Tekst prenosimo s prijateljske web stranice: www.striborschwendemann.com
U skladu s konceptualnom platformom internetskog portala SBPeriskop, a koja će biti detaljno obrazložena u skorom nastupnom tekstu, i ubuduće ćemo preuzimati kritički intonirane tekstove o funkcioniranju Grada Broda, o predstavnicima organizirane lokalne vlasti odnosno sustava za infrastrukturu, korištenje zemljišta, zdravstvo, stanovanje, urbanizam, prosvjetu i prijevoz
Kao što je splitski gradonačelnik Kerum trijumf gradske periferije i dalmatinskozagorske doseljeničke dominacije, tako je i brodski gradonačelnik Duspara trijumf gradske periferije i bosanskoizbjegličke dominacije. Slično je i sa zagrebačkim čelnikom hercegovačkim kajkavcem Bandićem. Sva trojica potječu iz anahronog svijeta tradicionalizma i autoritarnog mentaliteta kojem je tipičan silan otpor vladavini prava, demokratskom redu i procedurama.
Kerum je rođen u selu Ogorju, Duspara u Žeravačkom Potoku, a Bandić u Poganoj Vlaki… idealnim mjestima za početak blistavih autobiografija.
Hrvatske političke elite, regrutirane od rođenih u takvim miljeima, su apriorno s greškama u karakteru, bez normalnog osjećaja odgovornosti, pune predrasuda prema vjeri, naciji, spolu, manjini, a posebna im je karakteristika silna agresija prema kritičkom mišljenju drugih. Njihova politika je uglavnom bez vizije, od danas do sutra, a umjesto demokraciji, privrženi su oligarhijskom favoriziranju partikularnih interesa. Umjesto političke kulture, tolerancije, dijaloga i kompromisa oni uglavnom prakticiraju nekulturu inata, zadrtosti, predrasuda, podmuklosti i mržnje.
Naizgled idiotski, a ustvari perfidni hadezeovski, do koštane srži pokvareni, položaj gradonačelnika u hrvatskom političkom sustavu (instaliran u Saboru na prijedlog Sanaderove vlade u listopadu 2007. {1}) imao je za cilj preko jakih gradonačelnika mafijaški manipulirati skupocjenim gradskim zemljištem. Posebice Splita, Zagreba pa i Dubrovnika (Srđ). Kerum i Bandić su Sanaderova rođena djeca, a Duspara je kolateralni provincijski faćuk, aposolutno neuporediv s Bandićem i Kerumom jer se radi o liječniku anesteziologu za kojeg svi, pa i on sam, znaju da je tanko kapacitiran i nedovoljno kompetentan za vođenje grada i da on ustvari glumi ulogu gradonačelnika: netalentirano, jadno, primitivno i često smiješno. Duspara ne zna ni što, ni kako, ni pošto, ni zašto, što je tipičan hadezeovski duh i mentalna matrica. On ni toga nije bio dovoljno svjestan pa je paralelno glumio i pravaškog fasadnog heimatklängera s domosernim frazama i crnim košuljama od kojih se Ante Starčević okreće u grobu.
