U emisiji koja se odvrtjela na dan Sinjske alke Robert Knjaz pred kamere je izveo Branislava Glumca, desetak alkara, četiri-pet alkarskih žena i jednog književnog teoretičara, dao im da čitaju Dinka Šimunovića, govore Dinka Šimunovića i iznose svoje stavove o Dinku Šimunoviću, alci i Sinju
Brzo, inteligentno, hrabro i odlučno reagirala je Nataša Božić kad joj se u izravnom javljanju iz Knina iza leđa stvorila, kako bi predsjednica rekla, ‘veličanstvena atmosfera’. Skupina ljudi iza reporterke (uglavnom djeca) počela je naime vikati ‘Za dom – spremni’, dok je jedan dječak visoko podigao ljevicu (?!) na nacistički pozdrav. Shvativši odmah što se događa, Nataša je napravila ljutiti poluokret prema bukačima. ‘Ne, ovo neprimjereno skandiranje nije obilježilo čitav dan, bilo je samo povremeno i ovakvo skandiranje većina ljudi nije prihvaćala…’, izrepala je u stilu Remi iz Elementala i nastavila dalje.Njezin je nastup iste sekunde postao regionalni hit. Srpska nacionalna televizija prikazala je cijeli prilog o javljanju Nataše Božić kao posebnu vijest. To je samo po sebi raritet. Na YouTubeu isječak s njezinim javljanjem u nekoliko je dana premašio pola milijuna gledanja, dok je jedan video dobio znakovit naslov ‘Nataša Božić – uzor za građane’. Kako koje, nažalost. U svakom slučaju, ovo je definitivno televizijski potez tjedna, a u Kninu će, kako je rado govorio pokojni književnik Vojin Jelić, očito ‘uvijek biti bure i budala’.
Debitantski film Davora Žmegača, snimljen 1992. godine, danas izgleda bolje nego u vrijeme premijere. Film prikazuje živote troje studenata koje je razdvojio kraj hrvatskog proljeća. Prilično upečatljiva celuloidna slika jedne žalosne represije. Ono što autor Žmegač tada nije mogao znati, a mi danas znamo, jest da je jedan od glavnih događaja (i važnu sekvencu filma) koji su doveli do sloma proljeća – studentski štrajk – vodila Kontraobavještajna služba JNA (KOS). ‘General Ivan Mišković Brk priznao mi je da je iz Gradskog komiteta osobno rukovodio studentskim štrajkom’, otkrio je u svojim memoarima Josip Manolić. KOS je dakle instruirao vođe studenata da ističu nemoguće zahtjeve, koji će razjariti Tita, a oni su im svesrdno izašli u susret. I Tito je ugušio pokret, otpuhao Tripala i Savku. Taj je potez, kako danas vidimo, ojačao lošiji dio Partije, a pomogli su ga ‘mangupi iz nacionalnih redova’.U drugoj polovici 1960-ih Jugoslavija je krenula u privrednu reformu, u kojoj je trebalo dozvoliti snažnije djelovanje zakona vrijednosti (tržišta). To je ono što je u Kini krajem 1970-ih napravio Deng Xiaoping i zbog čega je Kina postala velesila. U Hrvatskoj je Miko Tripalo koncem 1960-ih počeo micati stare, nesposobne kadrove s rukovodećih pozicija u tvrtkama i dovoditi mlade stručnjake. Krah proljeća sve je to zaustavio – dijelom je valjda zato bio i planiran – a Hrvatska i Jugoslavija su gurnute u prošlost, jer su godinu dana kasnije pometeni i najprogresivniji srpski kadrovi. Nešto se slično dogodilo i 1989. i 1990. godine. Ante Marković započeo je tržišne reforme, no usijane nacionalističke glave koje su ih zaustavile bile su nešto starije od štrajkaša iz 1971. Ako bolje pogledamo, vidjet ćemo da 1990-ih u Jugoslaviji nisu trijumfirale nikakve građansko-liberalne snage, već partijska nacionalistička desnica iz kamenog doba. Uglavnom, nacionalizam je ovdje glavno sredstvo blokade reformi koje bi stvari postavile na svoje mjesto, razvlastile partitokraciju i uvele meritokraciju. Danas opet slušamo zvukove ratnih truba i nema nikakvih sumnji da ćemo opet gledati isti film.
