Azilantski pakt razdora

Europska je komisija upravo predstavila svoj novi projekt - stari je propali slučaj koji je izazvao nesuglasije među državama članicama Unije i vidno podijelio Europu - učinkovitog rješavanja tzv. izbjegličke/migrantske krize pod pretencioznim nazivom Pakt o migracijama i azilu. Sudeći po prvim ozbiljnijim reagiranjima sociologa i stručnjaka koji se praktično, "terenski" dugo bave uzrocima, stanjem i posljedicama suvremenih migracija - po UN-ovim podacima, trenutno je cca 75 milijuna ljudi na nogama, legalno i ilegalno na putu u "bolji život" - recepcija novog projekta Ursule von der Leyen bit će na (pre)ozbiljnoj kušnji jer ne zadire u srž problema niti se bavi njihovim uzrocima. Pokušava birokratsko-tehnokratski oktroirati urbi et orbi kabinetske mjere kakve će jamačno opstruirati dio vlada zemalja članica Unije, osobito one iz V-4 (tzv. Višegradska skupina: Mađarska, Češka, Slovačka i Poljska), gdje drčno, oporbeno solira rigidan mađarski premijer Viktor Orbán.

Apriorno je Pakt o migracijama i azilu Ursule von der Leyen neprihvatljiv daleko najvećem broju izbjeglica/migranata koje ne zanima ništa drugo do li - po svaku cijenu, čak rizikujući vlastite i živote svojih najbližih - doći na odredište: četiri-pet najbogatijih i životnim standardom najpotentnijih zemalja Starog kontinenta. Odreda bivših velekolonijalnih sila čije blago i standardizirane životne blagodati najvećim dijelom sadrže prepoznatljiv made in podrijetla iz izbjeglički/migrantski sada emitivnih zemalja/dijelova svijeta i čija velekolonijalna/postvelekolonijalna (su)krivnja čini bitan, ako ne i presudan sastojak životne nevolje armija ljudi na neizvjesnom putu u "bolji život" u Uniji. U Njemačkoj, Francuskoj, Švedskoj, Velikoj Britaniji... Koje su dosad tuđim nježnikom - talijanskim, grčkim, hrvatskim, turskim, etc. na morskoj/kopnenoj međi Unije - je li, gloginje mlatili.

I, da najprije pometemo pred svojim vratima, "prijateljski" tapšali po ramenima protuizbjeglički/protumigrantski iznimno pouzdane, poslušne i poduzetne hrvatske proeuropejce premijera Andreja Plenkovića i desnu mu policijsku ruku Davora Božinovića. Čak i tada kad je sav humanistički svijet brujao o neljudskom ponašanju hrvatske policije na granici s BiH, kada su tzv. mainstream mediji objavljivali svjedočenja, fotografije, video-zapise i apele pretučenih ljudi, propucane djece i odraslih, priloge o uništavanju privatne imovine, pljački i konc-logorskom postupanju čak i sa ženama i malom djecom izbjeglica/migranata...

Neviđeno licemjerje te tzv. uljuđene, uređene, civilizirane Europe - koja ne želi čuti vapaje i nesreću unesrećenih ljudi čijim su domovinama donedavno bili formalni gospodari - dnevno se, godinama unatrag, može iščitavati u kampovima i improviziranim prihvatilištima u Turskoj (cca tri milijuna ljudi u šatorima), u krajnje neljudskim punktovima u Grčkoj i Italiji... Nije rješenje - nakon, je li, beskonačnih obećanja ludom radovanja - mašiti se u Bruxellesu za novčanik, pa cunuti crkavicu (Tursku se zavlačilo s obećane tri milijarde eura dok nije počela puštati u EU dio od tri milijuna ljudi iz kampova) ili poslati Frontex vozikati se Sredozemljem, a istodobno iz sveg političkoga glasa laprdati o solidarnosti, humanosti, civiliziranosti, ljudskim pravima. I zemlje na granicama Unije, među kojima je i Bijedna Naša kojoj Unija ne pušta u tzv. schengensku zonu jer nije ispunila političke uvjete (korupcija, etc.) u ime lažne solidarnosti gurati tući se s izbjeglicama/migrantima u oktogonu reinkarniranog Antemurale Christianitatis.

