Prema ponašanju premijera i smijenjenih ministrica i ministara, osnovna namjera Plenkovićeve rekonstrukcije Vlade nije da se HDZ-ovi grijesi speru, nego da HDZ bude sve savršeniji, dok pleonazam najidealniji više ne bude pleonazam, nego hrvatska politička stvarnost. Paradoksalno, za ostvarenje tog sna potreban je ešalon skoro potpunih anonimaca, pošto su udarne ekipe Tuđmanovih, Sanaderovih, Kosoričnih, Karamarkovih i Plenkovićevih kadrova preko glave zatrpane blatom kriminala ili su u svađi s premijerom.
No, sad se postavlja pitanje što su ti tihi i samozatajni ljudi zadnjih dvadeset-trideset godina radili u HDZ-u? Zašto su ostali u stranci otimača državnih resursa? Ako su toliki stručnjaci – pola ih je doktorica i doktora znanosti – zašto su dugo podnosili loš položaj u predatorskoj hijerarhiji? Jesu li bili uzorni korisnici nižih stranačkih beneficija? Kako je za ministra postavljen čovjek koji je već sa 16 godina prekršio Zakon o strankama? Kako se HDZ može regenerirati uz pomoć vlastitih degeneriranih snaga? Kako se država može regenerirati uz pomoć degeneriranog HDZ-a? Može li se infarkt liječiti Alzheimerom?
„Možete nas mrziti, ali ne dopuštam da govorite istinu“, samouvjereno je na svako pitanje odgovorio premijer Republike Hrvatske, gospodin Andrej Plenković.
***
Slučajno je u vašem stanu upaljen televizor kad su na programu vijesti iz Hrvatske; u vašem je stanu to inače nedopustiva praksa. U kadru su novinarka i novinar RTL-a s nekom vama nepoznatom osobom. Novinari pitaju „koji su benefiti od predsjedanja Hrvatske EU-om za hrvatske građane”.
Nepoznata osoba: „Pa vidite, znate, za ovo što mi danas imamo, ovaj, za to su, ovaj, to su, to je i priznanje i hrvatskim braniteljima, herojima koji su pali za domovinu. To je priznanje njima i da imamo to što danas imamo, da dijelimo iste vrijednosti, da ulazimo u sve te asocijacije, da smo ispunili nacionalne ciljeve u svim tim članstvima, da ćemo uskoro ući u šengenski prostor i, što je naš premijer isto tako najavio i vrlo se dobro pripremamo, i guverner banke i ministar financija, u Eurozonu. Tu je vrlo jedan jako dobar, dakle, način na koji se pripremamo i tu su realna očekivanja.“
Razmišljate je li moguće da je ovo Plenkovićev novi ministar vanjskih poslova i počinjete zapisivati. Novinari sad pitaju hoće li prostor Nacionalne i sveučilišne knjižnice biti adaptiran na vrijeme do početka hrvatskog predsjedanja EU-om. Novinar insistira da "na vrijeme" znači prosinac.
Nepoznata osoba, vjerojatno novi ministar: „Pa evo ga, ja sam se upravo, ovaj, imajući u vidu na neki način mislim i to, to je jako, to je jedna logistička jedna važna dimenzija koju moramo osigurati jer moramo imati odgovarajuće mjesto. Dakle, postoje dvije faze, to je kongresni centar koji je, dakle, koji se uređuje, to je jedno veliko i gradilište, i druga faza je iseljenje odjela, zemljišnog odjela, dakle, gruntovnice i kasnije, čujte, mislim, znate, kad se to napravi i uredi i kad to bude nešto ovaj prekrasno, kao hram umjetnosti, Panteon, onda nakon šest mjeseci će to ostati građanima, Republici Hrvatskoj … Kao, ako se sjetite, Univerzijada je bila, ali sve ono što mi zapravo baštinimo od tada, to koristimo i danas. Prema tome, mi ćemo imati jedno fantastično jedno, jednu lokaciju, jedno mjesto, koje će biti od koristi građana. Pogotovo što mi zapravo imamo te benefite, ne ide to samo našim sve sredstvima, nego postoji dakle i EU, mi koristimo sredstva koja nama pripadaju po defaultu, mi imamo, osposobljavamo 800 službenika, ovaj, isto tako i ministre koji će morati biti u kontaktu, dakle, njihovo …“
Repliku nepoznate osobe je nemoguće transkribirati (FOTO: HINA/Damir Senčar)
Novinar kao da malo gubi živce, pa prekida sugovornika. Izražava nadu da će sve biti spremno za “onaj prvi dan 2020. godine”.
