Još jedna proslava Dana ustanka u Srbu, nekada obilježavanog kao Dan ustanka naroda Hrvatske, održana je pod policijskom prismotrom. „Država se od prvih dana u najmanju ruku blagonaklono odnosi prema nastojanjima poklonika ustaške odnosno nacističke ideologije da provuku kroz blato pobjednike u Drugom svjetskom ratu i da se iz pobjednika pretvore u gubitnike. To ne možemo prihvatiti“, rekao je Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH.
U subotu 27. srpnja proslavljena je 83. godišnjica ustanka u Srbu, u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj slavljenog kao Dan ustanka naroda Hrvatske. Policijska provjera na dvadesetak minuta od ulaska u selo i na desetke pripadnika policijskih snaga (koje su događaj iz sigurnosnih razloga i snimale), potrebni su da bi u Srb došlo nekoliko stotina ljudi, koliko, u najboljem slučaju, stalnih žitelja danas broji općina Srb.
U vrijeme ustanka, unutar samo nekoliko mjeseci postojanja nacističkog satelita, ustaške su vlasti već organizirale logorski sistem Gospić-Velebit-Pag u kojemu je do srpnja 1941. pobijeno na tisuće ljudi. Žrtve su bile uglavnom Srbi kojih je na prostoru NDH bilo gotovo dva milijuna. Komemoracija, dakle, obilježava godišnjicu dana kada je okolno stanovništvo odlučno odbilo podijeliti sudbinu Srba iz Like, Korduna, Banije i ostalih dijelova NDH, nastradalih u Luburićevim čistkama u danima i tjednima koji su prethodili ustanku.
Nasuprot tome, u posljednjim desetljećima prevladava interpretacija preuzeta iz ustaških narativa prema kojima se ovdje radi o krvoločnom srbočetničkom ustanku protiv hrvatskoga naroda i svega što je hrvatsko. Koordinirani ustanci u okolici ličkog Donjeg Lapca i bosanskog Drvara desili su se kao autentična negacija svega ustaškog, svega fašističkog, i to pod organizacijom lokalnih komunista, a ne u dogovoru četnika s partizanima i Talijanima, kako se to pokušava lažno prikazati u marginalno desnim interpretacijama.
Godinama na prilazu komemoraciji u Srbu vlada nelagodna atmosfera potpirena intervencijama ekipe okupljene oko Dražena Keleminca iz A-HSP-a, uz prešutnu podršku visoke hrvatske politike. Koliko smo zabilježili, na komemoraciji prošle subote izgreda nije bilo. Ovogodišnje antifašističko slavlje održano je u policijskom vakuumu, danima nakon što je dubrovački gradonačelnik Mate Franković, uz oduševljenje ministra branitelja Tome Medveda, nekakav svoj govor dovršio ustaškim pokličima. Taj je primjer žalosne realnosti istaknuo i Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, organizatora događaja uz Srpsko narodno vijeće.
„Ustav Republike Hrvatske nema tko zaštiti“, rekao je Habulin, prozvavši pri tome državno odvjetništvo u kontekstu odsustva reakcije na Frankovićev govor. Većinu je svog govora, održanog ispred spomenika (divljački uništenog nakon Oluje i obnovljenog 2010.) kipara Vanje Radauša, Habulin posvetio povijesnom revizionizmu.
„Država se od prvih dana u najmanju ruku blagonaklono odnosi prema nastojanjima poklonika ustaške odnosno nacističke ideologije da provuku kroz blato pobjednike u Drugom svjetskom ratu i da se iz pobjednika pretvore u gubitnike. To ne možemo prihvatiti. U informiranju i publicistici ne može i ne smije biti mjesta glorificiranju nacifašista i njihovih pomagača“, rekao je Habulin.
„Odbacimo lažna i licemjerna pozivanja na slobodu izražavanja vlastitog mišljenja, jer to je samo magla kojom se želi sakriti ono što se stvarno radi“, rekao je dalje. Ono što Habulin govori predstavlja opća mjesta govora o ustavnim vrednotama što se često može čuti na antifašističkim manifestacijama. Međutim, Habulin je u svome govoru rekao još nekolicinu zanimljivih stvari.
„Ne dovodeći ni na koji način slobodu vjere, treba redefinirati odnos između crkve i države. Crkva nije, ne može i ne smije biti politička snaga, a još se manje smije ponašati kao politička stranka i zloupotrebljavati oltare za odašiljanje političkih naputaka i to vrijedi za sve crkve i vjeroispovijesti“, kazao je Habulin.
Citirano bi trebalo predstavljati minimum zahtjeva onoga što bi u Hrvatskoj trebalo zvati političkom ljevicom, od koje po tim važnim svjetonazorskim pitanjima ni glasa čuti nije. Poziv na uistinu laičku državu i sekularno društvo trebao bi biti jedan od temelja političkog programa od kojega politička ljevica u Hrvatskoj bježi glavom bez obzira, kao i od samog spomena ustanka u Srbu, prihvativši prešutno narativ nametnut od filoustaških i nacionalističkih krugova.
Negiranje važnosti antifašističke borbe i ustanaka zbog stradanja etničkih Hrvata na području današnje Hrvatske i rasturene Jugoslavije, narativ je od kojega hrvatski nacionalizam ne odustaje. Tako se negira i građanski rat koji se na području dešavao paralelno s nacističkom i fašističkom okupacijom, od njih dobrim dijelom i potaknut.
Takav je narativ prihvaćen između ostaloga i zbog nesreće koja je od dijela ustanika snašlo hrvatsko i muslimansko življe u ličkim i bosanskohercegovačkim selima. Poznato je da je do odmazde došlo u provali nasilja, dobrim dijelom osvetničkog karaktera, od ustanika čiji je dio izgubio obitelji u danima ustaškog terora koji su ustanku prethodili. Negirati posvjedočene žrtve nastradale u danima ustanka u današnje doba nije odveć mudro. Značilo bi to ponavljati greške jugoslavenske historiografije i tadašnjeg dominantnog narativa. O tome je govorio Boris Milošević, potpredsjednik Srpskog narodnog vijeća.
„Četiri brata Vojina Bakića, uhapšena su samo nakon deset dana od proglašenja NDH. Ti mladi ljudi skončali su svoj život ovdje u Lici. Ubijeni su u logorskom sistemu Gospić-Jadovno-Pag. Što bi nam Vojin Bakić odgovorio?“, rekao je Milošević propitujući danas osporavanu potrebu za ustankom.
Povodom ustaničkih zločina, Milošević je istaknuo da ne treba skrivati zločine: „Niti jedan zločin ne treba i niti se može pravdati. Zločini su pogon mržnje. Ne želimo da se mržnja širi, ali ti zločini ne mogu poreći pravednost i legitimitet potrebe za ustankom.“
I tako, dok svijet ide dalje i dok je nedavno Slovenija uvrstila praksu pjevanja partizanskih pjesama na listu nematerijalne nacionalne baštine, ovdje se takve pjesme pjevaju pod teškom policijskom zaštitom, čak i u dalekim ličkim selima. Ipak, takav impuls ovdje mora doći odozdo, kao što zdušno čini pulski zbor Praksa koji je prisustvovao i ovoj manifestaciji. Njima je pridružena i SKD Prosvjeta, pa se pred Radauševim spomenikom mogla čuti Kaštelanova Oj Mosore, Mosore, Nazorova Mitraljeza, partizanska inačica Marjane, Marjane i druge. Iz SKD Prosvjeta Pododbora Krnjak zaplesali su Igru iz Užica. Nezamisliv repertoar bez potpore teške policijske prismotre i zaštite.