Otkako je bivša (prva) njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen, majka sedmero djece, preuzela voditi Europsku komisiju i okružila se povjerenicima - među kojima je s izmišljenim resorom demokracije i demografije imovinski kompromitirana hrvatska uzdanica Dubravka Šuica (HDZ) - rad tzv. europske vlade vidno se birokratizirao. Reklo bi se, "odnarodio", unatoč bučno proklamiranoj populističkoj orijentaciji na zeleno/samoodrživo kao šansu za budućnost. Što jest u općem interesu i među Europljanima nedovoljno osviješteno budući da megakorporativni kapitalizam ne mari za taj smjer. Osim na riječima: vidi kako gazde megakorporativnog kapitalizma svake godine u švicarskom zimovalištu Davosu zamišljaju tzv. novi svjetski poredak. Je li, među inim, bez remetilačkog čimbenika sve dramatičnijih socijalnih i ekonomskih razlika (prebogati Sjever i presiromašan Jug, što je i trasa aktualnih migracija) proizašlih iz nekontroliranog rasta stanovništva sa nešto manje od 7,5 milijardâ ljudi sada na cca 10 milijardâ 2050. godine.

Novim se europskim paktom predviđa brže/učinkovitije vraćanje kući tzv. nezakonitih migranata koje policija pohvata na putu "u Njemačku", jače kontrole na vanjskim granicama EU-a i znatno brži postupak u rješavanju zahtjeva za azilom. Pakt o migracijama i azilu, kazala je državna tajnica za europske i međunarodne poslove Terezija Gras u emisiji Hrvatskoga radija "U mreži Prvog", trebao je biti objavljen u ožujku, ali ga je odgodila pandemija bolesti SARS-CoV-2, što je i razlogom da je službeni Zagreb naprasno zašutio o dotad zaredalim policijskim skandalima maltretiranja izbjeglica/migranata na granici s BiH. Dokument sadrži pet zakonodavnih akata koje bi države članice EU-a trebale prihvatiti čim prije. Hoće li? Tko zna, je li - krhko je znanje. Riječ je o uredbi, tvrdi Gras, "koja definira uvjete povratka, kvalifikacije prihvata i onda preseljenje migranata. Kao i uredba koja će definirati šire područje agencije za azil. Pakt donosi kao novinu odustanak od Dublinske uredbe (određuje kriterije i mjerila države EU-a odgovorne za razmatranje zahtjeva za azilom, op. a.) i ono oko čega se vodio veliki prijepor i rasprave u protekle tri godine u Vijeću EU-a. Ticalo se odgovornosti prve države ulaska koja je trebala biti jedina odgovorna za razmatranje zahtjeva za azilom i azilant je, ako je njemu ta država odobrila takvo pravo, trebao u njoj ostati".

Unija tzv. prve brzine - gdje se izbjeglice/migranti jedino žele trajno skrasiti s obitelji, a nikako u zemljama prvog ulaska (Grčkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Hrvatskoj, Mađarskoj..., čak ni u Italiji, Španjolskoj i Malti - nije bila na visini moralnog zadatka. Zemlje prvog ulaska, osim, je li, Italije, Španjolske i Malte uglavnom su zemlje tzv. treće i niže brzine, na rubu siromaštva, s korupcijskim metastazama i politički nestabilne, pa ih izbjeglički/migrantski mlinski kamen o vratu vuče na samo dno. Je li, u svakom smislu. Države V-4 otvoreno se suprotstavljaju birokraciji u Bruxellesu i ne žele imati nikakve veze s politikom koja bi im nametala bilo kakve ozbiljnije obaveze prema izbjegluicama/migrantima, pa... Sad će ih se u sklopu projektiranih mjera Ursule von der Leyen pokušati omekšati mrkvom sorte 10.000 eura participacije po zbrinutom azilantu. Što će jamačno opet prvi ismijati Viktor Orbán.

