Branimir Bilić pozvao je u studio kipare Kuzmu Kovačića i Krunu Bošnjaka i onda im postavio opako pitanje: ‘Možete li izravno i iz prve odgovoriti otkud, zapravo, izvire vaše stvaralaštvo? Je li to genetski kod, je li to i ovaj korijen, je li to mozak, je li to duša i vaše veliko iskustvo, ili je to uz pomoć neba?’
Branimir Bilić pozvao je u studio kipare Kuzmu Kovačića i Krunu Bošnjaka i onda im postavio opako pitanje: Kako su i zašto tako genijalni? Pitanje citiramo u cijelosti jer ga je nemoguće prepričati bez znatnijeg oštećivanja sadržaja. ’Poštovana gospodo Bošnjak i Kovačić, možete li izravno i iz prve odgovoriti otkud, zapravo, izvire vaše stvaralaštvo? Je li to genetski kod, je li to i ovaj korijen, je li to mozak, je li to duša i vaše veliko iskustvo, ili je to uz pomoć neba? Ja ne znam. Morate odgovoriti to.’
Postavljajući pitanje Brane je bivao sve egzaltiraniji, pred našim očima padao je u ekstazu i da nije rekao ‘morate odgovoriti to’, pukao bi kao kokica. Kad voditelj kaže ‘i ovaj korijen’, valja imati na umu da Bilić i Bošnjak vuku podrijetlo iz istog kraja. Kipar mu je odgovorio da ne zna ‘izravno i iz prve’ reći gdje su korijeni tog silnog nadahnuća, no prema njegovu mišljenju, treba gledati cjelinu. ‘Sve to što si nabrojio…’, odgovara Bošnjak, ‘sigurno je da je genetika temelj koju nosi neka osoba, pa ako mu je bog stavio prst na čelo…’ ‘Važno je’, dodao je, s prstom na čelu, da čovjek ima kontakt i sa ‘svekolikim sintezama’, a mora imati ‘i srce i pamet’. Kuzma Kovačić pak izravno i iz prve uzvraća da je na prvom mjestu božji dar, a na drugom genetski kod ‘koji se odnosi na cjelokupnu povijest našeg kiparstva’.
Pitanje iz ove emisije, po nama, spada u tri najbolja koja je BB ikada postavio, odmah uz ono Petru Gudelju (‘Poštovani Petre, zašto vi nakon toliko godina želite biti malen, osamljen, nezamijećen – kao Isus na križu?’) i ono koje je uputio Ivanu Zvonimiru Čičku (‘Gospodine Čičak, postavit ću vam osobno, teško, intimno pitanje na koje mi ne morate odgovoriti ako ne želite – što je vama Hrvatska?’). Dakle, prisavski Elvis se vratio u punu formu, gledajmo ga! Šteta što je uredništvo ovako zabavnu, duhovitu emisiju stavilo u sitan sat, pred ponoć, umjesto da je plasiraju u prime timeu, da se cijela Hrvatska malo nasmije, razonodi, razvedri.
Želite znati kako se rađao nacizam? Pogledajte ‘Babilon Berlin’, HBO-ov 16-epizodni blockbuster i saznat ćete više no iz knjiga Ericha Fromma, a one baš i nisu lišene sadržaja. Nacizam vas ne zanima, želite se odmoriti uz neki dobar krimić? Preporuka je ista: pogledajte ‘Babilon Berlin’ – to je savršena krimi-serija. Da je krimić najbolja forma za prikazivanje najslojevitijih drama znao je još Dostojevski, a BB savršeno dokazuje točnost njegovog aksioma. Ukoliko vas ne zanima ništa od toga, već želite uživati u vizualnoj raskoši art decoa, opet imamo isti savjet – ‘Babilon Berlin’.