Duspara, kojeg je u političko jaružalo ubacio kum Vlajnić ginekolog, vodi grad modelom tuđmanesknog personaliziranog autoritarizma – kao svoje privatno poduzeće koje ako radi uspješno njemu donosi dobit. U svom spahiluku on sam raspodjeljuje poslove, položaje i nagrade. Kratka raščlamba njegove političke malenkosti pokazuje nevjerojatnu sklonost plemenskim (klijentelističkim) kadrovskim kriterijima. Rodbinska, jaranska, poznanička ili interesna bliskost daleko su mu ispred struke, znanja, pameti, iskustva. Unutargrupna identifikacija gradi se na neprijateljstvu prema svemu što je izvan grupe. Postoje oni koji su za našu stvar i oni protiv. Umjeće stvaranja zločudnih ozračja, iznuđivanja poštovanja i ulijevanja straha usavršio je zavidno. Nad upravom je zaveo operetnu diktaturu. Brodska gradska uprava, to su dobro plaćeni svadbeni muzikanti spremni da gude sjedeći na granama na koje ih je natjerao pijani kum s testerom u ruci. Najbliže suradnike pretvorio je u nesesere (šuti ili nauči mu se diviti jer je pametniji od sebe). To što on nema kompetencije za posao koji radi, pretvorio je u univerzalno pravilo. Pa ga okružuju ljudi koji nisu u stanju regulirati promet u jednosmjernoj ulici. Uz takvog gradonačelnika i takvu upravu normalno je da je sve petljavina. I privatno: kuća, invalidnost, poplava, ljetovanje… I javno: proračun, GUP, PUP, bazeni, tržnica, financiranje izbora, raspolaganje gradskom imovinom, stanje u gradskim poduzećima, stanje u urbanizmu i građevinarstvu, natječaji, izvođači radova, odnosi s javnošću, odnosi sa županijom, nulti rang u Zagrebu…
Brodsko gradsko vijeće povremeno jest ciganska pijaca na kojoj su suspendirana etička načela (posebice nekih komedijskih solista i solistica) i u kojem vlada aritmetika grupa i pojedinaca koji sklapaju i razvrgavaju savezništva ovisno o poklapanju interesa. Duspara ga definitvno tretira kao septičku jamu u kojoj se nitko od nikog i ništa od ničeg ne razlikuje – jer vijećnici «nisu tu da upravljaju nego da kontroliraju». Vijeće je, dakle, formalnost i u njemu je donedavno bio u bolesnom političkom braku i sluzavoj koaliciji sa SDP-om, brodskom strankom koja tako neodoljivo liči na svog predsjednika – light hadezeovca.
Donedavno je, također, u sto posto monopolnim gradskim poduzećima (u kojima direktori imaju menadžerske ugovore i milijunske otpremnine!) imao više funkcija od nekog pučističkog pukovnika latinoameričke banana državice…
I kako je, odnedavno, polako počelo lagano urušavanje kaganata tako je donedavno postala ključna riječ. Donedavni parteiführer – s dubokim boljševičko-hadezeovskim zasadama o tome kako se čuva vlastita stražnjica, kako se laže, kako se izdaju prijatelji i kumovi, kako se krvoločno štite svoji interesi, kako se podaleko od stranke drže javne i poznate osobe, intelektualci i jaki ljudi, kako se u stranci guše originalne ideje i bitne teme, kako stranka služi kao stožer za obranu gradonačelničkih nepodopština – najuren je iz svoje stranke u vlastitom stilu. Obavio je to tzv. Glavni stan Hrvatske stranke prava u Zagrebu kojem je Duspara bio na čelu. Bez prezervativa. Na hodniku. Pred TV kamerama… Donedavno Duspara se vidio i u Hrvatskom Saboru. Izašao je na izbore s apsolutno personaliziranom samouvjerenošću i dobro bleknio. Biračko tijelo koje ga je isturilo za gradonačelnika aritmetički se prepolovilo. Donedavno naštimavanu i krivo kupovanu većinu u gradskom vijeću je, također, izgubio pa sad, navodno, koketira s bivšim smrtnim neprijateljem HDZ-om – frakcija Stevanović. O koncu ga drži još samo zakon o načelnicima mafijašima no i njega nova vlast,u hitnoj proceduri, mijenja. Po svemu sudeći će, nakon krize u vijeću, zajedno s vijećem i gradonačelnik na izbore. A onda mu se loše piše. «Bosanski» poduzetnik Mijo Opačak Kazanica danima je spektakularno uvjeravao Brođane kako Duspara, takav kakav ga je Bog dao, nije više unisono Bosanac kojeg svi Bosanci u Brodu smatraju svojim čovjekom.
