Druga je sezona Novina, koja je protekla u nadmetanju lijevog i desnog predsjedničkog kandidata, završila tijesnom pobjedom aferama opterećenog i silno ambicioznog Ludviga Tomaševića (Dragan Despot). U novoj se sezoni predsjednik namjerio na rušenje premijera Zlatka Lozančića (Boris Svrtan), a u tome mu pomoći treba ravnateljica službe nacionalne sigurnosti Katarina Jerkov (Daria Lorenci Flatz), kojoj se fotelja također trese zbog nečasnih postupaka ubijena joj supruga (Krešimir Mikić). Kardum (Aleksandar Cvjetković) je pak uz pomoć premijera postao gradonačelnik koji vrlo bandićevski pogoduje svojim prijateljima, poznanicima i rođacima te održava kriminalne poslovne suradnje s crkvom, koju predstavlja nadbiskup Bilaver (Zdenko Botić) oko kojega se sve više steže obruč. Novine i njezini uposlenici nastoje se baviti ozbiljnim novinarstvom, boreći se da ne pokleknu pod pritiscima tajkunskih vlasnika medija koji su u dosluhu s političkim centrima moći, te nastoje podilaziti onima od kojih bi mogli imati različite vrste koristi.
Prva sezona imala je previše praznoga hoda, pa količina fabule i broj epizoda nisu bili najspretnije izbalansirani, što se vidjelo u razvučenoj posljednjoj trećini u kojoj se malošto događalo, a novinari su ponajmanje pisali. Dvojka je te nedostatke ispravila te je priču učinila konciznijom i kompaktnijom, što se očitovalo i u manjem broju epizoda. Počivala je na živahnom teatralnom nastupu Dragana Despota te dinamici predsjedničkoga nadmetanja dvoje podjednako nesimpatičnih i sumnjivim postupcima sklonih kandidata. Treća sezona, sudeći prema završnici, ne bi trebala biti i posljednja, jer ne zaokružuje sasvim priču ili je namjerno ostavlja otvorenom da bi naglasila ambivalentnost situacije te političkih igara čiji akteri mijenjaju strane ovisno o unosnijim ponudama te osobnoj koristi.
Redatelj Dalibor Matanić i scenarist Ivica Đikić kroz prizmu dnevnih novina te medijskih sloboda nastoje propitati post-tranzicijsku svakodnevicu u društvima poput hrvatskoga. U zajednici u kojoj je politički utjecaj na medije prevelik, u pitanje se dovode i ostali oblici sloboda. Politiku pritom čine mreže interesnih skupina te bjesomučne borbe za stjecanjem vlasti, a pritom i različitih vrsta, napose financijskih i statusnih koristi. Treća sezona je po eksplicitnim aluzijama na hrvatsko društvo i politiku u dosluhu s prethodnima. Oblikuje poprilično mračnu i pesimističnu panoramu naše svakodnevice, u kojoj je korupcija metastazirala u sve pore i slojeve društva – od najviših do najnižih, uključujući i pravosuđe, unatoč činjenici da riječke vedute sada bivaju osunčane, odnosno lišene poslovične naoblake i kiše. Pritom se realizam iz prijašnjih sezona sve više žrtvuje u ime hiperbole, groteske i karikature. Za razliku od prethodnih sezona, ovoj nedostaje suptilnosti i iznijansiranosti.
Nakon odgledavanja sadašnjih deset nastavaka, dobrim bi se potezom činila odluka da se serija privede kraju te da joj ovo bude posljednja sezona. Cjelini ponestaje daha, što se očituje u oscilacijama u priči te tempu njezina razvoja. Pojedine epizode odveć su trome, te imaju isuviše praznog fabularnog hoda, pa djeluju kao fileri. Niti svi podzapleti nisu ponajbolje integrirani u cjelinu priče, primjerice onaj s kandidatom za predsjednika Vrhovnoga suda koji ucjenjuje kolegicu te je instruira da njegova protukandidata optuži za seksualno zlostavljanje. Peripetije oko azila pasa te likovi aktivista za zaštitu životinja uvedeni su kako bi osvježili zaplet treće sezone, no djeluju nakalemljeno i nedovoljno razrađeno, posebice lik Miše, a aktivizam kao paravan za osobnu osvetu djeluje odveć trivijalno.
Društvena kritika i nastojanje za društveno-analitičkim seciranjem naše suvremenosti i svakodnevice katkad se pretvara u nepotrebnu karikaturu. Odličan primjer je scena u kojoj premijer Lozančić poziva vrh stranke na hitan sastanak nakon što u javnost izbija afera s njegovom kupovinom skupocjenih ukradenih satova. Sastanak se odvija u prevelikoj i odveć praznoj prostoriji koja svjedoči o ishitrenoj odluci scenografa te se produkcijski nije pokazala najspretnijom, jer više može upućivati na nedostatak budžeta. Pritom Boris Svrtan odveć karikaturalno dočarava premijera koji ne da suradnicima da dođu do riječi, odgovara u njihovo ime te izvodi zaključke.
Umjesto dojma autoriteta, lik premijera ostavlja dojam neintencionalne parodije i manjka samopouzdanja. Lik predsjednika Tomaševića također se sve više pretvara u jednodimenzionalnu i položajem opsjednutu karikaturu. Kardumove orgije, kokainske i izvanbračne seanse njegove supruge Vanje kroz sezone postale su repetitivne, kao i općenito fetišistički odnos prema kokainu, koji serija neobjašnjivo gaji. Pojedini likovi gube se iz fokusa kako se sezona primiče finalu, primjerice Vera Papo (Helena Minić Matanić) ili dogradonačelnica Alenka (Olga Pakalović).
Novine 3 u cjelini nisu loša sezona, no evidentno je opadanje u kreativnosti te joj je bio potreban svjež scenaristički zahvat.