Epizoda odlične serije ‘Strip u Hrvatskoj’ otkrila nam je postojanje razmjerno velike, izvanredno nadarene, marljive, a široj javnosti razmjerno nepoznate skupine autorica, čija je kreativna razina više nego dojmljiva. Definirani rukopisi, jasni svjetonazori, zamjetni opusi – sve je to, nažalost, zbog kratka termina tek skicirano, vjerojatno bi svaka od portretiranih autorica zasluživala polusatnu emisiju. Bit će prilike i za to. Strip je još jedna od stvari koja u Hrvatskoj nalikuje na bumbara: ima veliko i moćno tijelo, koje održavaju slabašna krilca, pa se čini da bi svakoga trena trebao pasti, a on leti, leti…
Robert Knjaz vratio se, nakon razdoblja stanovite autorske stagnacije, u punu formu. Emisija koja se odvrtjela u nedjelju, na dan Sinjske alke, odlično je povezala alku, život i djelo Dinka Šimunovića, književnu i tradicijsku baštinu, trostoljetno nasljeđe i supermoderan televizijski izraz. Montaža atrakcija – dinamika u kadru. Knjaz je pred kamere izveo Branislava Glumca, desetak alkara, četiri-pet alkarskih žena i jednog književnog teoretičara, dao im da čitaju Šimunovića, govore Šimunovića i iznose svoje stavove o Šimunoviću, alci i Sinju. Kao sjajan izvor informacija poslužili su opširni potpisi, veličine omanjih enciklopedijskih jedinica, u dnu slike. Odličan TV uradak!
Vojislav Šešelj opet je spalio hrvatsku zastavu. Čini se da cijela regija mahnito srlja u rikverc. To se vidi po tome što ni najbjedniji azilanti ovdje ne žele ostati! Šešelj je, inače, opasniji u Hrvatskoj nego u Srbiji – daje strašan vjetar u leđa našoj desnici, čiji je najvjerniji saveznik – no čini se da se posljednjih mjeseci i Aleksandar Vučić ubrzano prestrojava u istom smjeru. To znači dvije stvari: reforme u Srbiji ne uspijevaju, pa se vlastodršci okreću najtrivijalnijoj pouzdanoj legitimaciji – nacionalizmu. I drugo, po zakonu spojenih posuda, možemo odbrojavati do trenutka kad će i u Zagrebu biti uspostavljena vlada desnice, koliko god se Milanović i Brown trudili. Podsjetimo, Šešelj je neposredno, brutalno, efikasno i promišljeno intervenirao u hrvatske predsjedničke izbore, a za one parlamentarne pomagača iz Srbije bit će kudikamo više.
Uredništvo Četvrtog programa HTV-a nije imalo puno mogućnosti za osmišljavanje atraktivne ljetne sheme, ali su ipak povukli nekoliko pametnih poteza. Gledateljima željnim bijega iz ove hrvatske depresije ponudili su sjajnu eskapističku platformu: tko voli hladnije predjele, seriju ‘Daleki europski sjever’, a tko voli ‘osunčanu mediteransku misao’ (Albert Camus), seriju o grčkim otocima koji svojom ljepotom i kulturnim nasljeđem nadmašuju sve što Sredozemlje ima. Briljantne snimke pejzaža ostvarene su pomoću Cineflexa, helikopterskog sustava kamera koji omogućuje sliku neviđene trodimenzionalnosti i kvalitete, ali u obje je serije uložen i golem rad i velika ljubav autora prema temi koju su obrađivali. I serija o sjeveru i serija o jugu daju portrete brojnih pojedinaca koji vole stare zanate, koji izrađuju brodove, lire, citre, maslinovo ulje, ljekovite čajeve i druge predmete iz industrijskog, predindustrijskog i postindustrijskog razdoblja – to je ono što je kod nas uglavnom iščezlo. Čarobni glasovi Lidije Kardum, Tee Rapajić, Helene Knezić, Darka Tretinjaka, Marija Anduša i drugih vrhunskih spikera HTV-a, kakve komercijalne televizije nikad neće imati, dodatni su užitak. Oni vas vode ravno u nirvanu! Producente, njemački ZDF i francuski Arte (zanimljiva simbioza), trebalo bi pozvati i u Hrvatsku.
Branka Slavica uspjela je napraviti prazan, dosadan i besadržajan izvještaj o prvom sučeljavanju republikanaca za predsjedničku nominaciju, što je, imamo li na umu da je u sučeljavanju sudjelovao Donald Trump, američki Željko Kerum, velik novinarski doseg. Bez ijednog tonskog isječka koji bi hrvatskoj publici pokazao tko je i što je Trump, čiji su nastup američki mediji i agencije ocijenili skandaloznim, bez ikakve konkretnosti u prikazu raspravljanih tema, ukratko bez ikakve supstance, o republikanskim kandidatima nakon izvještaja znamo isto što i prije. Ako već u Americi nemamo dopisnicu, imamo na raspolaganju internet, pa se možemo obavijestiti na blockbusteru, za koji je Slavica odradila tek bljedunjav foršpan.
