Stalo mu je jedino do osobne koristi; On nema nimalo empatije; Predator – takve smo ocjene slušali u izvrsnom dokumentarcu o Jokeru američke politike, emitiranom u izbornoj noći. Redatelj William Karel prikazao je u realnom svjetlu, odnosno realnom mraku, čovjeka koji je Ameriku srozao na najniže razine u našem vijeku




Slikar svoje zemlje – Ivan Generalić, HRT, 2. studenoga, 13:57


Zemlja je izvan svake sumnje najznačajnija umjetnička grupa koja se ikad pojavila u Hrvatskoj. Teško je reći tko je tu bolji, veći, važniji – Krsto Hegedušić, Antun Augustinčić, Leo Junek, Frano Kršinić, Omer Mujadžić, Vilim Svečnjak, Stjepan Planić, autor zemljaškog manifesta Drago Ibler ili planetarno najpoznatiji izdanak grupe Ivan Generalić, čiji smo život i rad vidjeli u ovom dokumentarcu koji se bavio uglavnom estetskim aspektom njegova rada, premda onaj socijalni, odnosno politički nije nevažan. Generalićeva su platna iz zemljaške faze (1932. – 1935.) ravna djelima njegova učitelja, velikog Krste Hegedušića, koji je danas u Hrvatskoj prilično marginaliziran, a 1930-ih je bio toliko važan da je kao slikar tri puta završio u zatvoru. Režim je 1935. zabranio Zemlju zbog idejne subverzije. Napadao ih je i Krleža, pa je oko Zemlje nastala velika idejna konfuzija. Danas slikari, kao ni drugi umjetnici, kod nas nemaju više nikakvog društvenog utjecaja, a mladi uopće ne mogu razumjeti o čemu se tu, zapravo, radi i kako slike mogu biti razlog hapšenja i idejne borbe. Zemljaši su bili pod utjecajem njemačke, kako bi Hitler rekao, "izopačene umjetnosti", ekspresionizma, naročito briljantnog Georgea Grosza; njihova platna svjedoče otkuda dolazimo i gdje smo ponikli (70 posto Hrvata, piše Rudolf Bićanić u djelu "Kako živi narod", nema kreveta). Rani Generalićevi radovi očito spadaju u svjetska remek-djela (vjerojatno i kasni, ali ne ćutimo se kompetentnima ocjenjivati ih). Danas više nitko nije hlebinac, svi smo realisti, Generalića je naslijedio General, a mi smo pali tako nisko da možemo poljubiti guzicu zmije. Pohvale HRT-ovoj Trojci, poslovično najboljem segmentu našeg etera.



Svijet prema Trumpu, HRT, 4. studenoga, 12:24


"On jest lud, ali baš pravo, nije metafora", kaže Trumpov bivši savjetnik i dodaje: "Trebalo bi mu oduzeti predsjedničku poziciju zbog klasične neubrojivosti." "Stalo mu je jedino do osobne koristi", kaže drugi lik. "On nema nimalo empatije"; "Psihopat i sociopat"; "Predator..." Pridjevi i opisi nizali su se jedan za drugim. Francuzima je preoteo maske koje su već platili. Putina je pitao je li Finska u Rusiji. "On ima izopačenu sliku Amerike"; "Imamo Trump show"; "On zna izvući rasnu mržnju iz ljudi. To je njegova bit..." Takve smo rečenice slušali cijelo vrijeme u izvrsnom dokumentarcu o Trumpu, Jokeru američke politike, emitiranom u izbornoj noći. Jednog je novinara CNN-a tako iznapadao da je ovaj danima dobivao prijetnje smrću, a na posao odlazio pod stražom. Pravio se lud oko varikine kao sredstva za ubijanje koronavirusa, što je nekolicina ljudi skupo platila jer su shvatili da je varikina pitka, ali samo jednom. Dugo je negirao postojanje zaraze u Americi, a kad ju je priznao, bilo je kasno: Amerika je jedna od zemalja u kojima je epidemija pokosila najviše ljudi, čemu je ključni krivac on. William Karel, autor filmova "Svijet prema Bushu" i "Barack Obama: velika očekivanja", nije razočarao. Prikazao je čovjeka koji je Ameriku srozao na najniže razine u našem vijeku u realnom svjetlu, odnosno u realnom mraku. Sugovornici su mu profesori s Harvarda i drugih vodećih sveučilišta, bivši državni tajnici i savjetnici koji su dali ostavke. Ovakav pristup preporučujemo i u Hrvatskoj – evo, npr. premijera Juričanova "Bandića" bit će uskoro pa predlažemo Prisavlju da je stave u prime-time, ljudi očito vole kritične uratke.



