Beznadežna Hrvatska, tako slična odumrloj Jugoslaviji

Recimo, ja sam se jučer s guštom prisjetio "Kocka, kocka, kockice" i legandarnog Branka Kockice, odnosno četiri desetljeća od prvog emitiranja te emisije. Lijepo bezbrižno vrijeme djetinjstva u kojem smo rasli bez rata na tekovinama NOB-a. Nedjeljom je umjesto današnje mise išla emisija ''Dozvolite da se obratimo'' s obveznim partizanskim kaubojcem. Taj sentiment je teško izbrisiv kao i fovarduša koja mi je stigla u sklopu Dana Republike sa slikama predmeta od škole do čokolada koje su egzistirale u kasnim godinama sedamdesetih prošlog stoljeća.

U vrijeme dok si imao na prvom programu stalna izvješća s nekih komiteta, prijenose parlamenta i CK SKH te zatupljujuće kronike u kojima su se prebacivale norme, pojava Zdravka Čolića i Lokica djelovalo je kao dolazak izvanzemaljaca u tada siromašnom zabavnom programu. No, svak' je našao ponešto za sebe i zabavio se ako ničim drugim onda dugim šetnjama po gradu. Jugoslavija je imala svoje vrijeme i s razlogom je odumrla. Naravno, znam po osobnoj traumi, sve loše ćemo brzo zaboraviti i prisjećat ćemo se samo najboljih stvari. Mnogi kad se voze trajektom na Rab ne osjete hladnoću koja vrišti iz devastiranih zgrada na Golom otoku. Njima je to interesantno turističko odredište. Mnogi bi radije danas Jugoslaviju nego Hrvatsku zaboravljajući kako je JNA palila i razarala hrvatske gradove i sela.

Neimaština u nas dovela nas je do opće amnezije koja guši ratio i daje privid da nam je bilo bolje. Mnogi sociolozi povlače paralele između dva izgubljena svijeta: onog jugoslavenskog, i onog negdašnjeg hrvatskog koji je tek nakratko bio slobodan. Što se promijenilo? To nitko ne zna. Jednostavno, struktura političkog i gospodarskog djelovanja ostala je gotovo nepromijenjena. Valjda se zato i Hrvatska raspada pod teretom zajmova, dugova i birokratskih uhljeba. Pa da, što se to bitno promijenilo otad do danas. Umjesto autoritarnog totalitarizma danas imamo korporativni totalitarizam. Imamo partijsku hijerarhiju koja ne dopušta različitost u razmišljanjima. Po partijskoj strukturi dijele se fotelje, čuvaju zaposlenja i upravlja  državnim ''sourima''. Taj politički klijentelizam urodio je potpunom devastacijom hrvatskog gospodarstva.

Zarada stranke, ona poznata ''žetva'' o kojoj je zborio davno i Sanader jest politički default svake političke opcije. Interes stranke je tako godinama ispred države kojom se upravlja pa i pod cijenu propasti. A to je upravo dovedeno do apsurdne sličnosti s bivšom Jugoslavijom. Rasturili smo državu i sad posao možeš dobiti samo na određeno (na četiri godine ovisno o rezultatima izbora) ili putevima ''nepotističke revolucije'' gdje moraš biti jako dobar s rodijakom da bi uletio kakav posao vozača ili čuvara na porti. Raspali smo se jer nije bitno znanje već podobnost. Nema nikakve ekonomske logike i želje za boljitkom.

Ova kola se svesrdno guraju u provaliju nadajući se da će joj izrasti krila pa će već poletjeti kad se sunovrati u bezdan. Loša ekonomija tako nikoga ne brine. Nikog ne brine što u Vladi imamo diletante koji u medijima priznaju da nisu kompetentni za dužnosti koje obavljaju. Ministar Jakovina je opet pogriješio u povlačenju sredstava iz EU fondova, Grčić zapošljava nove uhljebe i objašnjava to kao uštedu, Lalovac ne zna gdje će resori spržiti pet milijardi kuna (!), a jedini je problem, očito, nogomet. Jučer je pola Dnevnika bilo posvećeno toj problematici. Upao mi je u oko transparent ''ZG=BG''. I već samim time potvrđujemo kamo se kreće ova država.

Svaka sličnost nije nimalo slučajna. Od početka samostalnosti ovu zemlju su vodili isti ljudi koji su nekoć ekonomski uništili bivšu. Dobili su potencijalnu malu ''Švicarsku'', a stvorili su teškog kreditnog ovisnika kojemu nitko više ne može pomoći. Nekoć su komunistički buržuji maznuli kamion cigle ili cementa, danas nestane kamion love i završe na jednomjesečnom spa tretmanu u Remetincu. Nitko nije kažnjen, nitko nije odgovoran, a nezainteresirani i apatični građani gutaju i šute.

I onda očekujete da će nam biti bolje? Ili da nam je bilo bolje u Jugoslaviji? Možda smo imali bolja socijalna prava. Velim, sve loše smo iskopirali jer je tako bilo najlakše materijalno osigurati desetak idućih naraštaja. Dokle god se nema hrabrosti oštrije srezati proračun, ova zemlja će biti ista Jugoslavija; po glupostima i neiskorijenjenoj korupciji i lopovluku.

https://www.facebook.com/pages/DogZ-DogZ-SALON-ZA-PSE/990485624311826?fref=ts

seebiz