portalnovosti
RTL Danas
Brzo, inteligentno, hrabro i odlučno reagirala je Nataša Božić kad joj se u izravnom javljanju iz Knina iza leđa stvorila, kako bi predsjednica rekla, ‘veličanstvena atmosfera’. Skupina ljudi iza reporterke (uglavnom djeca) počela je naime vikati ‘Za dom – spremni’, dok je jedan dječak visoko podigao ljevicu (?!) na nacistički pozdrav. Shvativši odmah što se događa, Nataša je napravila ljutiti poluokret prema bukačima. ‘Ne, ovo neprimjereno skandiranje nije obilježilo čitav dan, bilo je samo povremeno i ovakvo skandiranje većina ljudi nije prihvaćala…’, izrepala je u stilu Remi iz Elementala i nastavila dalje.Njezin je nastup iste sekunde postao regionalni hit. Srpska nacionalna televizija prikazala je cijeli prilog o javljanju Nataše Božić kao posebnu vijest. To je samo po sebi raritet. Na YouTubeu isječak s njezinim javljanjem u nekoliko je dana premašio pola milijuna gledanja, dok je jedan video dobio znakovit naslov ‘Nataša Božić – uzor za građane’. Kako koje, nažalost. U svakom slučaju, ovo je definitivno televizijski potez tjedna, a u Kninu će, kako je rado govorio pokojni književnik Vojin Jelić, očito ‘uvijek biti bure i budala’.
Zlatne godine, HTV 3
Debitantski film Davora Žmegača, snimljen 1992. godine, danas izgleda bolje nego u vrijeme premijere. Film prikazuje živote troje studenata koje je razdvojio kraj hrvatskog proljeća. Prilično upečatljiva celuloidna slika jedne žalosne represije. Ono što autor Žmegač tada nije mogao znati, a mi danas znamo, jest da je jedan od glavnih događaja (i važnu sekvencu filma) koji su doveli do sloma proljeća – studentski štrajk – vodila Kontraobavještajna služba JNA (KOS). ‘General Ivan Mišković Brk priznao mi je da je iz Gradskog komiteta osobno rukovodio studentskim štrajkom’, otkrio je u svojim memoarima Josip Manolić. KOS je dakle instruirao vođe studenata da ističu nemoguće zahtjeve, koji će razjariti Tita, a oni su im svesrdno izašli u susret. I Tito je ugušio pokret, otpuhao Tripala i Savku. Taj je potez, kako danas vidimo, ojačao lošiji dio Partije, a pomogli su ga ‘mangupi iz nacionalnih redova’.U drugoj polovici 1960-ih Jugoslavija je krenula u privrednu reformu, u kojoj je trebalo dozvoliti snažnije djelovanje zakona vrijednosti (tržišta). To je ono što je u Kini krajem 1970-ih napravio Deng Xiaoping i zbog čega je Kina postala velesila. U Hrvatskoj je Miko Tripalo koncem 1960-ih počeo micati stare, nesposobne kadrove s rukovodećih pozicija u tvrtkama i dovoditi mlade stručnjake. Krah proljeća sve je to zaustavio – dijelom je valjda zato bio i planiran – a Hrvatska i Jugoslavija su gurnute u prošlost, jer su godinu dana kasnije pometeni i najprogresivniji srpski kadrovi. Nešto se slično dogodilo i 1989. i 1990. godine. Ante Marković započeo je tržišne reforme, no usijane nacionalističke glave koje su ih zaustavile bile su nešto starije od štrajkaša iz 1971. Ako bolje pogledamo, vidjet ćemo da 1990-ih u Jugoslaviji nisu trijumfirale nikakve građansko-liberalne snage, već partijska nacionalistička desnica iz kamenog doba. Uglavnom, nacionalizam je ovdje glavno sredstvo blokade reformi koje bi stvari postavile na svoje mjesto, razvlastile partitokraciju i uvele meritokraciju. Danas opet slušamo zvukove ratnih truba i nema nikakvih sumnji da ćemo opet gledati isti film.
