Bosanski lonac na izraelskoj vatri

Izraelski skandal s predsjednicom RH Kolindom Grabar-Kitarević (opet) u glavnoj ulozi - ni sâm vrag više ne pamti koji put već - kolateralno je izbacio pod reflektore znatno važniji problem.

Veliku štetu Hrvatskoj u odnosima s BiH, osobito onima nešto manje od 15 posto još neiseljenih konstitutivnih Hrvata, te stabilnosti/sigurnosti europskog Jugoistoka na povijesno trusnoj točci zapadnog Balkana. Od izbora u BiH 7. listopada 2018. - gdje je "nehrvatski" adut Demokratske fronte i bošnjačkih birača Hrvat Željko Komšić uvjerljivo potukao "hrvatskog" protukandidata za hrvatskog člana troglavog Predsjedništva BiH Hrvata Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH i alfa političara kojekakvih organizacija Hrvata ma gdje bili - službeni je HDZ-ov Zagreb neformalno prekinuo ljubav s poslijeizbornim Sarajevom.

FBiH se pivremeno tolerira kao izlaz u nuždi dok se ne "pokaže" kako "ovakav BiH nije moguć" te HDZ-ovi vođe iz Zagreba i Mostara, nadaju se, sinkronizirano s istomišljenicima na radikalnoj desnici te političkom logistikom Banje Luke i Beograda diplomatski, je li, ne "privede pameti" međunarodnu zajednicu i pristane na međunacionalnu jednakopravnost po prešutnom dogovoru Hrvata i Srba u BiH, odnosno Zagreba i Beograda. Muslimanima, kako su se usred rata znale izlanuti obje tzv. kršćanske strane, može ostati "džamahirija oko Tuzle".

HDZ posredstvom istoimene stranačke filijale u Mostaru "od stoljeća sedmog" upravlja sudbinom b-h Hrvata, zidajući naopako uvjerenje o Hrvatskoj kao domovini (ne BiH), Zagrebu kao glavnom gradu (ne Sarajevu) i "svih Hrvata" te Mostaru kao sjedištu hrvatskog identiteta u b-h zavičaju.

Disfunkcionalan BiH - pod međunarodnim "protektoratom" s velikim ovlastima zadiranja u politički sustav, do smjene političara - baš i jest disfunkcionalan, jer alfa političari svih triju konstitutivnih naroda vuku na svoje nacionalne/ističke strane, srpski i hrvatski ne žele građansko zajedništvo u bivšoj tzv. Jugoslaviji u malom, a međunarodna zajednica nema taj vilajet na listi prioriteta. Pa je i tzv. europska perspektiva BiH više mimikrija svih aktera, glavnih krivaca i za rat i za trulo poraće.

Srpska sastavnica BiH s vremena na vrijeme otvoreno prijeti odlaskom RS-a iz BiH (kompenzacija Beogradu za izgubljeno Kosovo), druka za hrvatski, tzv. treći entitet sa sjedištem u Mostaru i pravom razlaza s "islamističkim" Bošnjacima u FBiH, a HDZ, Katolička crkva i radikalno desne političke stranke - kojem ideološkom i svjetonazorskom krugu pripada i Grabar-Kitarović - također ne vide BiH kao demokratsku i uređenu europsku građansku državu, koju će svi građani doživljavati kao svoju domovinu.

Treba ju diskvalificirati kao "nestabilnu, islamski fundamentalističku, migrantsko-teroristički opasnu za EU i kršćansko susjedstvo", etc.? I na tomu se udarnički radi u BiH i izvana protiv BiH, pa bosanski lonac nije slučajno pristavljen i na izraelsku vatru.

Bez obzira na to je li ga pristavila potvrđeno dobra kuharica iz bivše Titove vile Zagorje na Pantovčaku ili ga je netko pristavio pod njezinim okom. Jer taj netko itekako znâ koliko je predsjednici RH stalo do stabilnosti, demokracije i jedinstva u BiH, do toga da susjedstvo s kojim RH ima više od 1100 kilometara još nedefinirane državne granice i niz sporova bude prijateljska europska država, gospodarski i ini partner i neupitan faktor stabilnosti i mira u regiji. Zahladnjelo je, zaredalo međusobno ubacivanje klipova u kotače, diplomatski je diskurs na rubu incidenta.

Državni predstavnici RH svako malo hodočaste u Mostar, ali u širokom luku zaobilaze Sarajevo. Komšić je netom po izboru u Predsjedništvo BiH bio u Zagrebu, ali ga nitko nije primio ni u Banskim dvorima niti na Pantovčaku... Osim bivšeg dvomandatnog predsjednika RH Stjepana Mesića u - hotelu Sheratonu (sic transit).