Radnja serije, koja se zbiva krajem 1920-ih i početkom 1930-ih, počinje policijskom potragom za kriminalnom skupinom koja porno snimcima ucjenjuje i u šakama drži vrh grada Berlina i njemačke politike. Nastavlja se traganjem za zlatom koje su ruski trockisti posebnim vlakom uvezli u Njemačku namjeravajući njime financirati rušenje Staljina, da bi se s time ispreplela priča o pripremi državnog udara koji bi trebao srušiti Vajmarsku Republiku i vratiti cara na vlast. Usto ide politički još važnija rekonstrukcija formiranja Crnog Reichswehra, moćne i brojne njemačke vojske koju je Versajski mirovni ugovor limitirao, ali ju je njemačka desnica, uz podršku krupnog kapitala, ilegalno obnovila. Saveznike su imali i na drugoj strani. Njemačke zračne snage razvijene su u komunističkom SSSR-u, koji je Nijemcima pomogao osnovati ilegalnu vojsku, da bi zauzvrat uz njemačku pomoć razvio vlastite avionske motore.
Dvojica policijskih inspektora i prostitutka koja želi postati inspektorica u odjelu za ubojstva istražuju slučajeve koji se zbivaju u tom okviru. A okvir je prikazan veličanstveno. Svaki je kadar umjetnički savršen. Vajmarska Republika još nije u rasulu, ali je trula i duboko prožeta korupcijom (pročitati suvremene hrvatske novine – to je otprilike to) i izopačenostima svih vrsta (i tu je dovoljno pročitati naš tisak). Njemačka srednja klasa, militaristi i industrijalci, policija i vojska, žive u osjećanju duboke sramote koju im je nanio Versajski mir, sanjaju osvetu i kupuju oružje. Dva tabora – slabe snage krhke republike i militantna, bogata, agresivna većina koja samo čeka priliku za revanš – glavni su socijalni antagonisti ove serije koja savršeno pokazuje dubine iz kojih je rođen histeričan, obožavan i gotovo plebiscitarno prihvaćen njemački nacizam. No brojni su društveni obrasci prepoznatljivi i izvan njemačkih okvira. U jednoj sceni njemački general-major, kojega je politička policija uhapsila zbog nezakonitog uvoza bojnih otrova, protupravnog naoružavanja vojske i pokušaja rušenja republike, načelniku političke policije, Židovu Bendi koji ga je oslovio bez navođenja čina, kaže: ‘Čak i za nedomoljube, ja sam još uvijek general-major.’ Benda mu uzvraća: ‘Ja sam nosilac Željeznog križa prvog reda’ (najcjenjenije njemačko odlikovanje za hrabrost vojnika iskazanu u borbi), no generalu to ništa ne znači. Džaba ti križ, moj Benda, za koju godinu ćeš u Auschwitz jer ti nisi i ne možeš biti domoljub. To je univerzalna priča centralne Europe sve do danas: na jednoj strani agresivni ‘domoljubi’, na drugoj krhka civilizirana manjina koja drži vlast dok je ovi prvi ne sruše. Civiliziranima ništa ne pomaže sudjelovanje u ratu: domoljublje se ne iskazuje borbom, već pripadnošću krdu. ‘Prepustite vođenje politike predstavnicima naroda čija vas je zemlja ugostila’, kaže u drugoj prilici isti general-major istom Bendi. Na kraju se sve svodi na krv i tlo, ‘manjina treba znati di joj je misto’.
Ono što genijalni Haneke zna prikazati u mikrosvijetu autoritarne obitelji, autori ‘Babilon Berlina’ (režiser serije je Tom Tykwer) prikazuju u društvu i državi. No oni ne idu ‘odozgo’ prema ‘dolje’, od politike ka životu ulice, već obrnuto, odozdo, sa samog dna, uzdižu se do Hindenburga i drugih političara tog prevratnog vremena (spominje se i kasniji njemački državnik Konrad Adenauer). Autori nemaju u fokusu nikakvu ljudsku masu, premda je ovo neka vrsta epa, priče o sudbini naroda, već živote nekolicine pojedinaca koje pratimo s napetošću, bez ljubavi i mržnje. Pričaju priču, i to čine savršeno: radnja, u kojoj je preko sto govornih uloga, razmjerno je kompleksna, a laka za praćenje.