Pih, 10.000 eura. Sudeći po Orbánovu ksenofobnom promišljanju, rado će platiti 10.000 eura po azilantu Ursuli von der Leyen neka ih zbrine u svojoj zemlji ili gdje god želi na Starom kontinentu. Može i preko Velike bare, ako se umili drčnom Twitterašu. Orbán neće imati ništa protiv. Nije on kao hrvatski mu europejski pokoran kolega Andrej Plenković humana lika i meka srca - koji ne vjeruje subverzivnim "objedama" kako hrvatska policija prijatelja mu Božinovića puca, premlaćuje, pljačka i zatvara ljude na putu "u Njemačku" - pa će zbrinuti 12 djevojčica iz izgorjelog kampa u Grčkoj. Baš kako je Von der Leyen preporučila svima u EU-obitelji. Ipak, hunanost i solidarnost HDZ-ove državne vlasti Andreja Plenkovića nije vrijedna pozitivnog spomena u usporedbi s postupcima SDP-ove vlasti iz rujna 2015. kad je blizu milijun izbjeglica/migranata s tzv. balkanske rute prošlo Hrvatskom bez ijednog incidenta, zbrinuti zdravstveno, odjećom, obućom, hranom i pićem...

Video zapisi i fotografije hrvatskih policajaca koji nose malu djecu na rukama obišle su svijet. Brojni su volonteri i humanitarci dignuti na noge, udruge, cijeli sustav je bio angažiran pomoći nesretnim ljudima koji imaju pravo na bolji život, a na mjestima njihove nesreće, gdje su ih ratno zlo ili multikorporativna kapitalistička grabež u sprezi s korumpiranim vlastima potjerali iz vlastitih domova - nitko im odgovoran na Zapadu nije došao pomoći. Ali jest pobrzao dovlačiti žilet-žicu, čelična vrata, policijske kornjače, batinaše, pendreke, duge i kratke cijevi na granice tzv. boljeg života. Jer, Zapad grabežno/bezosjećano i u domovinama tih nesretnika s puta "u Njemačku" i na njihovoj golgoti dugoj desetke tisuća kilometara istom grubošću prakticira starolatinsku "quo licet Iovi, non licet bovi" (što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu). Nešto pak sofisticiranije, ali jednako nečovječno, Paktom o migracijama i azilu te se ljude odasvud s Juga tretira kao - volove. Dok su bili tegleća marva na selu. Kao stoku kojoj je mjesto u zabranu, gdje je Jupiteru dopušteno ubijati ju, batinati i izgladnjivati do mile volje? Usudi se, majke ti, pisnuti protiv! Ode glava.

Tri godine se raspravljalo o tomu koliko je dugo država ulaska dužna skrbiti za izbjeglicu/migranta kojemu je priznata međunarodna zaštita jer je tima na vanjskim granicama Unije navaljen prevelik teret. Stoga se i žmirilo na negativne/neljudske pojave - od policijskog maltretiranja ljudi do iskorištavanja maloljetnika u prihvatnim kampovima, prostitucije, niza kriminalnih radnji, krijumčarenja tih nesretnika za velik novac, etc. - zbog čega je sva Unijina politika kontrole migracija došla u pitanje.

"Te države s jedne strane moraju štititi granice", napominje Gras, "a s druge moraju odrađivati sve procedure koje su povezane s prihvatom tih istih ljudi i na kraju provoditi sâm proces integracije. Mi smo država koja ima iskustva migracijske krize te zato što su Grčka i Italija bile izuzete od primjene Dublinske uredbe postali i prva država ulaska što znači da je Hrvatska za svih 658.000 migranata koji su 2015./2016. godine prešli njezinu granicu trebala razmatrati sve zahtjeve za azilom i sve te ljude de facto prihvatiti u Hrvatskoj. Po principu humanitarnog prihvata, ti migranti su nastavili put dalje i na kraju su im zahtjevi za azilom odobreni u drugim zemljama članicama EU-a." Mađarska se već te 2015. godine bila koc-logorski ogradila žilet-žicom, željeznim vratima i dugim cijevima, ubrzo i Slovenija i Austrija, Njemačka je spustila granične rampe, pa...

