„Cenzura u hrvatskom novinarstvu odavno nije ekcesna pojava, već temeljna uređivačka politika. Novine sa svojim sve agresivnijim naslovnicama sugeriraju što navedenog dana donose umjesto stvari o kojima se ne smije pisati. Sličnosti s devedesetim je mnogo, pogotovo u metodama, jedina i osnovna razlika je u nejasnom alibiju unutarnjeg neprijatelja koji desnica danas koristi kao što se stvarnom agresijom koristio HDZ devedesetih.“ (Viktor Ivančić)
Razgovarao: Ivo Anić
Knjiga “Smijeh slobode – uvod u Feral Tribune” nagrađena je godišnjom nagradom Krunoslav Sukić Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek.
Poprilično bizarne stvari događaju se izlaskom knjige Borisa Pavelića „Smijeh slobode“ kao svojevrsnim epitafom hvale vrijednog pokojnika. Naime, Feral Tribune će se pokazati kao nikada življa prijetnja hermetički zatvorenoj kaljuži medijskog prostora u kojoj dominiraju podobni novinari. Pred javnost se postavio izazov radikalnog mraka slobode, paradoksalno radikalnijeg i od samih mračnih vremena koje domoljubi uporno zazivaju trudeći se inercijom fantazmi preuzeti vlast, radikalnog u toj mjeri koliko i bizarnog jer u doba mraka nije bilo takvih represivnih mjera kakve se sada događaju te se ne možemo oteti dojmu da je bilo kakav oblik slobode zatrt na ovim prostorima.
Novinar Novog Lista Boris Pavelić tako je prilično vizionarski pokrenuo niz naizgled nevezanih događaja objavom svoje knjige dvadeset godina poslije izlaska lista koji jedini na ovim prostorima nije rabio radikalnu mistifikaciju stvarnosti već ju je kroz satiru bolno i uspješno razmontirao, kao i sve ponuđene i novonastale mitove. Novinarstvo iza Ferala postalo je bizaran miks marketinga, alat korporacija i bespogovorno služenje vlasti.
Samodestrukcija novinarstva kao profesije kreće kada jednom od najboljih europskih novinara udijelite otkaz bez suvislog i prihvatljivog razloga, a odgovorni urednici Slobodne Dalmacije i Novog Lista preuzmu ulogu Domestosa stavljajući se pod kvazinacionalni interes koji je važniji od profesionalnog. U modernoj povijesti tako je funkcionirao nacionalsocijalizam.
Kao nekad mladog i gorljivog kolportera Ferala, zapuhnuo me isti smrad i isti osjećaj tjeskobe kao kada je moj list, istrgnut mi iz ruku, gorio pod mojim nogama. Moji sugrađani tada nisu reagirali, ni imali mišljenje o tome, kao što ga nemaju i sada, ali taj osjećaj tjeskobe dobro je poznat svima nama koji vjerujemo u slobodu i razlog je što danas razgovaram s Borisom, čovjekom koji je najodgovorniji za njen mogući povratak u javne medije, čovjekom koji nam je kroz svoju knjigu vratio vjeru u istinsku slobodu i pokazao kako bi ona trebala izgledati.
Vaša knjiga “Smijeh slobode – uvod u Feral Tribune”, nagrađena je godišnjom nagradom Krunoslav Sukić, Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek. Što Vama znači ta nagrada?
Shvaćam je kao nagradu Feralu, ne mojoj knjizi. Kao novinska redakcija, Feral Tribune nikada u Hrvatskoj nije dobio nikakvo javno priznanje. Istodobno, nagrađen je s više inozemnih nagrada za novinarski profesionalizam i satiru nego sve hrvatske novine zajedno. Zato je nagrada Krunoslav Sukić, nazvana po jednome od utemeljitelja Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, zakašnjela, ali pravedna i dobronamjerna pohvala novinama koje, eto, bivaju nagrađene i dugo nakon što su prestale izlaziti.
Kakav je, po Vašem mišljenju, s obzirom na događanja, medijski trenutak u Hrvatskoj i kakva nas budućnost očekuje?