Berlin 1920-ih jest Babilon: prizori koje vidimo televizijska su verzija slika Otta Dixa, Georgea Grosza i drugih kraljeva njemačkog ekspresionizma koje je Hitler nazivao izopačenima, a oni su samo savršeno precizno najavili njegov dolazak. Dekadentna uzvišenost razuzdanih berlinskih zabava, jazz-age i fantastična estetika art decoa isprepliću se s prizorima trupala iz kojih izlaze crvi, lisica koje u ustima nose ljudske ruke, sifilističnih bolesnika, ružnih stanova berlinskog proletarijata i otmjenih vila njemačkih kraljeva čelika, industrije i financija. Njemačka u velikoj krizi vapi za jakim čovjekom koji će dati jaki odgovor i on se tih godina, u pozadini tih slika, izdiže kao Izbavitelj…
Njemačka audiovizualna industrija posljednjih je godina u samom vrhu svijeta. ‘Babilon’ opravdava svaki euro od 40 milijuna koliko je u njega utrošeno: filmovi, glumci i produkcija dostižu nebeske visine. Glumac Volker Bruch (glavni lik, Gereon Rath), briljantna Liv Lisa Fries (kao Charlotte Ritter) i markantni Peter Kurth (Bruno Wolter) ključni su likovi ove priče u kojoj ima i Rusa, Armenaca (berlinski Hrvat Mišel Matičević sjajno glumi Armenca), ima čak i Zagreba… svega, osim promašaja: remek-djelo.
Berlin, Babilon, koncem 1920-ih vrh je Europe, dok je Brotnja u Lici, stotinu godina kasnije, njezino dno. U tom jadnom selu nema vode. Dvadeset godina nakon kraja rata nisu je dovele ni lokalne ni središnje vlasti – to je selo i bog zaboravio i tako bi i ostalo da ga se nije sjetio TV N1 povodom posjeta Aleksandra Vučića Hrvatskoj. Reporteri su obišli Bortnju i Drenovac i snimili prizore bogu za plakati: malo djece u pustom selu, bez vode – kakvo je to djetinjstvo? Tu, u okolici, rođen je Tesla… Premijer Plenković najavio je da će u mandatu njegove vlade priključke na struju i vodu dobiti svi – hajde da i to vidimo.
Hrvatska za pet, HRT, 9. veljače, 23:07
Branimir Bilić pozvao je u studio kipare Kuzmu Kovačića i Krunu Bošnjaka i onda im postavio opako pitanje: Kako su i zašto tako genijalni? Pitanje citiramo u cijelosti jer ga je nemoguće prepričati bez znatnijeg oštećivanja sadržaja. ’Poštovana gospodo Bošnjak i Kovačić, možete li izravno i iz prve odgovoriti otkud, zapravo, izvire vaše stvaralaštvo? Je li to genetski kod, je li to i ovaj korijen, je li to mozak, je li to duša i vaše veliko iskustvo, ili je to uz pomoć neba? Ja ne znam. Morate odgovoriti to.’
Postavljajući pitanje Brane je bivao sve egzaltiraniji, pred našim očima padao je u ekstazu i da nije rekao ‘morate odgovoriti to’, pukao bi kao kokica. Kad voditelj kaže ‘i ovaj korijen’, valja imati na umu da Bilić i Bošnjak vuku podrijetlo iz istog kraja. Kipar mu je odgovorio da ne zna ‘izravno i iz prve’ reći gdje su korijeni tog silnog nadahnuća, no prema njegovu mišljenju, treba gledati cjelinu. ‘Sve to što si nabrojio…’, odgovara Bošnjak, ‘sigurno je da je genetika temelj koju nosi neka osoba, pa ako mu je bog stavio prst na čelo…’ ‘Važno je’, dodao je, s prstom na čelu, da čovjek ima kontakt i sa ‘svekolikim sintezama’, a mora imati ‘i srce i pamet’. Kuzma Kovačić pak izravno i iz prve uzvraća da je na prvom mjestu božji dar, a na drugom genetski kod ‘koji se odnosi na cjelokupnu povijest našeg kiparstva’.