Tadašnja predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, nakon jedva pola prve godine mandata, pobrzala je te jeseni 2015. godine u Budimpeštu kukavički opanjkavati Viktoru Orbánu humane postupke koalicijske vlade vlastite zemlje. Koju je vodio premijer i šef SDP-a Zoran Milanović. To neprijateljsko stajalište prema izbjeglicama/migrantima doći će do punog izražaja od konca 2016. godine sinergijom Pantovčaka i Banskih dvora nakon što se u njih premijerski uselio novoizabrani predsjednik HDZ-a Andrej Plenković koji je od prvog dana počeo zdušno odrađivati želje i protuizbjegličke/protumigrantske politike Unijinih zemalja tzv. prve brzine. Kao, Bijedna Naša se mora pridržavati članskih obaveza ma koliko joj to nanosilo materijalnu i moralnu štetu. Sic transit. Tapšanje po ramenu i "prijateljski/partnerski" smiješak majke/oca, je li, iz "obitelji kojoj oduvijek pripadamo" svu su povijest od doseljeničke 795. godine na Balkan uvijek više značili no dobrobit vlastitog plemena. Europa sada mijenja politiku i nema dvojbe da službeni Zagreb opet neće bespogovorno ići uz nogu.

Nema šanse da je državna tajnica za europsku i međunarodnu politiku Terezija Gras i smjela na državnom Hrvatskom radiju reći drugo do li to da je "hrvatsko iskustvo sada ugrađeno u Pakt o migracijama i azilu, gdje se dodatno ističe solidarnost i ravnomjerna podjela odgovornosti". Mo'š mislit' kako će se - ne samo četiri najksenofobnije članice skupine V-4 - dati nagovoriti na "solidarnost i ravnomjernu podjelu odgovornosti". Piši kući, propalo je. Neki u Uniji imaju svoje ja i ne tresu im se gaće pred birokratima u Bruxellesu koji kabinetski rješavaju probleme - uz kiselu vodu, sok, kavu ili čaj, a neki nisu imali svoje ja niti će ga ikad imati jer stalno drže ruku na ručnoj. Eda se ne bi zamjerili i navukli sjenu na vlastite europejske aspiracije što se ciklički ostvaruju po članskom ključu. Plenkovićeva će tzv. stabilna saborska većina jamačno i prije konca ove godine, kada istječe preporučeni rok, prihvatiti Pakt o migracijama i azilu.

Taj dokument birokratsko-tehnokratskog tipa nema izgleda zaživjeti ni zato što - podilazeći upravo skepsi iz tabora V-4 - ima tzv. grešku u materijalu: nudi zemljama članicama EU-a slobodu izbora između triju tipova solidarnosti. Prvi, prihvatiti tražitelje međunarodne zaštite uz novčanu pomoć od 12.000 eura za dijete bez pratnje i 10.000 eura za odraslu osobu. Drugo, asistencija u povratku tih ljudi. Treće, pomoć kapacitetima državama koje su u krizi. Sociologinja Sandra Cvikić iz Instituta Ivo Pilar, kako se očitovala Hrvatskom radiju, drži da će "EU još više pokušavati birokratski i tehnokratski riješiti goruće probleme koji zapravo ljude u pokretu dovode u situaciju da permanentno budu u stanju ljudi u pokretu, gdje će takve populacije početi zapravo živjeti životom u pokretu, što je veliki problem".