N1 uživo, 7. studenoga, 20:00


Sad je i konačno, novi predsjednik SAD-a je Joe Biden. Televizija N1 je najbolje, superiorno pratila američke izbore – uz pandemiju korone globalni proces broj jedan – stjeravši HRT 4 u mišju rupu. Pohvale N1, uz neskriveni dašak zadovoljstva ne samo zbog forme ovog newsa, nego i zbog sadržaja. Ruski pisac Dmitrij Merežkovski negdje oko 1905. pisao je o "nadiranju prostote", pa ćemo tu dojmljivu formulaciju pozajmiti kako bismo opisali prodor tipova a la Trump, Kerum, Grabar-Kitarović, Palfi, Pernar i sličnih u vrhove politike te se ponadati, možda uzalud, da im je odzvonilo. Tko ostaje? Pa ovi naši, uobičajeni sumnjivci, klasični, ispuhani, mainstream muzej voštanih figura – voštani Joe, anemični Plenki, razjareni Zoki i tako dalje. "Nisu nešto, ali vređati ih ne damo", recimo s Krešom Golikom. Nakon što smo vidjeli alternativu jasno nam je da im se moramo vratiti, kao u neki osrednji, dosadan, isprazan, ali stabilan brak.



Dinastija Trump, HRT, 8. studenoga, 21:03


Može li dalje, dublje, niže? Donald Trump je živi dokaz da može! Nakon što smo u prva četiri nastavka stalno otkrivali nova dupla dna njegove ličnosti (najpotresniji detalj bio je kad je bližnjima jednog od svojih najbližih suradnika, nakon što je ovaj umro, podvalio najjeftiniju bižuteriju koju je predstavio kao skupocjene dragulje), u petoj epizodi vidjeli smo svu raskoš Trumpove osobnosti, koju može opisati samo žanr demonologije. On je ličnost iz "Zlih duha" Dostojevskog, Stavrogin XXI. stoljeća, koji nije prevario jedino onoga s kim nije radio. Šest bankrota, stalna pomoć oca koji ga je izvlačio iz dugova, neprestane prevare kulminirale su spetljavanjem s ruskim oligarsima koji su Trumpa, kako vidimo u aluzijama, povezali s ruskim novcem (netko mu je nakon 2008. uvijek mistično priskakao u pomoć), a to će onda reći i KGB-om odnosno FSB-om odnosno GPU-om odnosno kako se već te ruske službe zovu; to je uvijek Ohrana, uvijek je to isti princip. Rečenicu koju je najradije izgovarao u svom TV showu, "otpušten si", njemu je sad izrekao američki narod, s rekordnim brojem glasova za njegova protivnika, krajnje neinspirativnog Joea Bidena, koji nije toliko dobio izbore koliko ih je Trump izgubio (analogno dvojstvu Kolinda – Milanović kod nas). Donald Trump u društvu spektakla bio je genij spektakla. Bio je spreman na sve, lišen bilo kakvih skrupula, agresivno drzak, iskvaren do koštane srži, hrabar, obdaren s devet života kao mačka, pa je i serija o njemu bila izvrsna, ostaje još jedan nastavak koji ćemo pogledati s veseljem, a onda mu reći – You're fired! Ostat će njegova besmrtna zasluga da Ameriku nije gurnuo ni u jedan rat, osim u predvorje građanskoga. A HRT bi se mogao sjetiti pa dati i neki film o Bidenu, nije osobito živopisan, samo je novi američki predsjednik.


portalnovosti