Tankim općim obrazovanjem, izgledom, riječnikom, upitnim građanskim kućnim odgojem, nepoznavanjem bon-tona i savoir vivre-a, neukusom, sklonošću nadjačavanja slabijih, agresivnošću, patološkim mehanizmima kontrole, bahatošću, primitivnošću, provincijskim i politički isključivim ponašanjem, mrzovoljom, bezobraštinom, bjesnilom prema medijima, tankim kulturnim i intelektualnim supstratom, alavim vlastohlepljem, demokratskim deficitom, pogrešno postavljenim prioritetima, okljevanjem, kašnjenjem, poimanjem stranke kao biroa za zapošljavanje, izlijetanjem pred rudu i potezima kojima je važniji efekt od suštine… Duspara je glavni generator brodske političke i društvene konfuzije, etabliranja prostakluka kao normalnog načina i nasilja kao najboljeg sredstva za rješavanje problema.
Njegovim rijetkim, ali debelim interesima motiviranim (Vijuš) zaštitarima i braniteljima valja poručiti da analiziraju samo odnose Grad – Županija i gradonačenik – župan. Oni u Brodu liče, zaslugom Duspare, na odnose načelnika generalštabova Južne i Sjeverne Koreje. A grad trpi.
O tome da hrvatski gradonačelnici katastrofalno smatraju kako gospodarstvo nije njihova tema, uvelike je kriv sustav. U posljednjih dvadeset godina Brod i gravitirajuća okolica ostali su bez nekad respektabilne industrije, poljoprivredne i prehrambene proizvodnje, obrta, građevinarstva… Uništena je domaća trgovačka mreža. Uništeno je domaće bankarstvo. Uništena je i, nekad poštovanja vrijedna, kultura. Uništen je vrsni sport. Jednom riječju srozano je sve. Uz povijesno nezapamćenu nezaposlenost Brod je degradiran na nesigurnu splav okruženu zagađenim zrakom i vlastitim otpadom… Sve je to rezultat katastrofalne, navodno državotvoračke, politike nacionalističkih vampira, skoncentriranih u Zagrebu, ali i dobro terenski raspoređenih, koji su, povijesno gledano, prodali ne samo ovu Hrvatsku, nego nekoliko Hrvatski, pa je grafit sa zagrebačke Trešnjevke točno pogodio srž problema hrvatskih šovinističkih elita i njihovih propalih projekata: «Budimpešta, Beč, Beograd, Berlin, Bruxelles». A brodski gradonačelnici, zajedno sa svojim strankama, su tu politiku smjerno i sluganski slijedili, postajući dio privilegirane političke klase, van utjecaja života i svijeta koji ih okružuje, van stajališta i pobuda građana izbačenih iz političkih procesa tako temeljito da su u Hrvatskoj nepošteni čak i izbori.
Uz uništene medije koji su pretvoreni u sluge kapitala i politike (dok kapital ili politika ne završe u zatvoru), eto slike stanja. Zato se u Brodu danas sve može dogoditi, osim onog što Duspare obećavaju. Jer, oni ne obećavaju akumulaciju kapitala, tehnologije i znanja, promicanje organizacijskih sposobnosti i pameti, gospodarski rast i zapošljavanje… oni obećavaju kupanje u zatvorenim bazenima, na kupalištu Poloj, u vodi iz predpristupnih pipa…, kao da su Brođani, zahvaljujući njima, ne samo najzaostaliji nego i najprljaviji u državi.
Odkad liječnici vladaju Brodom politika je najjače razvijena brodska industrija i najveće prirodno bogatstvo. Iz Broda je zbog zgužvanog gospodarstva u posljednjih 20 godina iselilo dvadesetak tisuća ljudi i taj se trend ubrzava. Čak i djeca bivših brodskih gradonačelnika liječnika ne vraćaju se u Brod sa studija, a ako se i vrate uglavnom su nezaposleni. Liječnici gradonačelnici su, do sada, ipak samo loša sudbina Broda i Brođana.
{1} U Srbiji i Bosni takvi nakaradni zakoni o položaju gradonačlnika, kojim se inspirirala Sanaderova vlada, ukinuti su gotovo dvije godine ranije no su doneseni u Hrvatskoj.
