Djeluje li stvarno ona Tukididova o vlasti kao povećalu, moram konstatirati kako nakon niza totalitarnih i korumpiranih garnitura vlasti sada imamo one nesposobne s elementima obje prethodne tendencije.

 

Ne želeći se baviti pobliže samom odlukom Ustavnoga suda o dostupnosti izvanškolskih aktivnosti svojoj djeci, čini se kako vladajući ne bi uspjeli izaći sa stranputice niti pomoću kakvog vodiča. Putem bi ga vjerojatno smijenili ne bi li nesmetano mogli nastaviti istim putem. Kako inače objasniti činjenicu kako im Ustavni sud ruši odluku za odlukom, a ministar Jovanović lakoćom izjavljuje kako će od sada donositi odluke sukladno Ustavu i zakonu?! Zar do sada nije morao biti u okviru zakona i Ustava?Protekli sam tjedan pokušao putem službenih kanala komunikacije od Vlade RH saznati koji je njihov stav o ovoj presudi. Nisu odgovorili gotovo ništa osim papagajskog ponavljanja kako će odsad donositi odluke sukladno zakonu i Ustavu. Rano ste se sjetili!  Dosadašnje ponašanje u takvim situacijama znalo je biti i “radikalnije”, stoga me ovo čak i ohrabruje. Sjetimo se samo instrumentaliziranja pojedinih medija kako bi se “pakiralo” pojedinim sucima. Slučaj suca Kolakušića možda je najzvučniji primjer.Doista, jedna od odrednica mandata Milanovićeve Vlade svakako će biti odnos prema Ustavnom sudu. Saziv toga suda, vrlo često zbog kvalifikacije većine, potrebne za izbor sudaca, u Saboru je bio predmetom raznih konsenzusa i političkih dogovora, što bi zbog kvalitete većine izabranih kadrova možda trebao postati modus operandi u hrvatskoj političkoj praksi, no to je neka druga tema.Mandat Milanovićeve Vlade, dakle, prožet je alergijom na kohabitaciju s “naslijeđenim” ustavnim sucima, proizvodi službene i neslužbene izjave koje bi možda bile i smiješne kada ne bi bile opasne.  Naime, nakon raznih eksperimenata promjene Ustava radi zaštite političkih i obavještajnih mentora postojeće političke garniture (gotovo bez izuzetka) od izručenja Njemačkoj, postoji opasnost ukidanja Ustavnoga suda, ako im ikada u Saboru damo toliku većinu. Tomu nedvosmisleno vode poluslužbene i neslužbene izjave članova Vlade i običnih članova SDP-a o tomu kako "Ustavni sud nije sud, nego političko tijelo" i kako "mnoge zemlje nemaju Ustavni sud i sasvim im dobro ide.". "Mnoge zemlje", recimo, zabranjuju ili ograničavaju javni govor i internet. Znači li to kako ovi genijalci prizivaju takva rješenja?U situaciji u kojoj se nalazimo, kada izgubljeni ministri pojma nemaju što još građanima s računa uzeti ne bi li izbjegli rezanje povlastica svojim glasačima, ovisnicima o proračunu, pred seriju izbora koja nam slijedi, ponovno se otvaraju za sadašnju situaciju potpuno nevažne rasprave. Ustavni poredak, kaže ustavni stručnjak Branko Smerdel prije nekog vremena za Hrvatski radio, sasvim je solidan demokratski okvir, u našem europskom okruženju, te ga nije potrebno značajnije mijenjati.

Priprema za opetovani napad na ustavni poredak kao da je prepisana iz kakvog uratka Davida Brooksa o pseudodogađajima. Stvarajući "superporeznu" državu oporezivanjem sada već svega osim zraka, njima smeta Ustavni sud. Pridodajmo tome uz postojeće skandale umrežene oko ministra financija Linića, premijera Milanovića i predsjednika Josipovića još i navodni skandal ministra Jovanovića glede novčanog pogodovanja Sveučilištu u Rijeci, apokalipsa izgubljenosti Vlade, u vremenu i prostoru, bit će potpuna.

Protekloga je tjedna Miodrag Šajatović, u Lideru, pozvao na smjenu premijera alarmirajući krajnje vrijeme za taj potez. Kada tako ugledan i odmjeren komentator stvari počne javno nazivati pravim imenom, više nije posljednji čas, već se igraju produžetci, izrazimo se, premijeru tako omiljenim, sportskim vokabularom.



Izvor: seebiz