Da Kujundžić ne bi popušio resor i političku karijeru, morat će izgorjeti pušači! Nije im prvi put, ali nisu toliko u dimu da bi pristali biti guske u magli
Koliko me rasplače poskupljenje, toliko me nasmije objašnjenje, morali smo se sjetiti starog aforizma slušajući kako ministar zdravstva Milan Kujundžić traži najmanje stopostotno povećanje trošarina na cigarete i alkohol.
– Svaka mjera ima i svoje štetne strane, ali su one puno manje u usporedbi sa spašavanjem života djece, odgovara oponentima HDZ-ova ministarska zora Kujundžić.
Svima je pak jasno da se iza lažnog moraliziranja i navodne brige za djecu krije tek proračunska crna rupa u zdravstvu koju ministar nije znao riješiti u ove dvije godine mandata. Da Kujundžić ne bi popušio resor i političku karijeru, morat će izgorjeti pušači! Nije im prvi put, ali nisu toliko u dimu da bi pristali biti guske u magli.
Dugovi u zdravstvu prema ministru Kujundžiću na kraju 2017. iznosili su 7,5 milijardi kuna. Trećina nacije puši, više je od milijun pušača, koji u prosjeku sprže i više od kutije, statistika kaže 28 milijuna cigareta dnevno. Država sebi uzima, bez PDV-a, od 50 do 70 posto cijene cigareta kroz trošarine, recimo da je to 13 kuna po kutiji. Ako ih se dnevno popuši 1,4 milijuna, to je 18 milijuna kuna dnevno odnosno 540 milijuna kuna mjesečno, što godišnje iznosi 6,5 milijardi kuna!
Dakle, Kujundžićevim stopostotnim povećanjem trošarina u državnu blagajnu slilo bi se samo od cigareta najmanje 6,5 milijardi kuna. Ukupno 13 milijardi kuna! A koliko godišnje državu stoji liječenje osoba oboljelih od bolesti povezanih s pušenjem? Nešto više od milijarde i pol kuna! Zašto bi onda pušači koji već sada preplaćuju troškove svoga liječenja bili dodatno penalizirani novim nametima? Zato što ih je u antipušačkoj histeriji najlakše demonizirati kao one koji dovode u pitanje »spašavanje života naše djece«?
I je li to baš potpuna istina? Ako su cigarete i alkohol sada lako dostupni djeci zbog cijene, zanemarimo sada ulogu obitelji i društva u njihovom odgoju, unatoč zakonskoj zabrani prodaje, što je onda s onim proizvodima još jeftinijim i potpuno legalnim za kupovanje u neograničenim količinama? Primjerice, osvježavajućim napicima, energetskim pićima i ostalim zašećerenim proizvodima koji se reklamiraju u svim medijima i mogu kupiti na svakom koraku?
Hoće li netko registriranih 280 tisuća dijabetičara, a procjenjuje se da od šećerne bolesti u Hrvatskoj boluje više od 400 tisuća stanovnika, za čije liječenje prema službenim podacima HZZO godišnje potroši 11,5 proračunskih sredstava, dok dijabetolozi tvrde da je taj trošak čak 4,6 milijardi kuna godišnje, dovesti u vezu s ovom ili onom colom, narančadom, obogaćenom vodom, čokoladom, bombonima, keksima...
Hoće li ministar Kujundžić prokazati šećer jednako opasnim poput nikotina, hoće li i na njega tražiti dodatne trošarine u ime »spašavanja naše djece«? Ili će nam i dalje kroz dim prodavati maglu pokušavajući sakriti notornu činjenicu da je nesposoban ministar koji ne zna niti jedan drugi način za rješavanje problema u zdravstvu osim još jednog kažnjavanja pušača, evidentno građana drugog reda u ovoj državi.
Kujundžiću, ugasi se! Zar ne vidiš da goriš?
novilist