U skladu s konceptualnom platformom internetskog portala SBPeriskop, a koja će biti detaljno obrazložena u skorom nastupnom tekstu, i ubuduće ćemo preuzimati kritički intonirane tekstove o funkcioniranju Grada Broda, o predstavnicima organizirane lokalne vlasti odnosno sustava za infrastrukturu, korištenje zemljišta, zdravstvo, stanovanje, urbanizam, prosvjetu i prijevoz
Kao što je splitski gradonačelnik Kerum trijumf gradske periferije i dalmatinskozagorske doseljeničke dominacije, tako je i brodski gradonačelnik Duspara trijumf gradske periferije i bosanskoizbjegličke dominacije. Slično je i sa zagrebačkim čelnikom hercegovačkim kajkavcem Bandićem. Sva trojica potječu iz anahronog svijeta tradicionalizma i autoritarnog mentaliteta kojem je tipičan silan otpor vladavini prava, demokratskom redu i procedurama.
Kerum je rođen u selu Ogorju, Duspara u Žeravačkom Potoku, a Bandić u Poganoj Vlaki… idealnim mjestima za početak blistavih autobiografija.
Hrvatske političke elite, regrutirane od rođenih u takvim miljeima, su apriorno s greškama u karakteru, bez normalnog osjećaja odgovornosti, pune predrasuda prema vjeri, naciji, spolu, manjini, a posebna im je karakteristika silna agresija prema kritičkom mišljenju drugih. Njihova politika je uglavnom bez vizije, od danas do sutra, a umjesto demokraciji, privrženi su oligarhijskom favoriziranju partikularnih interesa. Umjesto političke kulture, tolerancije, dijaloga i kompromisa oni uglavnom prakticiraju nekulturu inata, zadrtosti, predrasuda, podmuklosti i mržnje.
Naizgled idiotski, a ustvari perfidni hadezeovski, do koštane srži pokvareni, položaj gradonačelnika u hrvatskom političkom sustavu (instaliran u Saboru na prijedlog Sanaderove vlade u listopadu 2007. {1}) imao je za cilj preko jakih gradonačelnika mafijaški manipulirati skupocjenim gradskim zemljištem. Posebice Splita, Zagreba pa i Dubrovnika (Srđ). Kerum i Bandić su Sanaderova rođena djeca, a Duspara je kolateralni provincijski faćuk, aposolutno neuporediv s Bandićem i Kerumom jer se radi o liječniku anesteziologu za kojeg svi, pa i on sam, znaju da je tanko kapacitiran i nedovoljno kompetentan za vođenje grada i da on ustvari glumi ulogu gradonačelnika: netalentirano, jadno, primitivno i često smiješno. Duspara ne zna ni što, ni kako, ni pošto, ni zašto, što je tipičan hadezeovski duh i mentalna matrica. On ni toga nije bio dovoljno svjestan pa je paralelno glumio i pravaškog fasadnog heimatklängera s domosernim frazama i crnim košuljama od kojih se Ante Starčević okreće u grobu.
