Alien franšiza redatelja Ridleyja Scotta, nakon prvih četiriju nastavaka obnovljena je 2012. godine filmom Prometej koji je ostvario relativno povoljne ocjene kritike i publike. Nastavak je uslijedio 2017. godine filmom Alien: Covenant koji jedva da se mogao doživjeti integralnim primjerkom iste franšize, ogrezao u lošim redateljskim rješenjima, nedojmljivim glumačkim izvedbama i upitnim scenarijem. Ispodprosječne ocjene kritike i smanjen interes publike u potpunosti su stopirali već najavljenu produkciju sljedećeg nastavka Awakening koji je trebao zaokružiti trilogiju.
Gotovo je nemoguće pristupiti novom distopijskom, znanstveno-fantastičnom serijalu Vučji odgoj bez predrasuda formiranih Scottovim dosadašnjim radom na serijalu Alien, no već nakon prve epizode jasno je da se radi o potpuno drugačijem materijalu. Format televizijske serije omogućio je dublji zaron u problematiku koju priča donosi, dao prostora za vizualno poliranje te odmak od očekivanih znanstveno-fantastičnih fabularnih obrazaca, za što je zaslužan scenarist Aaron Guzikowski.
Vučji odgoj donosi priču o kraju čovječanstva uzrokovanog intra-destruktivnim podjelama religijskih predispozicija. Religija kao centralna okosnica radnje znanstveno-fantastičnog serijala gotovo je kontraintuitivan koncept koji iziskuje određenu dozu aktivne prilagodbe kod gledatelja. Ustaljena pretpostavka većine ostvaraja spomenutog žanra najčešće u potpunosti izostavlja religiju koja nema mogućnost opstanka u predominantno pragmatski pogonjenim futurističkim ostvarenjima, pretežno ukorijenjenima u tehnokraciji. Postavljanje religije u centar radnje djeluje jednako svježe koliko i kontraintuitivno i gotovo odbojno.
Čovječanstvo je u potpunom kolapsu, Zemlja više ne podupire život, destrukcija uzrokovana vjerskim ratom između Mitraista, pripadnika religije štovanja Sunca i njihovih protivnika - ateista dovela je čovječanstvo do stupnja implozije. Dvije misije za opstanak čovječanstva otisnule su se prema planetu Kepler-22b, jedna predvođena religijskim fanaticima i kolonijom od nekoliko tisuća vjernika, a druga s dva androida – Majkom (Amanda Collin) i Ocem (Abubakar Salim), reprogramiranima za podizanje djece i embrijima za kreiranje nove ljudske civilizacije, utemeljene u ateizmu i tehnokraciji.
Borba za goli opstanak civilizacije u kojoj još uvijek nekako ima mjesta za radikalizaciju, radilo se o religijskoj ili ateističkoj, djeluje intelektualno problematično, ali Vučji odgoj upravo u tome ostvaruje svoju originalnost, secirajući i propitujući polazišta religije, ateizma te humanosti u trci s izumiranjem vrste te postavljajući gledatelja u poziciju konstantnog propitivanja ispravnosti akcija protagonista.
Najdojmljiviji aspekt serije neupitno je visoka razina estetskog izvođenja, minimalističkog prikaza okoline i tehnološkog segmenta. Sveprisutna monokromatizacija razbijena je diverzifikacijom tekstura - bilo da se radi o odjeći djece, odjelima androida, pustom krajoliku, komadima tehnologije i letjelica ili inhabitanata planete Kepler-22b koji se gotovo mimikrijski stapaju s pustoši okoline. Visoka razina esteticizma srodna je Prometeju iz 2012. godine, ali je evidentna i dodatna minimalizacija koja ne djeluje nametnuta redukcijom produkcijskog budžeta nego kao intencionalan odabir zrelog promišljanja iste.
Slojevitost likova s mjerom je dozirana tijekom cijele prve sezone serije Vučji odgoj, stvarajući za gledatelja adiktivno iskustvo raslojavanja istih, čak i kod intelektualno upitnih narativa. Performativno na nivou, likovi su izvedeni uvjerljivo, posebice lik androida Majke kojeg Amanda Collin iznosi sugestivno i ekspresivno, ostajući u okvirima kontroliranog emocionalnog raspona i odmjerenih fizičkih reakcija artificijelnoga. Manje dojmljivu, ali ne pretjerano problematičnu izvedbu religijskog vođe Markusa iznio je Travis Fimmel, široj publici poznat kao glavni protagonist popularnog televizijskog serijala Vikinzi, koja je debitirala 2013. godine.
S obzirom na iznimno pozitivne reakcije kritike i publike, serijal Vučji odgoj zasigurno čeka obnova u obliku narednih sezona. Prvom je postavljeno dovoljno, u kontekstu žanra originalnih narativnih temelja, zbog čega je teško pretpostaviti u kojem smjeru će se radnja razvijati, što donosi osvježavajuću dozu neizvjesnosti i uzbuđenja.
filmovi