Nije samo opći dojam, nego faktično s(r)tanje: HDZ-ov RH Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar-Kitarović ne priznaje Željka Komšića, a time ni legitimitet međunarodno priznate, suverene susjedne države s kojom Bijedna Naša u interesu svojih građana, Hrvata u BiH i stabilnosti regije mora imati uređene, dobrosusjedske odnose.

Hrvatska vlast u Zagrebu pak posve ignorira i bošnjačkog člana Šefika Džaferovića, koji nije jednom prigovorio da se "Hrvatska paternalistički ponaša prema BiH", a ponajviše nije po HDZ-ovoj volji zbog "istočnoga grijeha", što će reći - "kolektivno je kriv", je li, za "bošnjačku majorizaciju najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda".

Ako HDZ ne može imati tzv. treći entitet, u njemu trajnu/neograničenu vlast i iz nje iznjedrene prvake u državnoj vlasti - barem na razini kakvoće RS-a, s pravom odcjepljenja - onda BiH "Hrvatima ne valja"? I onda su u pravu predsjednica Grabar-Kitarović i premijer Plenković plus buljumenta nižih stranačkih janjičara, koji se svugdje i u svakoj prigodi "paternalistički odnose prema BiH".

Ne trebaju tu nikakve teorije zavjere, taj se background vidljivo zakuhao i u bosanskom loncu na izraelskoj vatri. Pitanje je tek je li Kolinda Grabar-Kitarović pristavila lonac na vatru, potpalila pod njim ili samo držala kuhaču za tu i tamo promiješati. Ali, da je bila u kuhinji, izvan je svake sumnje. Baš kao i to zašto se u nju uopće obrela u njoj.

Je li u razgovoru u četiri oka kazala izraelskom domaćinu Reuvenu Rivlinu, a provalio list Jerusalem Post, da je "BiH vrlo nestabilna zemlja i pod kontrolom militantnog islama" te da su ju "u nekim aspektima preuzeli ljudi povezani s Iranom i teroristima" ili nije, kako tvrdi, nikad se točno neće saznati. Ali šteta je počinjena, kao što je izrazito štetan timing njezinog službenog posjeta zemlji, koja kao zapeta puška čeka mig iz SAD-a za "saveznički" napad na Iran.

Napetost raste faktički iz sata u sat, a moguć novi rat u regiji katastrofalno prijeti globalnom sukobu. Indikativno, Izrael je zahvalio RH na potpori u UN-u, NATO-u, EU, etc., što inače nesuvislu hrvatsku vanjsku politiku neodgovorno i opasno prokazuje kao (pro)američku ancilu.

Povezivanje protuiranskih animoziteta izraelskog militarizma s lažnim stanjem u BiH, vjerskim fundamentalizmom, izbjeglicama/migrantima i islamskim terorizmom kao ljutom opasnošću za kršćansku Europu, RH i susjede pucanj je u nogu hrvatskim državnim interesima i dobrosusjedskim odnosima. BiH nije remetilački faktor na europskom Jugoistoku.

Ne treba biti jako pametan, pa pojmiti kako Grabar-Kitarović nije išla u Izrael naučiti nešto o svjetskim postignućima te zemlje u desalinizaciji mora i raskošnom poljodjelstvu na pustinjskom pijesku, koje je kovala u zvijezde. Što će to Hrvatskoj?

Gotovo je najbogatija u Europi vodnim resursima, nema pustinju, a nije kadra iskoristiti više od petine svojih nepreglednih hektara plodnog humusa. U "komunističkom mraku" je obrađivala 1,7 milijuna hektara zemljišta, a na "kapitalističkom svjetlu" milijun manje. I uvozi hranu, čak iz Izraela. Da to ima židovska država, hranila bi cijeli svijet - samo s hrvatske njive. RH ne može (!?) ni tih manje od četiri milijuna još neiseljenih žitelja. Sic transit.

Iskusna novinarka Jerusalem Posta Greer Fay Cashman s 33 godine staža nije medijska začinjavica i ne piše za gradsku rubriku o cijenama jaja, voća i povrća na tržnici, nego o državnoj politici i drži fenjer politici svoje zemlje. Kao i njezina redakcija. Ako je razgovor lidera dviju država bio u četiri oka, morao je valjda sâm predsjednik Rivlin reći novinarki o čemu je zborio s gošćom iz RH, i što mu je kazala.

