Dobre smo novinske vijesti čitali i gledali ovo ljeto. Brodski srednjoškolci natjecali su se u znanju i vještinama i osvajali najviša mjesta. Brod je zasluženo postao grad mladih prvaka u svijetu i Hrvatskoj.
O velikom uspjehu Inga Birindžića, maturanta Tehničke škole, saznao sam slučajno. Osvojio je prvo mjesto na Državnom natjecanju učenika/ca sektora strojarstvo, brodogradnja u natjecatjeljskoj disciplini dizajniranje računalom – CATIA. Njegov rezultat prošao je bez medijske pompe i nastupa za lokalnu dalekovidnicu. Tja, on je samo državni prvak kojeg neće primiti gradonačelnik i župan niti njihovi zamjenici. Termini su osigurani isključivo za svjetske prvake i ako škola koju pohađaš ima propagandno-marketinški nerv kao što ga ima brodska Gimnazija. Ovo je konstatacija, nije zajedljivi prigovor, kako se eventualno može shvatiti.
Razgovaram s Ingom dopodne u kafiću JD u Naselju Andrije Hebranga. Popodne Ingo ima nastavu. Očekuje ga važna školska godina pred studiranje u Zagrebu. Kaže da će se najviše morati potruditi oko Hrvatskog jezika.
Dakle, Ingo Birindžić pohađa Tehničku školu za računalnog tehničara za strojarstvo. Prošao je, zajedno sa svojim školskim kolegama, školsko i županijsko izlučno natjecanje prije nego su rezultatima izborili nastup u Zagrebu, na Državnom. Dvodnevno natjecanje (od 24. do 25. travnja 2014. g.) na kome su sudjelovali mladi računalni lavovi iz cijele Hrvatske sastojalo se od dva dijela. U prvom, čisto teoretskom, trebalo je reduktor (tehn. uređaj koji smanjuje brzinu obrtaja uz pomoć prijenosnika (nazupčanog, remenastog ili lančanog), opr. Multiplikator) iz 2D prebaciti u 3D. A potom su natjecatelji trebali lampion u obliku srca izmjeriti, izračunati dimnezije i napraviti program za 3D oblik. Znanje, preciznost, umijeće programiranja... sve su to bile kvalitete koje su donijele visoko priznanje, kvalitete koje su razultat višegodišnjeg interesa, rada i učenja i želje da se napreduje. U konačnici Ingo je osvojio prvo mjesto, za što je dobio Priznanje, Zahvalnicu i zlanu medalju, a školski kolege osvojile su također izvanredna mjesta. Mogli su i bolje, kaže Ingo, da nije bilo nekih neshvatljivih odluka prosudbene komisije.
Ingo Birindžić, svoju akademsku i radnu budućnost vidi u računalnom oblikovanju/dizajniranju/modeliranju 3D prostora. Skuplja novac kako bi nabavio 3D printer.
Istaknuo je da su osvojena Priznanja učenika također i rezultat rada njihovog mentora prof. Slavka Vujeve i razrednice prof. Zdravke Gajić. Posebno je interesantan podatak da je Tehnička škola, i zbog postignutih rezultata njenih učenika na Natjecanju, od jedne američke Fundacije dobila 52 000 $ stipendije za 15 učenika. Nisam nigdje pročitao, ali siguran sam da je škola o tome obavijestila javnost, jer radi se ne samo o novcu, nego i o velikom priznanju za postignute rezultate i pedagoški rad.
Na kraju razgovora s Ingom saznajem da su natjecatelji (njih 11 ili 12?) na ime troškova sudjelovanja na natjecanju u Zagrebu od škole dobili 100 kuna, pedeset prije polaska, i 50 nakon povratka. Nisam Inga pitao, ali pretpostavljam da su ova nemala sredstva pretvorili u eure i oročili u jednoj od domaćih (austrijskih ili talijanskih) banaka. Pozdravljamo se. Odlazim s uvjerenjem da oni koji imaju jasne zamisli o svojoj budućnosti mogu ih ostvariti. Ingo pripada takvima.
