Poruka režimlija s Prisavlja je jasna: ako je čovjek bez ijedne mrlje u svom dosadašnjem radu, autor dokumentarca o generalu Stipetiću prikazanog još za ove obljetnice Oluje u »prime timeu«, novinar iza kojeg su stale i braniteljske udruge koje cijene njegov profesionalni rad, mogao nakon više od 20 godina dobiti otkaz, onda vam je jasno što vas čeka ako ne budete poslušnici


Nije Hrvoje Zovko ni prvi ni posljednji novinar i urednik koji je u Hrvatskoj dobio otkaz bez ikakvog razloga, ubijane su ciljano u ovoj loše glumljenoj demokraciji i cijele novine i njihove redakcije, odstranjivana kompletna dopisništva, mrcvareni pojedinci.

Past će na sudu, prije ili kasnije, odluka Uprave HRT-a o izvanrednom otkazu Zovku, samo će za povijest kretenizma ostati zapamćeno pozivanje na Istanbulsku konvenciju koja u Hrvatskoj još uvijek nije stupila na snagu.

No, poruka režimlija s Prisavlja je jasna: ako je čovjek bez ijedne mrlje u svom dosadašnjem radu, autor dokumentarca o generalu Stipetiću prikazanog još za ove obljetnice Oluje u »prime timeu«, novinar iza kojeg su stale i braniteljske udruge koje cijene njegov profesionalni rad, mogao nakon više od 20 godina dobiti otkaz, onda vam je jasno što vas čeka ako ne budete poslušnici.

U slučaju Hrvoja Zovka postoji i jedna sitnica, koja i nije baš toliko sitna, a to je činjenica da se radi o novoizabranom predsjedniku Hrvatskog novinarskog društva.

Da predsjedniku HND-a netko uruči otkaz prije pet, deset ili petnaest godina, bar bi deset ambasadora zvalo predsjednika države i premijera, rogoborile bi europske vlade, javio bi se Helsinki Watch, međunarodna cehovska udruženja i sindikati, te u jedan glas povikali: »Ne možete ovako!«.

I Hrvatska ne bi mogla tako lako postati članicom Europske unije, baš kao što to ni sada s ovakvim (ne)demokratskim standardima ne zaslužuje.

Danas svi oni, poput lijenih krava, dokono gledaju što se to ovdje zbiva, jer ih se više ništa ne tiče, pa premijera Plenkovića ne mora brinuti jezikova juha, baš kao što neće svrbjeti ni predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.

A njih dvoje neće ni prstom mrdnuti, ne za Hrvoja Zovka kao osobu, već u obranu profesionalnog digniteta predsjednika nacionalnog udruženja novinara, što je u svakom demokratskom društvu cijenjena i respektabilna funkcija, neće se zbog sramote, koja je prešla državnu granicu, sastati ni Saborski odbor za informiranje.

Od Plenkovića i Grabar-Kitarović drugo se nije ni moglo očekivati, dobro je poznato kako njihovi politički uzori i prijatelji Orban i Erdogan postupaju s medijima u vlastitim zemljama.

Delikt mišljenja opet je na djelu u Hrvatskoj, upozorio je na to svoje pretpostavljene i Hrvoje Zovko pa dobio otkaz, no cenzura u glavama na ovim prostorima nije ništa nova.

Nekada su HDZ-ove perjanice novinarima i slobodnomislećima prijetile metkom u potiljak, nepoćudni urednici bili bi mobilizirani u vojsku s namjerom da budu ubijeni, a njihove novine javno spaljivane.

I koliko god tih ratnih devedesetih bila tiha solidarnost koju su kolege i intelektualci iskazivali zbog takvog terora, ona je iz današnje perspektive zvučala kao gromoglasna buka.

I sami novinari šutjeli su dok ne bi zakucali na njihova vrata, a to neizostavno čeka jednog dana i one koji drže ljestve svojim gazdama dok se izvanrednim otkazima obračunavaju s nepoćudnima.

I zato se od »Ferala« do danas ništa suštinski nije promijenilo u odnosu režima prema medijima.

Možda su drugačije samo metode. Umjesto metkom u potiljak, sada se puca otkazom u čelo.

 

novilist