Dok se građani Gospića s pravom pitaju što im se to odlaže pod prozorima, dok strahuju za vodu koju piju i zrak koji udišu, iz gospićko-senjske biskupije stiže priopćenje koje više liči na pokušaj moralnog podizanja nego na stvarnu brigu za čovjeka. Biskup Marko Medo odlučio je progovoriti o odgovornosti prema stvorenom svijetu, o dostojanstvu čovjeka i o općem dobru, kao da njegova Crkva nije desetljećima šutjela dok su se Hrvatskom vijorile zastave onih koji su ovu zemlju doveli do ruba propasti.
Katolička crkva u Hrvata već je odavno pokazala svoje pravo lice kada je prešutno podržavala i blagoslivljala političke strukture koje su rasprodale nacionalno blago, iselile mlade ljude i uništile gospodarstvo. Upravo iz tih redova potekli su ljudi koji su danas na vlasti, a biskup Medo sada drži lekcije o moralnoj odgovornosti prema prirodi i budućim naraštajima. Zar nije malo licemjerno govoriti o očuvanju krškog tla i voda dok se istovremeno podržava sustav koji je omogućio da opasni otpad završi tamo gdje mu nije mjesto?
Crkva bi se napokon trebala vratiti onome čemu stvarno služi, a to je duhovna briga za vjernike i njihovo približavanje Bogu, a ne političko djelovanje i moraliziranje o temama o kojima nema ni stručna ni politička znanja.
Biskup priča o odgovornom upravljanju i čuvanju stvorenog svijeta, ali zaboravlja da su upravo oni koje je njegova Crkva godinama podupirala ti koji su omogućili da danas u Gospiću dišemo prašinu i pijemo vodu nepoznatog sastava. Nije li čudno da se Crkva probudila tek sada, kada su nalazi o opasnom otpadu postali javni, dok je godinama svećenik kao svećenik, a biskup kao biskup, svojim blagoslovom podržavao one koji su uništavali život u Hrvatskoj.
Poziv biskupa na ekološko obraćenje i zajedničku odgovornost zvuči gotovo podrugljivo s obzirom na to da je Crkva imala priliku govoriti istinu o korupciji i kriminalu koji su harali Hrvatskom, ali je radije birala šutnju i suradnju s onima koji su na vlasti. Danas, kada se političke igre zahuktavaju i kada se bliže izbori, odjednom se sjećaju da postoji moral i odgovornost.
Je li moguće da je biskupu Medu tek sada sinulo kako opasni otpad nije samo tehničko pitanje, nego pitanje života i dostojanstva? Ili je riječ o još jednoj političkoj kalkulaciji, o još jednom pokušaju da se Crkva pozicionira kao moralni autoritet dok istovremeno drži ruku na ramenu onima koji vladaju?
Crkveni velikodostojnici često govore o tome kako je čovjek pozvan biti odgovorni čuvar stvorenog svijeta, ali zaboravljaju da su upravo oni svojom pasivnošću i podrškom omogućili da ta ista vlast neodgovorno postupa s ljudskim životima i prirodnim bogatstvima.
Ako biskup Medo stvarno želi zaštititi stanovnike Gospića, neka prestane s praznim frazama o Stvoritelju i ekološkom obraćenju, neka se okrene prema onima koji su stvarno odgovorni za ovo stanje. A to su ljudi iz njegovog vlastitog dvorišta, političari koje je Crkva godinama podržavala, koji su rasprodali Hrvatsku i koji su doveli do toga da danas nemamo budućnost.
Biskup poziva na suradnju, na odbacivanje podjela i na zajedničko djelovanje, ali zaboravlja da su upravo podjele koje je njegova Crkva potpirivala dovele do toga da smo danas u ovakvoj situaciji.
Nije dovoljno danas pisati priopćenja o odgovornosti prema budućim naraštajima, kada su ta ista usta šutjela dok su se krali milijuni, dok su se zatvarale tvornice, dok su mladi ljudi masovno napuštali Hrvatsku. Crkva nema moralni kredibilitet da govori o zaštiti okoliša jer je ona ta koja je svojim blagoslovom podržavala one koji su taj okoliš uništavali, koji su prodavali državne resurse i koji su doveli do toga da danas u Gospiću imamo otpad koji prijeti zdravlju ljudi.
Na kraju, cijelo ovo priopćenje gospićko-senjske biskupije više sliči na pokušaj pranja savjesti nego na stvarnu brigu za čovjeka. Dok se biskup Medo poziva na papu Franju i encikliku Laudato si, zaboravlja da su upravo njegovi prethodnici i kolege u hrvatskoj Crkvi svojim propovijedanjem i političkim djelovanjem pridonijeli stvaranju kulture nepotizma, korupcije i uništavanja svega što nije bilo u njihovom interesu
Možda bi bilo poštenije da se Crkva napokon prestane miješati u politiku i vrati se svojoj osnovnoj misiji. Ako već žele govoriti o ekologiji, neka počnu od vlastitih posjeda i obnove moralnog autoriteta koji su izgubili svojom šutnjom i podrškom zločinačkoj vlasti. Jer bez toga, njihove riječi o čuvanju stvorenoga ostaju samo puki eho u praznini, bez ikakve težine i istinskog učinka na stvarni život ljudi u Gospiću i šire.
I za kraj treba reći da priča o ekologiji je nova agenda koju širi Crkva jer joj je netko šapnuo da tako treba. Samo pratite što će sve izaći iz ove nesreće i kako će je globalistički igrači iskoristiti za stvaranje krivnje u hrvatskom izmanipuliranom narodu od strane Crkve i politike, te nametnuti nove globalističke ideje.