Sociologinja Cvikić ne misli da je moguće Paktom Ursule von der Leyen, "zakonodavstvom koje se predlaže u korijenu riješiti problem s kojim se trebamo nositi". Bruxellesova ideja o trijaži izbjeglica/migranata i ukidanju kvota, tvrde i neki drugi analitičari, izazvat će niz novih problema za koje se unaprijed i ne mogu predvidjeti sve negativne posljedice. Austrijski kancelar Sebastian Kurz kazao je u intervjuu AFP-u uoči predstavljanja Pakta o migracijama i azilu kako "raspodjela migranata u Europi neće ići" i da je velika reforma Unijinog sustava azila na staklenim nogama. Neće uspjeti, kao što nije uspjela ni dosadašnja politika kvota. Kurz traži bolju zaštitu vanjskih granica EU-a, učinkovitije suzbijanje krijumčarenja ljudi isvaku vrst pomoći zemljama prvog ulaska. "Ako pojačamo naše napore na europskoj razini", kaže, "očekujem da će i države članice pojačati svoje napore." Na krijesti tog vala, Europska je komisija najavila da će zajedno s grčkim vlasrima uspostaviti "novi prihvatni centar za migrante na otoku Lezbosu", gdje će se, ističe Ursula von der Leyen, "uspostaviti zajednički probni program". U srpnju je podmetnuti požar ostavio i bez platnenog krova nad glavom cca 12.000 izbjeglica/migranata pretrpanog kampa Moria na tom otoku. Iz te skupine stradalnika je i 12 djevojčica što će ih zbrinuti RH. "Moria je bila snažno upozorenje", tvrdi Von der Leyen, "te moramo naći održiva rješenja za migracije."

Paktom za koji i prije no što je predstavljen lideri nekih zemalja članica EU-a tvrde kako je - neprihvatljiv. Nije "održivo rješenje"? Jake podjele i razlike tzv. suverenističkog tipa ostaju. Glasnogovornik mađarske vlade Zoltan Kovacz ističe da "Mađarska premijera Viktora Orbána od početka europske migrantske krize 2015. godine (kada se ogradila žilet-žicom i dugim cijevima na granicama i prema Srbiji koja nije u Uniji i prema RH koji jest u EU, op. a.) ima jasno i nepromijenjeno stajalište o migracijama. Moramo osigurati da vanjske granice EU-a i schengenska zona ostanu savršeno nepropusne". Nisu "savršeno nepropusne", ali - neka mu bude. Činjenica jest da je za debaklu bruxelleske politike kvota za relokaciju izbjeglica/migranata uvelike kumovala upravo Mađarska koja se sada protivi i Paktu o migracijama i azilu.

Uz bok su joj Austrija i Slovenija, pa cijela priča baš i ne miriše na dobro. Osim, pita li se Ursulu von der Leyen i prijatelja joj Plenkovića, navodno najzaslužnijeg što je baš ta njemačka demokršćanka i štićenica moćne Angele Merkel dobila poziciju Luksemburžanina Jean-Claude Junckera. Iz vrha slovnske državne politike pak izražavaju žaljenje što "koncepcija obavezne solidarnosti koja je dijelila države u prošlosti ostaje uključenom u Paktu o migracijama i azilu. To nije dobro jer ponovo otvara prostor za podjele". Slovenija nije na granici EU-a, ali jest na granici Schengena u odnosu na Hrvatsku kao članicu Unije na njezinoj granici prema ostalim zemljama nečlanicama na zapadnom Balkanu.

Zapravo, nesreća je u tomu što ni predlagači Pakta, ni njegovi kritičari niti voajeri sa strane ne mare za notornu povijesnu činjenicu: svi mi jednom smo odnekamo došli i jednom ćemo nekamo otići. Uvijek pogonjenim tim potivom - ne samo homo sapiensa - za sigurnošću i boljim životom. Za sebe i svoje potomstvo. I svi smo upućeni jedni na druge, obavezni već time što jesmo pomagati, ne odmagati jedni drugima. Što bi se reklo: i u dobru i u zlu, pogotovo u zlu. Ako drugomu nije dobro, ni nama ne može niti će biti dobro. Zakoni prirode su zakoni spojenih posuda. Neumoljivi.

h-alter