Sasvim prigodno jučer se navršilo pet godina otkako je HDZ na izvanrednim parlamentarnim izborima s Andrejom Plenkovićem na čelu osvojio vlast u Hrvatskoj. Tada je Plenković rekao da će promijeniti HDZ kako bi „sutra“ promijenio i Hrvatsku.

U to vrijeme je, za Tomislava Karamarka, bilo nekoliko neprikrivenih ustašoida i u hrvatskoj izvršnoj, ne samo parlamentarnoj vlasti. S obzirom na to, Hrvatska jest malčice promijenjena, ali i u HDZ-u i u Hrvatskoj, kao i ranije, ako ne još i više - caruje korupcija. Osim vrlo načelnih, općenitih opredjeljenja u koje malo tko vjeruje, Plenković vrlo rijetko o tome želi bilo što reći. Zna on dobro tko mu je bio, a i tko mu je danas u timu.

Jučer, kad su ga novinari pitali za međimurskog župana Matiju Posavca rekao je da je iznenađen njegovim uhićenjem i nema nikakvih dodatnih informacija. Ali na pitanje o „njegovom“ HDZ-ovom, kutinskom gradonačelniku Zlatku Babiću (kojeg, doduše, USKOK nije uhitio) i o tome je li možda uhićenje Posavca i SDP-ovca Stjepana Kovača skretanje pozornosti s kutinskog slučaja, nije se opredijelio i odgovorio vrijednosno i suvislo, nego je bio ljut, bahat, ironičan, pun samohvale - kao i inače.

„Je li to u vezi Splita i Puljka ili o čemu govorite, nisam vas dobro razumio? To nije Puljak!? A, dobro onda. Ne, ne, samo sam htio vidjeti da nije to u vezi Puljka, ili da nije u vezi turističke sezone. Ili, da nije možda skretanje pozornosti od najveće prosječne plaće u Hrvatskoj ikada, od najveće prosječne plaće u Zagrebu, od najnižih kamata ikad, od turističke sezone koja je u odnosu na konkurente bila najbolja! Moramo definirati od čega mi to skrećemo pozornost. Vrlo je važno da u tom internetskom medijskom praćenju vidimo s čega se u biti skreće pozornost. A što se tiče ovoga, mi smo tu informaciju dobili, razgovarali smo na vodstvu stranke i zadužili smo županijsku organizaciju da razriješi to pitanje i to je na gospodinu Celjaku koji se između ostaloga, već o tome očitovao“, ispalio je premijer.

Premijeru Plenkoviću, jednostavno je odgovoriti ili sa „da“ ili „ne“ na pitanje treba li gradonačelnik Kutine Babić dati ostavku zato jer je zloupotrebom položaja i moći, a to pokazuju audio snimke, utjecao na zapošljavanje u gradskoj administraciji i kupovinu gradskih vijećnika!

Međimurski župan Matija Posavec dao je ostavku i priznao ono za što ga USKOK tereti, da je primio mito od 10.000 kuna i poticao na zapošljavanje dviju osoba. U nepovezanom slučaju s Posavčevim, bivši čakovečki gradonačelnik Stjepan Kovač terećen je za zloupotrebu moći i utjecaja kojima je lažirao prijetnje smrću kako bi mu porastao rejting u izbornoj kampanji.

Svako mito je mito i tu ne treba imati milosti, svako je sramotno i kriminalno i za onoga koji ga uzima i za onoga tko ga daje. Ali, posve je nevjerojatno, ma i krajnje bedasto da je Posavec primio mito od ciglih 10.000 kuna! Obično se u spektakularnim USKOK-onim i DORH-ovim akcijama uhićenja govori o „mažnjavanju“ milijuna, pa i desetina milijuna, bilo kuna, bilo eura.

Premijer nipošto ne bi trebao bagatelizirati HDZ-ovu korupciju s kojom je ova zemlja rasla i uspjela čak, eto, makar i nakrivo, nekako i izrasti. Zeleno svjetlo za ratnu i poslijeratnu privatizacijsku pljačku dao je otac nacije Franjo Tuđman koji ne samo da je „dodjeljivao“ tvrtke po vlastitom nahođenju, nego si je dan prije stupanja na snagu novog zakona koji bi mu to onemogućio - uspio prisvojiti ogromnu vilu na Tuškancu. Ćaća nacije Ivo Sanader, s kompanjonima, bespoštedno je izvlačio novac za sebe, ekipu i za HDZ. Ni nakon desetak godina nema pravomoćne presude za navodnu višemilijunsku pljačku kojom se okoristio HDZ.

Dobro, to je sve bilo dok Plenković nije još bio visoko pri vlasti. Ali, Plenkovićevu vladu u prethodnom četverogodišnjem mandatu napustilo je čak 15 ministara, više od pola odstupa bilo je vezano uz korupcijske afere, iako šef vlade, a ni samo-odlazeći ministri nisu to tako definirali. Najmanje petero ministara moralo je otići zbog nedvojbenih imovinsko-korupcijskih afera - Lovro Kuščević, Goran Marić, Gabrijela Žalac, Tomislav Tolušić, Milivoj Kujundžić. Protiv Lovre Kuščevića prije nekoliko mjeseci podignuta je optužnica a Gabrijela Žalac je pod istragom, koja je povezana i s uhićenjem bivše državne tajnice Josipe Rimac i još nekih pomoćnika ministara bivše Plenkovićeve vlade. Ostali su prošli skroz „lišo“.

Član predsjedništva HDZ-a Žarko Tušek snimljen je kako nudi Viktoru Šimuniću plaćanje troškova izborne kampanje – 25.000 plakata i funkciju koju god želi, ako poslije izbora uđe u koaliciju s HDZ-om. Poslije toga, Tušeka od milja zovu „Kaj bi ti štel biti?“, ali mu se baš ništa u njegovom HDZ-u i šire nije dogodilo - ostao je član Predsjedništva i saborski zastupnik.

Milan Bandić ostavio je istražnim i pravosudnim organima grandioznu ostavštinu koja će se raspetljavati godinama. Bandić je bio ključni Plenkovićev i HDZ-ov koalicijski partner na državnoj i gradskoj razini.

Toliko smo se navikli na HDZ-ovu korupciju da gotovo i ne primjećujemo da nitko od tih igrača ne snosi baš nikakve ozbiljne posljedice. I kome je onda još čudno što Plenković doživljava novinarskim bezobrazlukom kad spominju HDZ-ove korupcionaše? Kao da je to uopće važno kad su on i njegova vlada zaslužni za sjajnu turističku sezonu i najveće plaće (a kupovnu moć?!) još tamo od stoljeća sedmog. Stvarno svašta.

lupiga