih kategorija, a da demokratsku proceduru i ne spominjemo, i kojemu je riječ „kultura“ provokacija da se maši za bager kojim bi poravnao sve te trice i kučine, nego je većina njih svoj glas usmjerila PROTIV bahatog Tihomira Jakovine, najuočljivijeg po tome što je bio uporno bešćutni pregovarač sa slavonskiim seljacima koji su i lukavi i počesto uskogrudni, ali i očajni, jer su shvatili što se iza brda europizacije i jakovinštine valja. Opredijelili su se masovno esdepeovci protiv Jakovininog nepopustljivog stava i karaktera koji za sebe govori MI, protiv ministra koji je članove svoje stranke razočarao političkom pokondirenošću i brutalnim, uvredljivim udaljavanjem od svega što ih je povezivalo. Jakovina je umalo postao sinonim za rijetku bolest na ovim patrijalhalno-palanačko-političkim prostorima: gubitništvo u sredini koja te prethodno energično i odano izbacila u orbitu političkih zvijezda. U psihologiji gomile dominantan je princip neizvjesnosti odnosno kod gomile uvjerenja nisu uklesana u kamenu. Izbori u SDP-u brodsko-posavske županije to potvrđuju.
Mentalna zaraza kao posljedica sugestibilnosti pojedinca situiranog u gomili, njegova opčinjenost veličinom i snagom broja, žrtvovanje vlastitih ciljeva za volju kolektivnih zbog dobivanja osjećaja nesavladive snage koja mu omogućuje da se preda nagonima – psihološko-biološki su korijeni trajućeg projekta njegovog iskorištavanja. Treba samo ponuditi vodu mutnih obećanja, napoj od sitnih koristi i politički valov u obliku političkog cirkusa, dodati na pozornicu estradne pelivane, obećati kruha i igara, uprti prstom u Drugoga kao uzroka svih zala i odmah će se okupiti mnoštvo, stotine, tisuće koje će u naeletriziranoj vrevi zaboraviti na kočnice koje koriste kad su sami i hladne glave.
Okupljanje usamljene gomile (pa i oko glasačkih kutija) idealna je situacija za izazivanje srsi i drhtaja, gotovo nevidljivog njihanja u malim amplitudama koje udaljeno oko vidi kao svečanu ukočenost, poslušni stav „mirno“ . Tko to domaću gomilu, uz ratoborne ritmove doboša, pravi mečkom što poslušno igra, s brnjicom u nosu i na kratkom lancu? U suvremenom društvu političke stranke su najveći rezonatori izazivanja drhtavice gomile, političke stranke od glasača prave pokorne medvjede. To su majstori koji prodaju politički pastiš napravljen u vlastitim radionicama, bučne neznalice, narcisoidne kreature, ljudi bez riječi i obraza, monstruozni politički križanci nastali u nekontroliranim uvjetima politikantskih laboratorija, kulturno nepokretni, zakopani u prakticiranju tradicionalnog, proizvođači i naratori aktivnih mitova, prostaci ružnih gesta, udvorice, virusi društvenih bolesti, kontaminatori ljudske čistoće i težnje za srećom, eksploatatori društvene vitalnosti i energije koju emitiraju ljudske egzistencije.
Umjesto da razliku u temperaturi između svijeta rada i svijeta kapitala smanjuju automatikom nepristranog termoregulatora, oni raspiruju vatre razlika i napetosti; umjesto da su u mraku krize svijeće, oni su svijećnjaci za neupaljene svijeće; umjesto da su na čelu političke zajednice pjesnici budućnosti, imamo recitatore i guslare epske prošlosti; umjesto da su vodeći političari lajdenske boce koje skupljaju nacionalnu energiju, sudbinu države kroje pijano rastrošni potrošači zaliha energije i akceleratori entropije; umjesto da su pouzdani, kvalificirani simptomatolozi društvenih poremećenosti, oni su groteskni urbani vračevi; umjesto da kompetentno usmjeravaju oceansku snagu naroda, oni je stješnjavaju u blatno korito svojih uskogrudnih interesa; umjesto da prednost imaju oni koji hoće kapitalizirati autentičnu snagu poticajnih infranacionalnih težnji, dominirajući centrumaši čine sve da ih delegitimiziraju i politički kastriraju; umjesto da provociraju grmljavinu rasprave o promjeni postojećeg koja stvara čisti zrak, oni birokratiziranjem društvenih odnosa uništavaju ventilatore bez koji zrak postaje ustajao; umjesto da kola iz blata uzvlače anticipatori dolazećeg, na sceni su priučeni kotlokrpe realnosti, loncekrpe nasuprot izumiteljima i pronalazačima. O bratiji koja na tzv. lokalnoj razini upravlja sudbinom gomile, iznešene tvrdnje mogu se samo potencirati. Naime, neznanje elementarnih ekonomskih kategorija, nedoraslost u davanju konkretnih rješenja, radna neefikasnost, nikakav utjecaj na smanjenje nezaposlenosti i rastuću pauperizaciju stanovništa, nezalaganje za siguran razvoj, brkanje prioriteta, otvoreno obmanjivanje onih koji su im „poklonili“ svoj glas – brodsko-posavsku političku odnosno stranačku elitu čini predmetom posebnog ruganja i prezira. Ponavljam, izbori za čelno mjesto u SDP-a Brodsko-posavske županije koji nisu donijeli ni kubični centimetar čistog zraka- to samo potvrđuju.