Duspara, kojeg je u političko jaružalo ubacio kum Vlajnić ginekolog, vodi grad modelom tuđmanesknog personaliziranog autoritarizma – kao svoje privatno poduzeće koje ako radi uspješno njemu donosi dobit. U svom spahiluku on sam raspodjeljuje poslove, položaje i nagrade. Kratka raščlamba njegove političke malenkosti pokazuje nevjerojatnu sklonost plemenskim (klijentelističkim) kadrovskim kriterijima. Rodbinska, jaranska, poznanička ili interesna bliskost daleko su mu ispred struke, znanja, pameti, iskustva. Unutargrupna identifikacija gradi se na neprijateljstvu prema svemu što je izvan grupe. Postoje oni koji su za našu stvar i oni protiv. Umjeće stvaranja zločudnih ozračja, iznuđivanja poštovanja i ulijevanja straha usavršio je zavidno. Nad upravom je zaveo operetnu diktaturu. Brodska gradska uprava, to su dobro plaćeni svadbeni muzikanti spremni da gude sjedeći na granama na koje ih je natjerao pijani kum s testerom u ruci. Najbliže suradnike pretvorio je u nesesere (šuti ili nauči mu se diviti jer je pametniji od sebe). To što on nema kompetencije za posao koji radi, pretvorio je u univerzalno pravilo. Pa ga okružuju ljudi koji nisu u stanju regulirati promet u jednosmjernoj ulici. Uz takvog gradonačelnika i takvu upravu normalno je da je sve petljavina. I privatno: kuća, invalidnost, poplava, ljetovanje… I javno: proračun, GUP, PUP, bazeni, tržnica, financiranje izbora, raspolaganje gradskom imovinom, stanje u gradskim poduzećima, stanje u urbanizmu i građevinarstvu, natječaji, izvođači radova, odnosi s javnošću, odnosi sa županijom, nulti rang u Zagrebu…
Brodsko gradsko vijeće povremeno jest ciganska pijaca na kojoj su suspendirana etička načela (posebice nekih komedijskih solista i solistica) i u kojem vlada aritmetika grupa i pojedinaca koji sklapaju i razvrgavaju savezništva ovisno o poklapanju interesa. Duspara ga definitvno tretira kao septičku jamu u kojoj se nitko od nikog i ništa od ničeg ne razlikuje – jer vijećnici «nisu tu da upravljaju nego da kontroliraju». Vijeće je, dakle, formalnost i u njemu je donedavno bio u bolesnom političkom braku i sluzavoj koaliciji sa SDP-om, brodskom strankom koja tako neodoljivo liči na svog predsjednika – light hadezeovca.
Donedavno je, također, u sto posto monopolnim gradskim poduzećima (u kojima direktori imaju menadžerske ugovore i milijunske otpremnine!) imao više funkcija od nekog pučističkog pukovnika latinoameričke banana državice…
I kako je, odnedavno, polako počelo lagano urušavanje kaganata tako je donedavno postala ključna riječ. Donedavni parteiführer – s dubokim boljševičko-hadezeovskim zasadama o tome kako se čuva vlastita stražnjica, kako se laže, kako se izdaju prijatelji i kumovi, kako se krvoločno štite svoji interesi, kako se podaleko od stranke drže javne i poznate osobe, intelektualci i jaki ljudi, kako se u stranci guše originalne ideje i bitne teme, kako stranka služi kao stožer za obranu gradonačelničkih nepodopština – najuren je iz svoje stranke u vlastitom stilu. Obavio je to tzv. Glavni stan Hrvatske stranke prava u Zagrebu kojem je Duspara bio na čelu. Bez prezervativa. Na hodniku. Pred TV kamerama… Donedavno Duspara se vidio i u Hrvatskom Saboru. Izašao je na izbore s apsolutno personaliziranom samouvjerenošću i dobro bleknio. Biračko tijelo koje ga je isturilo za gradonačelnika aritmetički se prepolovilo. Donedavno naštimavanu i krivo kupovanu većinu u gradskom vijeću je, također, izgubio pa sad, navodno, koketira s bivšim smrtnim neprijateljem HDZ-om – frakcija Stevanović. O koncu ga drži još samo zakon o načelnicima mafijašima no i njega nova vlast,u hitnoj proceduri, mijenja. Po svemu sudeći će, nakon krize u vijeću, zajedno s vijećem i gradonačelnik na izbore. A onda mu se loše piše. «Bosanski» poduzetnik Mijo Opačak Kazanica danima je spektakularno uvjeravao Brođane kako Duspara, takav kakav ga je Bog dao, nije više unisono Bosanac kojeg svi Bosanci u Brodu smatraju svojim čovjekom.