Pitanje iz ove emisije, po nama, spada u tri najbolja koja je BB ikada postavio, odmah uz ono Petru Gudelju (‘Poštovani Petre, zašto vi nakon toliko godina želite biti malen, osamljen, nezamijećen – kao Isus na križu?’) i ono koje je uputio Ivanu Zvonimiru Čičku (‘Gospodine Čičak, postavit ću vam osobno, teško, intimno pitanje na koje mi ne morate odgovoriti ako ne želite – što je vama Hrvatska?’). Dakle, prisavski Elvis se vratio u punu formu, gledajmo ga! Šteta što je uredništvo ovako zabavnu, duhovitu emisiju stavilo u sitan sat, pred ponoć, umjesto da je plasiraju u prime timeu, da se cijela Hrvatska malo nasmije, razonodi, razvedri.
Babilon Berlin, HBO on Demand
Želite znati kako se rađao nacizam? Pogledajte ‘Babilon Berlin’, HBO-ov 16-epizodni blockbuster i saznat ćete više no iz knjiga Ericha Fromma, a one baš i nisu lišene sadržaja. Nacizam vas ne zanima, želite se odmoriti uz neki dobar krimić? Preporuka je ista: pogledajte ‘Babilon Berlin’ – to je savršena krimi-serija. Da je krimić najbolja forma za prikazivanje najslojevitijih drama znao je još Dostojevski, a BB savršeno dokazuje točnost njegovog aksioma. Ukoliko vas ne zanima ništa od toga, već želite uživati u vizualnoj raskoši art decoa, opet imamo isti savjet – ‘Babilon Berlin’.
Radnja serije, koja se zbiva krajem 1920-ih i početkom 1930-ih, počinje policijskom potragom za kriminalnom skupinom koja porno snimcima ucjenjuje i u šakama drži vrh grada Berlina i njemačke politike. Nastavlja se traganjem za zlatom koje su ruski trockisti posebnim vlakom uvezli u Njemačku namjeravajući njime financirati rušenje Staljina, da bi se s time ispreplela priča o pripremi državnog udara koji bi trebao srušiti Vajmarsku Republiku i vratiti cara na vlast. Usto ide politički još važnija rekonstrukcija formiranja Crnog Reichswehra, moćne i brojne njemačke vojske koju je Versajski mirovni ugovor limitirao, ali ju je njemačka desnica, uz podršku krupnog kapitala, ilegalno obnovila. Saveznike su imali i na drugoj strani. Njemačke zračne snage razvijene su u komunističkom SSSR-u, koji je Nijemcima pomogao osnovati ilegalnu vojsku, da bi zauzvrat uz njemačku pomoć razvio vlastite avionske motore.
Dvojica policijskih inspektora i prostitutka koja želi postati inspektorica u odjelu za ubojstva istražuju slučajeve koji se zbivaju u tom okviru. A okvir je prikazan veličanstveno. Svaki je kadar umjetnički savršen. Vajmarska Republika još nije u rasulu, ali je trula i duboko prožeta korupcijom (pročitati suvremene hrvatske novine – to je otprilike to) i izopačenostima svih vrsta (i tu je dovoljno pročitati naš tisak). Njemačka srednja klasa, militaristi i industrijalci, policija i vojska, žive u osjećanju duboke sramote koju im je nanio Versajski mir, sanjaju osvetu i kupuju oružje. Dva tabora – slabe snage krhke republike i militantna, bogata, agresivna većina koja samo čeka priliku za revanš – glavni su socijalni antagonisti ove serije koja savršeno pokazuje dubine iz kojih je rođen histeričan, obožavan i gotovo plebiscitarno prihvaćen njemački nacizam. No brojni su društveni obrasci prepoznatljivi i izvan njemačkih okvira. U jednoj sceni njemački general-major, kojega je politička policija uhapsila zbog nezakonitog uvoza bojnih otrova, protupravnog naoružavanja vojske i pokušaja rušenja republike, načelniku političke policije, Židovu Bendi koji ga je oslovio bez navođenja čina, kaže: ‘Čak i za nedomoljube, ja sam još uvijek general-major.’ Benda mu uzvraća: ‘Ja sam nosilac Željeznog križa prvog reda’ (najcjenjenije njemačko odlikovanje za hrabrost vojnika iskazanu u borbi), no generalu to ništa ne znači. Džaba ti križ, moj Benda, za koju godinu ćeš u Auschwitz jer ti nisi i ne možeš biti domoljub. To je univerzalna priča centralne Europe sve do danas: na jednoj strani agresivni ‘domoljubi’, na drugoj krhka civilizirana manjina koja drži vlast dok je ovi prvi ne sruše. Civiliziranima ništa ne pomaže sudjelovanje u ratu: domoljublje se ne iskazuje borbom, već pripadnošću krdu. ‘Prepustite vođenje politike predstavnicima naroda čija vas je zemlja ugostila’, kaže u drugoj prilici isti general-major istom Bendi. Na kraju se sve svodi na krv i tlo, ‘manjina treba znati di joj je misto’.