Ma što mislili o Mostu, mjesec nakon izbora, činjenica je da je njihov uspjeh bar nakratko zaustavio plimu desnila iz posljednjih mjeseci uoči izbora, koja je bila počela potapati i novinske redakcije. Ne tvrdim da je normalizacija medijske scene bila izravna namjera Mosta, jer oni pate od ideološke konfuzije i strašljivosti koja ne miriši na dobro, ali izborni su rezultati nasreću matematički zauzdali Karamarkovu potrebu da progoni vještice. S druge strane, pravosuđe i poslije izbora nastavlja po starom: sud u Zagrebu dosudio je 150 tisuća kuna odštete sucu Ivanu Turudiću, koju imaju zajedno platiti Novi list i njegov kolumnist Dražen Ciglenečki, jer se ovaj o Turudiću usudio napisati, a Novi list objaviti, polemičan komentar. U Hrvatskoj ništa novo: niski oblaci i južina; u očekivanju nevere –jaka glavobolja.
Novi Feral je pitanje higijene, postoji li realna mogućnost povratka u bilo kakvom medijskom obliku, papirnatom ili kao e-stranica?
To je pitanje za feralovce. Mogućnost, kako ja to shvaćam, uvijek postoji, a je li realna, to ćemo vidjeti. Paradoksalno, Feral je bio glavna tema ovogodišnjega hrvatskog nastupa na Sajmu knjiga u Frankfurtu. Ondje smo se uvjerili da u inozemstvu, za razliku od Hrvatske, nisu zaboravili vrijednost tih novina. Mnogi zainteresirani – novinari, izdavači, promotori, menadžeri, i hrvatski i njemački – došli su razgovarati i podsjetiti se Ferala. To bi se ubuduće moglo pokazati dragocjenim.
Kako opisujete situaciju koja vam se dogodila u Novom listu? Prije pola godine gotovo ste dobili otkaz jer ste prenijeli vijest neugodnu za Tomislava Karamarka.
Što se mene tiče, pokušaj otkaza bio je posve neshvatljiv potez uprave Novog lista. Prošao sam “samo” s opomenom, koju pokušavam osporiti na sudu. Prvostupanjski sud tužbu je odbio, vidjet ćemo kako će proći žalbeni postupak. No, moram reći da poslije tog ekscesa radim normalno, bez pritisaka, kao da se ništa nije dogodilo.
Poruka mladim ljudima koji se žele baviti novinarstvom?
Razvaljujte autoritete.
tacno
Razgovarao: Ivo Anić
Knjiga “Smijeh slobode – uvod u Feral Tribune” nagrađena je godišnjom nagradom Krunoslav Sukić Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek.
Poprilično bizarne stvari događaju se izlaskom knjige Borisa Pavelića „Smijeh slobode“ kao svojevrsnim epitafom hvale vrijednog pokojnika. Naime, Feral Tribune će se pokazati kao nikada življa prijetnja hermetički zatvorenoj kaljuži medijskog prostora u kojoj dominiraju podobni novinari. Pred javnost se postavio izazov radikalnog mraka slobode, paradoksalno radikalnijeg i od samih mračnih vremena koje domoljubi uporno zazivaju trudeći se inercijom fantazmi preuzeti vlast, radikalnog u toj mjeri koliko i bizarnog jer u doba mraka nije bilo takvih represivnih mjera kakve se sada događaju te se ne možemo oteti dojmu da je bilo kakav oblik slobode zatrt na ovim prostorima.
Novinar Novog Lista Boris Pavelić tako je prilično vizionarski pokrenuo niz naizgled nevezanih događaja objavom svoje knjige dvadeset godina poslije izlaska lista koji jedini na ovim prostorima nije rabio radikalnu mistifikaciju stvarnosti već ju je kroz satiru bolno i uspješno razmontirao, kao i sve ponuđene i novonastale mitove. Novinarstvo iza Ferala postalo je bizaran miks marketinga, alat korporacija i bespogovorno služenje vlasti.
Samodestrukcija novinarstva kao profesije kreće kada jednom od najboljih europskih novinara udijelite otkaz bez suvislog i prihvatljivog razloga, a odgovorni urednici Slobodne Dalmacije i Novog Lista preuzmu ulogu Domestosa stavljajući se pod kvazinacionalni interes koji je važniji od profesionalnog. U modernoj povijesti tako je funkcionirao nacionalsocijalizam.