Tankim općim obrazovanjem, izgledom, riječnikom, upitnim građanskim kućnim odgojem, nepoznavanjem bon-tona i savoir vivre-a, neukusom, sklonošću nadjačavanja slabijih, agresivnošću, patološkim mehanizmima kontrole, bahatošću, primitivnošću, provincijskim i politički isključivim ponašanjem, mrzovoljom, bezobraštinom, bjesnilom prema medijima, tankim kulturnim i intelektualnim supstratom, alavim vlastohlepljem, demokratskim deficitom, pogrešno postavljenim prioritetima, okljevanjem, kašnjenjem, poimanjem stranke kao biroa za zapošljavanje, izlijetanjem pred rudu i potezima kojima je važniji efekt od suštine… Duspara je glavni generator brodske političke i društvene konfuzije, etabliranja prostakluka kao normalnog načina i nasilja kao najboljeg sredstva za rješavanje problema.
Njegovim rijetkim, ali debelim interesima motiviranim (Vijuš) zaštitarima i braniteljima valja poručiti da analiziraju samo odnose Grad – Županija i gradonačenik – župan. Oni u Brodu liče, zaslugom Duspare, na odnose načelnika generalštabova Južne i Sjeverne Koreje. A grad trpi.
O tome da hrvatski gradonačelnici katastrofalno smatraju kako gospodarstvo nije njihova tema, uvelike je kriv sustav. U posljednjih dvadeset godina Brod i gravitirajuća okolica ostali su bez nekad respektabilne industrije, poljoprivredne i prehrambene proizvodnje, obrta, građevinarstva… Uništena je domaća trgovačka mreža. Uništeno je domaće bankarstvo. Uništena je i, nekad poštovanja vrijedna, kultura. Uništen je vrsni sport. Jednom riječju srozano je sve. Uz povijesno nezapamćenu nezaposlenost Brod je degradiran na nesigurnu splav okruženu zagađenim zrakom i vlastitim otpadom… Sve je to rezultat katastrofalne, navodno državotvoračke, politike nacionalističkih vampira, skoncentriranih u Zagrebu, ali i dobro terenski raspoređenih, koji su, povijesno gledano, prodali ne samo ovu Hrvatsku, nego nekoliko Hrvatski, pa je grafit sa zagrebačke Trešnjevke točno pogodio srž problema hrvatskih šovinističkih elita i njihovih propalih projekata: «Budimpešta, Beč, Beograd, Berlin, Bruxelles». A brodski gradonačelnici, zajedno sa svojim strankama, su tu politiku smjerno i sluganski slijedili, postajući dio privilegirane političke klase, van utjecaja života i svijeta koji ih okružuje, van stajališta i pobuda građana izbačenih iz političkih procesa tako temeljito da su u Hrvatskoj nepošteni čak i izbori.
Uz uništene medije koji su pretvoreni u sluge kapitala i politike (dok kapital ili politika ne završe u zatvoru), eto slike stanja. Zato se u Brodu danas sve može dogoditi, osim onog što Duspare obećavaju. Jer, oni ne obećavaju akumulaciju kapitala, tehnologije i znanja, promicanje organizacijskih sposobnosti i pameti, gospodarski rast i zapošljavanje… oni obećavaju kupanje u zatvorenim bazenima, na kupalištu Poloj, u vodi iz predpristupnih pipa…, kao da su Brođani, zahvaljujući njima, ne samo najzaostaliji nego i najprljaviji u državi.
Odkad liječnici vladaju Brodom politika je najjače razvijena brodska industrija i najveće prirodno bogatstvo. Iz Broda je zbog zgužvanog gospodarstva u posljednjih 20 godina iselilo dvadesetak tisuća ljudi i taj se trend ubrzava. Čak i djeca bivših brodskih gradonačelnika liječnika ne vraćaju se u Brod sa studija, a ako se i vrate uglavnom su nezaposleni. Liječnici gradonačelnici su, do sada, ipak samo loša sudbina Broda i Brođana.
{1} U Srbiji i Bosni takvi nakaradni zakoni o položaju gradonačlnika, kojim se inspirirala Sanaderova vlada, ukinuti su gotovo dvije godine ranije no su doneseni u Hrvatskoj.
