HRT bi se trebao ispričati i Miloradu Pupovcu i Borisu Miloševiću, jer je jasno da na Dolcu nisu bili napadnuti od nježnih odgajatelja djece s Kozare iz Jastrebarskog, niti od onih koji »imaju kosti nevinije od mojih«, već su im to mogli učiniti samo krvoločni partizani i njihovi nasljednici
Da su se tog petka s Gornjeg grada spuštali Andrej Plenković i Gordan Jandroković i da su ih na tržnici Dolac gađali limunima, đuvečom ili čime god već, istog bi trenutka interventna i specijalna policija okružili cijeli kvart.
Takav atak organi vlasti ne bi tretirali kao dobrodošli iskaz demokracije, već terorizam ili pokušaj atentata. Ne bi se nitko iz tog obruča izvukao dok se ne pronađu krivci/krivac i primjereno kazne i razapnu na stup srama zbog svoga drumskog prepada.
Imali smo u novijoj povijesti policijskog beščašća niz primjera gdje bi iza rešetaka promptno završavali oni koji bi se usudili premijeru na društvenim mrežama nacrtati hitlerovske brčiće ili bi fasovali zatvor, otkaz i vječno mjesto na crnoj listi državnih neprijatelja oni koji bi zagledani u Marsovce Orsona Wellesa objavili postojanje imaginarne revolucionarne organizacije.
Zna se i uvijek se znalo koga se demokratski može u nedostatku bombi gađati agrumima, a kome se nekažnjeno smije razbiti glava vojničkim opasačem, kome je dopušteno javno sličiti na Hitlera, a kome će »institucije sistema« doći glave ako, manje ili više duhovito, samo asocira da takvih ima i u našem sokaku.
I aktualni medijski tretman »akcije Dolac« savršeno se uklapa u političku teoriju i praksu premijera Andreja Plenkovića o »dvostrukim konotacijama« kako pozdrava »Za dom spremni«, tako i pokretnih meta.
Taj bipolarni poremećaj najdosljednije, gotovo savršeno, prati prisavska dalekovidnica koja se nedavno ispričala »zbog objavljene netočne informacije da je u Jastrebarskom održana prigodna komemoracija u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima i 76. godišnjicu napada na Dječji dom za ratnu siročad u Jastrebarskom, budući da se radilo o 76. godišnjici partizanskog, a ne ustaškog napada na tamošnji Dječji dom«.
Propagandna mašinerija, koja distribuira Manjkasove falsifikate kako u dokumentarnom, tako i u informativnom programu, uz malu pomoć hrvatske Vlade i ministra branitelja Medveda, kao i izaslanice predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, kostima pogubljenih ustaških zločinaca vraća djevičanstvo predstavljajući ih isključivo kao domoljube i smjerne vjernike, nevine žrtve partizanskih zločina!
Stoga bi se HRT trebao ispričati i Miloradu Pupovcu i Borisu Miloševiću, jer je jasno da na Dolcu nisu bili napadnuti od nježnih odgajatelja djece s Kozare iz Jastrebarskog, niti od onih koji »imaju kosti nevinije od mojih«, već su im to mogli učiniti samo krvoločni partizani i njihovi nasljednici.
Zanimljiva je ta zamjena teza koja se sve učestalije ispaljuje iz bacača opsjena, laži i nevjere ne bi li postala istinitom. Recimo, bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi narod reagirao da su Andrej Plenković i Milorad Pupovac u subotu zamijenili svoje uloge.
Zamislimo da je prvi otišao u Varivode gdje je nakon »Oluje« ubijeno devetero civila starije dobi i pred okupljenima javno rekao »Mi želimo da se ovaj zločin kazni, kao i svaki drugi, bilo prema Srbima, Hrvatima ili Bošnjacima«, a drugi na izbornom saboru Zajednice branitelja HDZ-a iznio prijedlog da se Gojku Šušku podigne spomenik u Zagrebu.
Tko bi tu onda bio meta i čime bi demokratski nastrojeni građani gađali one koji su iznevjerili njihova očekivanja?
novilist