Ako joj nije rekao Rivlin, ona ne bi mogla ništa napisati za list blizak izraelskoj desničarskoj vlasti. A napisala je. Kad je skandal već izbio i šteta počinjena, možda i postignut učinak, jer izraelski državni vrh nema običaj komentirati ovakve situacije, izraelski je list intervenirao u spornom tekstu, ali ne suštinski. Hina je prenijela da je Cashman u telefonskom razgovoru s hrvatskim medijima "umanjivala značenje" svog izvješća i tvrdila da to "nije velika priča", ali je sarajevskom Dnevnom avazu potvrdila da ostaje pri svojim navodima u Jerusalem Postu:

"U mojim bilješkama u vezi sa sastankom stoji to što sam i objavila. Ona jest spomenula i Iran u jednoj rečenici i povezala ga s migrantima. Rekla je da se Iranci kriju među migrantima, da su migranti ponajmanje iz Sirije ili Afganistana, da ih ima iz Afrike te iz drugih dijelova Azije. Navela je i da među njima ima militanata i da oni predstavljaju problem. Nije povezivala vlasti BiH s militantima i Iranom, već s migrantima". Otkud to Cashman znâ, ako joj nije kazao izraelski predsjednik Rivlin, a s Grabar-Kitarović nije razgovarala?

Politički se BiH digao na noge. Bez dlake na jeziku, istupili su poglavar Islamske zajednice u BiH reis ulema Husein Kavazović, čelnik Židovske zajednice u toj zemlji Jakob Finci, veleposlanik BiH u UN-u (Židov po etničkoj pripadnosti) Sven Alkalaj, a hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić je pozvao na razgovor veleposlanika RH u BiH te kazao da nije njegova zemlja nestabilna, nego je "nestabilna" predsjednica RH.

Bošnjački supredsjedatelj u Predsjedništvu BiH Šefik Džaferović reagira oštro: "Svima je u Europi i svijetu jasno da se radi o lažima, koje izmišlja agresivna i ksenofobna politika službenog Zagreba prema Bošnjacima i BiH, koja ima sve elemente fašizma".

Židovski prvak Finci, kao i veleposlanik Alkalaj, odbacuju i pomisao da u BiH dominira militantni islam. Protiv Grabar-Kitarović, a time i aktualne vanjske politike RH kojoj HDZ udara ritam i posredstvom HDZ-a BiH Dragana Čovića izravno se miješa u unutarnje stvari tuđe države.

Ustalo je i Bošnjačko nacionalno vijeće (predsjedničina "predizborna kampanja ne smije biti nauštrb bilateralnih odnosa sa susjednim državama i uz pomoć izmišljenih vanjskih neprijatelja"), SDP BiH ("jedini politički faktor u međudržavnim odnosima BiH i RH s militantnom pozadinom jest HDZ, stranka iz koje dolazi gđa Grabar-Kitarović"), niz političara i intelektualaca BiH i RH ("isprike susjednoj i prijateljskoj BiH. Svim narodima", piše na Twitteru bivša premijerka i predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor; odvjetnik Anto Nobilo: "Nepromišljeno, a to je za nju tipično")...

Nešto je trulo u HDZ-ovoj vanjskoj politici - "sukreatorica" i predsjednica Grabar-Kitarović - kad Hrvatska ima probleme s gotovo svim susjednim zemljama od Srbije, Mađarske i Slovenije do Crne Gore i BiH. S tim skôrom postignuća iza sebe, u ponedjeljak je u Kninu na proslavi 24. obljetnice VRA Oluje objavila svoju kandidaturu za drugi predsjednički mandat.

Budući da je i bivši krajnje neuspješan predsjednik HDZ-a i 2016. godine nesuđeni premijer RH Tomislav Karamarko najavio svoju kandidaturu za predsjednika HDZ-a na unutarstranačkim izborima u proljeće, teško je vjerovati da će se u skoroj budućnosti - bez odlučnog upliva međunarodne zajednice - promijeniti tzv. trećeentitekska politika prema BiH i destabilizacijsko "pomaganje" toj zemlji iz Zagreba prevesti u konstruktivno dobrosusjedstvo, poštivanje unutarnjih stvari suverene države, bilateralno razumijevanje i suradnju.

Bez Karamarka ne bi bilo ni Grabar-Kitarović na Pantovčaku, a s njom opet u istoj bivšoj Titovoj vili Zagorje i s njim opet za kormilom stožeraško-šatoraškog HDZ-a, ni međugorska Gospa neće pomoći Hrvatima. Ma gdje bili. Njihovim pak susjedima još manje.

h-alter