Repliku nepoznate osobe je nemoguće transkribirati. Novinarka preuzima razgovor i nastavlja u ljubaznom tonu, kao da je sve normalno. Pita – kad Vas je premijer nazvao i pozvao da budete ministar?
Konačno ste sigurni da je nepoznata osoba novi ministar. Pitate se što mu je, da nije bio veleposlanik u Australiji, tamo su ozonske rupe goleme i mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Guglate, ne, on je baš bio u hladnim krajevima, Njemačka, Švicarska. Što nije u redu s Njemačkom i Švicarskom? Mahnito razmišljate, ali vas ministar ometa: „E pa vidite, diplomat zapravo mora biti stalno, 24 sata, ja to ističem, ali ne, znate ... Znate i u snu vi morate biti dostupni, jer ja se sjećam kada je...“
Sad vam je baš neugodno zbog Njemačke i Švicarske. Novinar opet prekine sugovornika, prenaglašeno veselo – „Znači, premijer Vas je nazvao usred noći?“
Ne, ne, sve ste krivo shvatili, objašnjava ministar: „Ne, ne, radi paralele hoću reći, mislim ... Hoću zapravo tim odgovorom reći, koliko je to zapravo manje važno, mislim, manje je važno …“
Novinarka se pristojno suprotstavi. Ali to nešto govori, dobaci ministru.
Novi ministar: „Mislim, govori o nekoj analitici, mislim, koliko je imao u vidu ... Mislim … Nazvao me zapravo premijer, gospodin Plenković, u pravom trenutku.“
Novinar sad igra na sigurno. Ministar mora biti u stanju odgovoriti kad mu se ponudi točan odgovor. Zaokružite a) ili b) – je li to bilo nedavno ili prije nekoliko mjeseci?
Nije u stanju. Napeti ste.
„Pa sad, čujte, mislim za mene je, mislim, sve ono znate neko vrijeme, ovaj, jer ja, znate ono, kako vrijeme prolazi … Je li, carpe diem, ovaj … Prema tome nema, nema vrijeme prije, poslije i tako dalje … Pravo vrijeme, to je bio pravi trenutak, a ja sam evo u nekoliko dana doživio transformaciju, jučer sam bio veleposlanik …“
Novinar potiče ministra oduševljenom pohvalom, možda to pomogne. Vrisne – „pravi ste diplomat u odgovorima!“
Ne pomaže. Replika: „... a sad sam onda ovaj dakle evo pa ministar sam, dakle, moram biti …“
Novinarima iz režije javljaju da je ostala još minuta, dvije za razgovor i da iz ministra probaju izvući barem jednu smislenu rečenicu. To se ne čuje, ali se podrazumijeva. Novinar puca sigurnu loptu: „Koji su Vaši prvi potezi na čelu ministarstva?“
Novi ministar: „Pa znate, puno je prvih poteza …“
Urednik portala RTL Vijesti sjedi kraj računala i tiho jeca. Poslije se nevoljko sabire, iz foto programa povlači fotografiju na kojoj ministar pristojno izgleda i stavlja naslov: „Plenković mi je ponudio ministarsku poziciju u pravom trenutku“. Urednik zadnji put gleda naslov, vidi da ništa osim sintakse nije izmišljeno. Ovo je korektno, zaključi, ako smo u osam minuta bez intervencija pokazali koliko je ministar sumanut, možemo malo prepraviti jednu rečenicu da zvuči normalno. Rečenica ionako ništa ne znači. Klikne publish.
Sjeli ste i čitate transkript ispočetka. Kod ključnih mjesta zastanete, otvorite portal RTL Vijesti da još jednom provjerite je li ovakvo nešto moguće. Tražite intervju s novim ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom. Puštate ministrove odgovore, svaku rečenicu tri puta, usporedite s tekstom koji ste napisali i pročitali. Sve se poklapa, no i dalje ne vjerujete. Mjerite temperaturu, puls i tlak. Temperatura normalna, puls 60, tlak 140/80. Vrtite rečenicu „možete nas mrziti, ali ne dopuštam etiketu korupcije“, shvatite da ste je samo koju minutu ranije krivo prenijeli kao - „možete nas mrziti, ali ne dopuštam da govorite istinu“. Uviđate da ste toliko pretenciozni u svojoj mržnji prema HDZ-u, da vam se pričinilo da je prvi diplomat Hrvatske potpuni redikul. Nasmijete se s olakšanjem. Bit će bolje, nazvao ga je u pravom trenutku.
lupiga
