Slavonski Brod se voli slikati. Brod se ponaša poput neumornog manekena u usponu. Rado nudi pogledu onu žensku, taštu stranu i – arhitektonske obline urbanosti. Svoje raskošne erogene zone svesrdno pokazuje pred očima promatrača, slikara i fotografa koji na platnima i u foto-aparatima otiskuju svjetlosne tragove kao dokaze njegove ugodne vanjštine. Brod to zna. Nastoji se on očitovati mirisima i zvukovima, ali najmanje se libi vizualno iskazivati. Korzo i zgrade iz 19. stoljeća, Sava i kej, ulice koje se ulijevaju u glavni gradski trg – bazen dokoličarskih užitaka, Trg pobjede, parkovi, Tvrđava, Samostan... motivi su koji magnetski privlače slikare i fotoreportere. Brod pozira 365 dana godišnje, 24 sata na dan.
Iako grad na neki način skriva svoju mjestimičnu ružnoću i derutne dijelove, oni se, što je nevjerojatno, nalaze neposredno pored njegovih najatraktivnijih punktova. To nisu zakrpe na čistom odijelu, to je neočekivano odsustvo urednosti i estetske pristojnosti. Notorni Hotel „Park“ ne bi trebalo ni spominjati, jer je van konkurencije koliko snižava ocjene o "umjetničkom" dojmu.
Uočili smo još dva remećenja sklada gradskog središta. Ako se od korza pođe prema prema KKD „Ivana Brlić Mažuranić“ i Gradskoj knjižnici, ili upravo obratno, uputi li se od dvorane i knjižnice prema korzu, nemoguće je ne primjetiti u Savskoj ulici pretvorenoj u parkiralište, pored Trga Ivana Miletića, improvizaciju od parkirališta Hotela „Savus“. Neožbukani zidovi dvorišnih zgrada okrenuti su prema parkiralištu i zapravo su njegov dio. Dvadesetak metara od glamuroznog središnjeg trga koji se upravo trsi svidjeti svojim sjajem i privlačnim atributima, neofrajkani zidovi ispred kojih se parkira hotelska klijentela, bodu u oči svojom rugobnošću, kao da se prolazi pored dijelova daleke periferije, idealnih za snimanje filmova sa socijalnom tematikom. Prekoputa, prema Savi, stražnji dio zgrade u kojoj se nalazi ugostiteljski objekt „Lotos“ također nije ožbukan. Uočava ga se kao strano tijelo na gradskoj koži. Stvar donekle spašava prelijepa, tamnozelena biljka penjačica, puzavica, vjerojatno bršljan. Tako na malom prostoru, na jednom od deset ulaza u/na korzo, dva detalja narušavaju estetsko savršenstvo, i smanjuje zanimanje za gradske čari.
Stoga pitamo u ime javnosti mogu li službeni gradski i komunalni estetičari, u dogovoru s kreatorima nadaleko poznate bogate lokalne turističke ponude, nešto poduzeti na otklanjanju ovih nedostataka?
Iako grad na neki način skriva svoju mjestimičnu ružnoću i derutne dijelove, oni se, što je nevjerojatno, nalaze neposredno pored njegovih najatraktivnijih punktova. To nisu zakrpe na čistom odijelu, to je neočekivano odsustvo urednosti i estetske pristojnosti. Notorni Hotel „Park“ ne bi trebalo ni spominjati, jer je van konkurencije koliko snižava ocjene o "umjetničkom" dojmu.
Uočili smo još dva remećenja sklada gradskog središta. Ako se od korza pođe prema prema KKD „Ivana Brlić Mažuranić“ i Gradskoj knjižnici, ili upravo obratno, uputi li se od dvorane i knjižnice prema korzu, nemoguće je ne primjetiti u Savskoj ulici pretvorenoj u parkiralište, pored Trga Ivana Miletića, improvizaciju od parkirališta Hotela „Savus“. Neožbukani zidovi dvorišnih zgrada okrenuti su prema parkiralištu i zapravo su njegov dio. Dvadesetak metara od glamuroznog središnjeg trga koji se upravo trsi svidjeti svojim sjajem i privlačnim atributima, neofrajkani zidovi ispred kojih se parkira hotelska klijentela, bodu u oči svojom rugobnošću, kao da se prolazi pored dijelova daleke periferije, idealnih za snimanje filmova sa socijalnom tematikom. Prekoputa, prema Savi, stražnji dio zgrade u kojoj se nalazi ugostiteljski objekt „Lotos“ također nije ožbukan. Uočava ga se kao strano tijelo na gradskoj koži. Stvar donekle spašava prelijepa, tamnozelena biljka penjačica, puzavica, vjerojatno bršljan. Tako na malom prostoru, na jednom od deset ulaza u/na korzo, dva detalja narušavaju estetsko savršenstvo, i smanjuje zanimanje za gradske čari.
Stoga pitamo u ime javnosti mogu li službeni gradski i komunalni estetičari, u dogovoru s kreatorima nadaleko poznate bogate lokalne turističke ponude, nešto poduzeti na otklanjanju ovih nedostataka?