Autorice u stripu, HTV 3
Epizoda odlične serije ‘Strip u Hrvatskoj’ otkrila nam je postojanje razmjerno velike, izvanredno nadarene, marljive, a široj javnosti razmjerno nepoznate skupine autorica, čija je kreativna razina više nego dojmljiva. Definirani rukopisi, jasni svjetonazori, zamjetni opusi – sve je to, nažalost, zbog kratka termina tek skicirano, vjerojatno bi svaka od portretiranih autorica zasluživala polusatnu emisiju. Bit će prilike i za to. Strip je još jedna od stvari koja u Hrvatskoj nalikuje na bumbara: ima veliko i moćno tijelo, koje održavaju slabašna krilca, pa se čini da bi svakoga trena trebao pasti, a on leti, leti…
Klasici narodu, HTV 3
Robert Knjaz vratio se, nakon razdoblja stanovite autorske stagnacije, u punu formu. Emisija koja se odvrtjela u nedjelju, na dan Sinjske alke, odlično je povezala alku, život i djelo Dinka Šimunovića, književnu i tradicijsku baštinu, trostoljetno nasljeđe i supermoderan televizijski izraz. Montaža atrakcija – dinamika u kadru. Knjaz je pred kamere izveo Branislava Glumca, desetak alkara, četiri-pet alkarskih žena i jednog književnog teoretičara, dao im da čitaju Šimunovića, govore Šimunovića i iznose svoje stavove o Šimunoviću, alci i Sinju. Kao sjajan izvor informacija poslužili su opširni potpisi, veličine omanjih enciklopedijskih jedinica, u dnu slike. Odličan TV uradak!
Vijesti, Al Jazeera
Vojislav Šešelj opet je spalio hrvatsku zastavu. Čini se da cijela regija mahnito srlja u rikverc. To se vidi po tome što ni najbjedniji azilanti ovdje ne žele ostati! Šešelj je, inače, opasniji u Hrvatskoj nego u Srbiji – daje strašan vjetar u leđa našoj desnici, čiji je najvjerniji saveznik – no čini se da se posljednjih mjeseci i Aleksandar Vučić ubrzano prestrojava u istom smjeru. To znači dvije stvari: reforme u Srbiji ne uspijevaju, pa se vlastodršci okreću najtrivijalnijoj pouzdanoj legitimaciji – nacionalizmu. I drugo, po zakonu spojenih posuda, možemo odbrojavati do trenutka kad će i u Zagrebu biti uspostavljena vlada desnice, koliko god se Milanović i Brown trudili. Podsjetimo, Šešelj je neposredno, brutalno, efikasno i promišljeno intervenirao u hrvatske predsjedničke izbore, a za one parlamentarne pomagača iz Srbije bit će kudikamo više.
Grčki otoci, Daleki europski sjever, HTV 4
Uredništvo Četvrtog programa HTV-a nije imalo puno mogućnosti za osmišljavanje atraktivne ljetne sheme, ali su ipak povukli nekoliko pametnih poteza. Gledateljima željnim bijega iz ove hrvatske depresije ponudili su sjajnu eskapističku platformu: tko voli hladnije predjele, seriju ‘Daleki europski sjever’, a tko voli ‘osunčanu mediteransku misao’ (Albert Camus), seriju o grčkim otocima koji svojom ljepotom i kulturnim nasljeđem nadmašuju sve što Sredozemlje ima. Briljantne snimke pejzaža ostvarene su pomoću Cineflexa, helikopterskog sustava kamera koji omogućuje sliku neviđene trodimenzionalnosti i kvalitete, ali u obje je serije uložen i golem rad i velika ljubav autora prema temi koju su obrađivali. I serija o sjeveru i serija o jugu daju portrete brojnih pojedinaca koji vole stare zanate, koji izrađuju brodove, lire, citre, maslinovo ulje, ljekovite čajeve i druge predmete iz industrijskog, predindustrijskog i postindustrijskog razdoblja – to je ono što je kod nas uglavnom iščezlo. Čarobni glasovi Lidije Kardum, Tee Rapajić, Helene Knezić, Darka Tretinjaka, Marija Anduša i drugih vrhunskih spikera HTV-a, kakve komercijalne televizije nikad neće imati, dodatni su užitak. Oni vas vode ravno u nirvanu! Producente, njemački ZDF i francuski Arte (zanimljiva simbioza), trebalo bi pozvati i u Hrvatsku.
Dnevnik 3, HTV
Branka Slavica uspjela je napraviti prazan, dosadan i besadržajan izvještaj o prvom sučeljavanju republikanaca za predsjedničku nominaciju, što je, imamo li na umu da je u sučeljavanju sudjelovao Donald Trump, američki Željko Kerum, velik novinarski doseg. Bez ijednog tonskog isječka koji bi hrvatskoj publici pokazao tko je i što je Trump, čiji su nastup američki mediji i agencije ocijenili skandaloznim, bez ikakve konkretnosti u prikazu raspravljanih tema, ukratko bez ikakve supstance, o republikanskim kandidatima nakon izvještaja znamo isto što i prije. Ako već u Americi nemamo dopisnicu, imamo na raspolaganju internet, pa se možemo obavijestiti na blockbusteru, za koji je Slavica odradila tek bljedunjav foršpan.
portalnovosti