Kao nekad mladog i gorljivog kolportera Ferala, zapuhnuo me isti smrad i isti osjećaj tjeskobe kao kada je moj list, istrgnut mi iz ruku, gorio pod mojim nogama. Moji sugrađani tada nisu reagirali, ni imali mišljenje o tome, kao što ga nemaju i sada, ali taj osjećaj tjeskobe dobro je poznat svima nama koji vjerujemo u slobodu i razlog je što danas razgovaram s Borisom, čovjekom koji je najodgovorniji za njen mogući povratak u javne medije, čovjekom koji nam je kroz svoju knjigu vratio vjeru u istinsku slobodu i pokazao kako bi ona trebala izgledati.
Vaša knjiga “Smijeh slobode – uvod u Feral Tribune”, nagrađena je godišnjom nagradom Krunoslav Sukić, Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek. Što Vama znači ta nagrada?
Shvaćam je kao nagradu Feralu, ne mojoj knjizi. Kao novinska redakcija, Feral Tribune nikada u Hrvatskoj nije dobio nikakvo javno priznanje. Istodobno, nagrađen je s više inozemnih nagrada za novinarski profesionalizam i satiru nego sve hrvatske novine zajedno. Zato je nagrada Krunoslav Sukić, nazvana po jednome od utemeljitelja Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, zakašnjela, ali pravedna i dobronamjerna pohvala novinama koje, eto, bivaju nagrađene i dugo nakon što su prestale izlaziti.
Kakav je, po Vašem mišljenju, s obzirom na događanja, medijski trenutak u Hrvatskoj i kakva nas budućnost očekuje?
Ma što mislili o Mostu, mjesec nakon izbora, činjenica je da je njihov uspjeh bar nakratko zaustavio plimu desnila iz posljednjih mjeseci uoči izbora, koja je bila počela potapati i novinske redakcije. Ne tvrdim da je normalizacija medijske scene bila izravna namjera Mosta, jer oni pate od ideološke konfuzije i strašljivosti koja ne miriši na dobro, ali izborni su rezultati nasreću matematički zauzdali Karamarkovu potrebu da progoni vještice. S druge strane, pravosuđe i poslije izbora nastavlja po starom: sud u Zagrebu dosudio je 150 tisuća kuna odštete sucu Ivanu Turudiću, koju imaju zajedno platiti Novi list i njegov kolumnist Dražen Ciglenečki, jer se ovaj o Turudiću usudio napisati, a Novi list objaviti, polemičan komentar. U Hrvatskoj ništa novo: niski oblaci i južina; u očekivanju nevere –jaka glavobolja.
Novi Feral je pitanje higijene, postoji li realna mogućnost povratka u bilo kakvom medijskom obliku, papirnatom ili kao e-stranica?
To je pitanje za feralovce. Mogućnost, kako ja to shvaćam, uvijek postoji, a je li realna, to ćemo vidjeti. Paradoksalno, Feral je bio glavna tema ovogodišnjega hrvatskog nastupa na Sajmu knjiga u Frankfurtu. Ondje smo se uvjerili da u inozemstvu, za razliku od Hrvatske, nisu zaboravili vrijednost tih novina. Mnogi zainteresirani – novinari, izdavači, promotori, menadžeri, i hrvatski i njemački – došli su razgovarati i podsjetiti se Ferala. To bi se ubuduće moglo pokazati dragocjenim.
Kako opisujete situaciju koja vam se dogodila u Novom listu? Prije pola godine gotovo ste dobili otkaz jer ste prenijeli vijest neugodnu za Tomislava Karamarka.
Što se mene tiče, pokušaj otkaza bio je posve neshvatljiv potez uprave Novog lista. Prošao sam “samo” s opomenom, koju pokušavam osporiti na sudu. Prvostupanjski sud tužbu je odbio, vidjet ćemo kako će proći žalbeni postupak. No, moram reći da poslije tog ekscesa radim normalno, bez pritisaka, kao da se ništa nije dogodilo.
Poruka mladim ljudima koji se žele baviti novinarstvom?
Razvaljujte autoritete.
tacno
