Uopće nisam morao biti član Vlade da bih mogao pretpostaviti kako ovogodišnja Kolona sjećanja neće proći dostojanstveno, u miru i s pijetetom prema žrtvama agresije na Vukovar – rekao je Bojan Glavašević za Slobodnu Dalmaciju, odgovarajući na pitanje je li, kao pomoćnik ministra branitelja, čovjek koji participira u vlasti i time, po prirodi posla, dobro poznaje aktualna politička kretanja, mogao pretpostaviti da će se dogoditi "operacija blokiranja" kako predstavnici aktualne vlasti ne bi sudjelovali u Koloni sjećanja.
– Samoprozvani Stožer za obranu hrvatskog Vukovara još je na velikom skupu na Trgu bana Jelačića najavio da će 18. studenoga pokazati "negostoljubivost" predstavnicima vlasti, a odnedavno taj isti Stožer govori o "jasnoj razlici između vukovarske i nevukovarske Hrvatske". I jedna i druga najava značile su – podjelu hrvatskog društva i odbijanje legitimnih i legalno izabranih predstavnika vlasti. Međutim, u Vukovar smo otišli s nadom da će razum ipak prevladati i da su žrtve i pijetet koji one zaslužuju važniji od svih naših društvenih, kulturnih i političkih razlika – kazuje Glavašević za Slobodnu Dalmaciju.
Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, po Glavaševiću, samo je dio jedne šire priče koja je krenula još sa zdravstvenim odgojem.
– Stožer brani samo i isključivo svoju viziju grada Vukovara, a sada, s pokretanjem referenduma, tu istu viziju pokušava preslikati na ostatak Hrvatske.
U toj viziji, prijeratna vukovarska multikulturalnost i multietničnost su potpuno potisnute, a današnji Vukovar bi trebao postati "mjesto posebnog pijeteta", dakle mjesto stalnog perpetuiranja ratne traume i mjesto u kojemu stvarni život i njegovi svakodnevni problemi nikad ne dolaze na red zbog ratne tragedije koju Stožer pokušava učiniti svevremenskom.
Želio bih naglasiti kako Stožer za obranu hrvatskog Vukovara nije izdvojena pojava, nego ga treba promatrati u kontekstu najprije hajke koja se pokrenula protiv uvođenja spolnog odgoja u okviru zdravstvenog odgoja, a sada i referenduma na kojemu bismo se trebali izjasniti želimo li da u Ustav uđe definicija braka isključivo kao zajednice muškarca i žene.
Sve te inicijative nameću konzervativne stavove i na tome polariziraju društvo. Ali Hrvatska je jedna i svi je njezini građani jednako doživljavaju kao svoju, dodaje Glavašević.
- I oni koji spolni odgoj podržavaju kao civilizacijski i obrazovni doseg, i oni koji ćirilicu doživljavaju kao pismo koje nas obogaćuje, i oni koji u nacionalnim manjinama vide važan dio identiteta i povijesti Republike Hrvatske, i oni za koje su spolne i rodne manjine samo ljudi koji žele živjeti, raditi i slobodno se voljeti. Hrvatska kakvu ja zamišljam jednaka je u svojoj različitosti.
– Za mene je ovogodišnji Dan sjećanja bio jedan od najtužnijih dana u novijoj hrvatskoj povijesti. Posebno me boli što mi je jedna manja, ali zato vrlo napadna i netolerantna skupina pokušala na Dan sjećanja oduzeti moj grad, grad mojih roditelja, grad za koji se moj otac borio glasom, grad u kojemu sam izgubio oca, dok djeda i prabaku još uvijek tražim, zaključuje Glavašević.
Izvor: SEEbiz