Ono što genijalni Haneke zna prikazati u mikrosvijetu autoritarne obitelji, autori ‘Babilon Berlina’ (režiser serije je Tom Tykwer) prikazuju u društvu i državi. No oni ne idu ‘odozgo’ prema ‘dolje’, od politike ka životu ulice, već obrnuto, odozdo, sa samog dna, uzdižu se do Hindenburga i drugih političara tog prevratnog vremena (spominje se i kasniji njemački državnik Konrad Adenauer). Autori nemaju u fokusu nikakvu ljudsku masu, premda je ovo neka vrsta epa, priče o sudbini naroda, već živote nekolicine pojedinaca koje pratimo s napetošću, bez ljubavi i mržnje. Pričaju priču, i to čine savršeno: radnja, u kojoj je preko sto govornih uloga, razmjerno je kompleksna, a laka za praćenje.
Berlin 1920-ih jest Babilon: prizori koje vidimo televizijska su verzija slika Otta Dixa, Georgea Grosza i drugih kraljeva njemačkog ekspresionizma koje je Hitler nazivao izopačenima, a oni su samo savršeno precizno najavili njegov dolazak. Dekadentna uzvišenost razuzdanih berlinskih zabava, jazz-age i fantastična estetika art decoa isprepliću se s prizorima trupala iz kojih izlaze crvi, lisica koje u ustima nose ljudske ruke, sifilističnih bolesnika, ružnih stanova berlinskog proletarijata i otmjenih vila njemačkih kraljeva čelika, industrije i financija. Njemačka u velikoj krizi vapi za jakim čovjekom koji će dati jaki odgovor i on se tih godina, u pozadini tih slika, izdiže kao Izbavitelj…
Njemačka audiovizualna industrija posljednjih je godina u samom vrhu svijeta. ‘Babilon’ opravdava svaki euro od 40 milijuna koliko je u njega utrošeno: filmovi, glumci i produkcija dostižu nebeske visine. Glumac Volker Bruch (glavni lik, Gereon Rath), briljantna Liv Lisa Fries (kao Charlotte Ritter) i markantni Peter Kurth (Bruno Wolter) ključni su likovi ove priče u kojoj ima i Rusa, Armenaca (berlinski Hrvat Mišel Matičević sjajno glumi Armenca), ima čak i Zagreba… svega, osim promašaja: remek-djelo.
Vijesti, N1, 11. veljače, 20:55
Berlin, Babilon, koncem 1920-ih vrh je Europe, dok je Brotnja u Lici, stotinu godina kasnije, njezino dno. U tom jadnom selu nema vode. Dvadeset godina nakon kraja rata nisu je dovele ni lokalne ni središnje vlasti – to je selo i bog zaboravio i tako bi i ostalo da ga se nije sjetio TV N1 povodom posjeta Aleksandra Vučića Hrvatskoj. Reporteri su obišli Bortnju i Drenovac i snimili prizore bogu za plakati: malo djece u pustom selu, bez vode – kakvo je to djetinjstvo? Tu, u okolici, rođen je Tesla… Premijer Plenković najavio je da će u mandatu njegove vlade priključke na struju i vodu dobiti svi – hajde da i to vidimo.
