Kad sam prije nekog vremena uredniku meni jako dragog portala Veljku Lukiću obećao napisati tekst za SBPeriskop (portal koji ima podjednako pristojne autore i publiku) nosio sam u glavi ideju od koje sam, zbog potresa, odustao - život je sam nametnuo drugu temu. Treća u seriji katastrofa koje su nas pogodile, korona, potres u Zagrebu i sad evo ovaj zadnji, doveli su nas naime do stanja u kojemu će - opstanka radi - biti nužno prevrednovanje svih vrijednosti.
Hrvatska je u slijepoj ulici. Stanovništvo opada i stari; mladi bježe, prostori se prazne. Tko god misli da ljudi odlaze samo zbog novca, u zabludi je. Dr. Tado Jurić dokazao je istraživanjem da pretežno odlaze zbog devastacije javnog morala, zbog afera, zbog dominacije politike nad znanjem i stručnošću i drugih problema koji spadaju u isti kompleks. Prostor se prazni. Zagora i Lika već su postale neka vrst staračkog doma, sličan proces vidljiv je u Slavoniji, a efekte banijskog potresa tek ćemo vidjeti. Zagreb su nakon potresa 1880 napustile tisuće stanovnika - ali kad je krenula obnova, u dva naredna desetljeća, postao je demografski najbrže rastući grad carevine. Ljepota starog centra, urednost Lenucijeve potkove, sklad tada izgrađenih građevina, pokazuju zašto je to bilo tako - to je slika sređene, uredne države, u kojoj vladaju pravo, znanje i struka. Sve što mi danas nismo. Prostor središta Zagreba uredan je, osmišljen prostor. Niti to danas nemamo. Zagreb je dezurbaniziran do razina palanke.
Proljetni zagrebački potres, kao ovaj zimski banijski, mogao bi - poput onoga iz 1880. biti prekretnica - i Zagrebu, i Hrvatskoj.
„Potres, koji se u prvi čas smatrao katastrofom za Zagreb, pokazao se po svojim posljedicama upravo blagotvornim, jer se u čitavoj Evropi organizirala sabirna akcija za postradale; u Zagreb je došlo novaca sa svih strana, da se njime poprave štete“, napisao je kasnije povjesničar Ćiro Truhelka. „Oštećenici su dobivali obilne potpore za obnovu kuća, zajmove za novogradnje, i Zagrebom razvila se na sve strane građevna djelatnost, kakve taj stari grad ne pamti. Novogradnje nicahu kao pečurke, nastaše nove ulice, a stare se širile i produživale kao kraci polipa prema sve daljoj periferiji te grad postade iz dana u dan ljepši i prostraniji, a ono 30.000 stanovništva pomnožalo se brzo na 40.000. Sve je to bila posljedica potresa i plod evropske solidarnosti, koja je pod dojmom prirodne katastrofe pritekla u pomoć gradu, koji se od potresa probudio iz stoljetnog drijemeža“ napisao je Truhelka.
Hoće li tako biti i ovaj put? Moglo bi. Obnova Zagreba i Banije bit će golema investicija, u koju ne bi - kao u onoj nakon rata - trebalo pripustiti nekompetentne predatore, pajde i ortake, koji djeluju po načelu "uzmi pare i zbriši". Oba prostora zahtijevaju stručno promišljanje, ne samo seizmičko, već i razvojno, demografsko i, prije svega, gospodarsko. Brođanin Tomislav Pupić osmislio je model tzv "impulsne ekonomije" koji bi se svakako mogao primijeniti na prostoru Banije. "Model se" piše Pupić,"sastoji u slijedećem: Gospodarska ekspertna skupina koju odabire Vlada, radi na utvrđivanju komparativnih prednosti za moguće gospodarske aktivnosti pojedinih mikro regija. Paralelno sa naprijed navedenim aktivnostima definiraju se gospodarske djelatnosti koje su u nastajanju, a koje imaju perspektivu uzlaznog trenda. Nakon utvrđivanja kompatibilnosti, odnosno sukladnosti pojedine specifične gospodarske djelatnosti s određenom mikro regijom treba pristupiti izradi studije izvodivosti, ekonomske isplativosti i ekološke prihvatljivosti. Ukoliko naprijed navedene studije pokažu opravdanost moguće investicije u određenoj mikro regiji, tada bi trebalo raspisati nagradni natječaj za idejno rješenje takve investicije. Treba planirati moguće investicije pretežito na zemljištima ili nekretninama koje su u nespornom vlasništvu RH.
Nakon toga, kada se definira mogući projekt, treba ga ponuditi na svjetskim burzama za prikupljanje dioničarskih uloga. Ukoliko se prikupi dovoljno dioničarskih udjela, tada treba osnovati dioničarsko društvo u kojem će RH imati samo udjel u naprijed spomenutim pripremnim projektnim troškovima i zemljištu, tj. nekretninama te nakon pokretanja cijele investicije svoj dioničarski udjel prodati-prepustiti ostalim dioničarima. Nadalje, takvo dioničarsko društvo funkcionira po principu klasičnog dioničarskog društva na slobodnom tržištu..."
Ukoliko se na prostoru Siska, Petrinje i Gline obnove samo kuće i poprave postojeći porušeni gospodarski objekti, kraj će ubrzano izumirati. Dio stanovništva će ga nakon potresa trajno napustiti, ostat će stariji, novi neće dolaziti. A riječ je o prostoru koji je u predvorju Zagreba, s druge strane, riječ je o pograničnom kraju koji je važan i u aspektu nacionalne sigurnosti (od Velike Gorice do Dubrovnika pogranični pojas uz BiH ubrzano se prazni). U Petrinji bi se mogao pokrenuti sveučilišni kampus, Topusko je već lječilišni centar - država je malo truda uložila u razvoj medicinskog turizma, što je grana koja ima velike perspektive rasta - dok Sisak i bez potresa mora, zbog gašenja rafinerije, osmisliti što i kako dalje. Nakon potresa u L Aquilli, obnova grada digla je regiju na vrh talijanskih, po razvoju - naša je obnova nakon rata Baniju pretvorila u zapušten prostor lišen perspektive. Katastrofa može biti šansa za novi razvojni ciklus, ali i za reprizu starih mućki.
Uvjet svega ovoga je razumna, stručna vlada i sređena pravna država. Zasad ne vidimo naznaka da Markov trg razumije vitalnu potrebu pročišćavanja scene, što se jasno vidi iz činjenice da im je Bandić trajni saveznik. Bandićevština nije put u bolje sutra. Rado bismo napisali kako vjerujemo u preokret, ali on zasad nije izgledan. Ali evo, napisali smo i spasili dušu svoju.
